Preskoči na glavni sadržaj

Duhovi, luđaci i vještice - oh my!

Jadna sam ja "blogerica" koja piše o serijama koje voli, a da dosad vam nisam opjevala American horror story! Seriju su stvorili likovi koji su osmislili glazbenu gay dramu Glee, ali ne - AHS nije nimalo nalik Gleeju (OK, osim kad Jude prolupa pa propjeva u drugoj sezoni)! Serija je dosada emitirana u dvije sezone: Murder House i Asylum. Već prema naslovima možete naslutiti da se radi o žanru horora kojemu je mjesto radnje uvijek neko mjesto koje vrvi nesretnim dušama koje nastoje osvetiti svoju tešku sudbinu. Iako se u obje sezone, koje međusobno nisu povezane, pojavljuju isti glumci, oni su uvijek dio neke druge priče i gledatelju je teško razlučiti u kojoj sezoni su svoj posao obavili bolje. Ako volite priče o duhovima ili ste strašljivko koji se voli uz nekoga stiskati dok gleda horore, pogledajte AHS - taman imate vremena pregledati protekle dvije sezone do listopada za kada je najavljena treća sezona naziva Coven. Vještice! My favorite!

Ako ste AHS virgin, evo zašto valja pogledati ove strašne priče, koje ja obvezno moram gledati uz jutarnju kavicu ako navečer želim zaspati (živim sama and all):

1. Zato što je Jessica Lange najbolja glumica u povijesti filma i točka
Glumila ona susjedu Harmonovih, Constance Langdon, ili najopakiju časnu sestru na svijetu, sister Jude, Jessica Lange je fenomenalna! Žena kameleon koju u isto vrijeme i mrziš, i obožavaš - ma čudo jedno!



2. Zato što ćete od Lane Banane naučiti kako preživjeti
Odlična Sarah Paulson u drugoj sezoni glumi novinarku koja biva zatvorena u umobolnicu zbog svoje homoseksualne orijentacije. Neustrašiva Lana Banana živjet će u nemogućim uvjetima i oduševljavat vas iz epizode u epizodu!


3. Zato što AHS voli retro
Radnja prve sezone događa se u 2011. godini, ali u kući koja ima dugu povijest koju saznajemo kroz priču njezinih sadašnjih stanara, dok je vrijeme radnje druge sezone u '60.-tima - uz eylinere, pepita odijelca i vintage tapete.

4. Zato što AHS polazi od tema kao što su nevjera i ludilo
Tko bi rekao da o takvim temama i o sebi samome čovjek može naučiti iz horor priča? Čovjek je tako krhko biće - postat će vam jasno dok budete gledali AHS. Isto tako, AHS obrađuje teme kao što su izvanzemaljci, duhovi, homoseksualnost, nimfomanija, serijski ubojice gulikože, pobačaji, masakri u srednjim školama, nakaze i slično. Njami.


5. Zato što AHS dobro poznaje zlo
Ne znam zašto su ateisti uvjereni kako je za sve loše u svijetu kriv Bog vjernika, ali vječito im na nos nabijaju kako je Bog okrutan i kako obožava kažnjavati ljude. Zaboravljaju oni da nije sve oko nas od Boga, nešto je i od Sotone - čije utjelovljenje možete upoznati u Briarcliffu. A tko je naposljetku pobjedio - slobodno otkrijte sami!


6. Zato što je bitna ljubav
Violet i Tate u prvoj sezoni nevino će započeti najčudniju ljubavnu priču, a sami autori vratit će se temi nesretne ljubavi u trećoj sezoni, navodno. Živi bili pa vidjeli! 


7. Zato što svaka kuća ima svoju priču
Volim rabljene stvari i uvijek se pitam koja je njihova priča, pogotovo ako se radi o ukletim kućama, poprištima kaznenih djela, napuštenih sirotišta, zatvorima i drugim mjestima u kojima su ljudi gubili živote. I'm weird that way.


8. Zato što su momci zgodni
U prvoj sezoni naughty gospona Harmona glumi plavooki-pravda-za-sve-Dylan McDermott, u drugoj sezoni  gostuje Adam Levine iz Maroon 5, a moj favorit je ipak problematični Evan Peters.


9. Zato što je soundtrack sladak i uznemirujuć


10. Zato što ćete više cijeniti svoj život

Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...
Objavi komentar
Pročitajte više

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...
3 komentara
Pročitajte više

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...
Objavi komentar
Pročitajte više

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dol...
Objavi komentar
Pročitajte više

Adventske riječi: svjetlo

Zamisli scenu, za stolom sjede: Don Juan Ziobro, Fanny Kapelmeister, Szymon Sama Dobrota, Kolumbo, Najtraženiji Terorist Svijeta, Kralj Šećera, Udarnik Socijalističkog Rada, samoubojice i naš pripovjedač. Mora da je riječ o jednom od krugova pakla, ili je mjesto radnje umobolnica (" Let iznad kukavičjeg gnijezd a" još mi je svjež u podsvijesti). Badnja je noć i žitelji ustanove misle o svojim prošlim životima, onima kojih su se odrekli u korist ovisnosti. Don Juan Ziobro svira božićnu pjesmu, a "opustošeni mozgovi" ju ne znaju pjevati. Priča Jerzyja Pilcha mi se učinila nedovršenom, i bila sam u pravu - u biografiji stoji da je "Don Juanova pastorala" samo komadić romana. Sljedeća u zbirci poljskih priča o Božiću priča je Olge Tokarczuk, poznate nobelovke. U priči " Profesor Andrews u Varšavi " gospođa me Olga prikovala za stolicu pričom o profesoru iz Londona koji se, ni kriv ni dužan, nađe u Poljskoj usred rata. Nitko ga ne razumije, uvjeren j...
Objavi komentar
Pročitajte više