Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (3)

Cijeli tjedan kiša je svako malo pospano lijevala, što mi je, zapravo, i odgovaralo. Iako bih trebala učiti, neprestano mi se spava, a kiša pod prozorom gotovo je savršeno opravdanje za popodnevnu drijemku, posebno u Dalmaciji. Šibenik je posebno tužan u ovakve vlažne dane, kao da se pod utjecajem ciklone vrati u mračni srednji vijek. Zacijelo je to i ono što si mislio Juraj gledajući svoju namočenu katedralu.


Pod utjecajem jesenskog vremena, vratila sam se i jesenskim navikama - cimetarenju. Baš kao prava cimetarka (pozdrav mojim cimetarkama!!), jednom kad počnem, ne znam se zaustaviti. Cimet obavezno jedem u jutarnjoj zobenoj kaši ili u pahuljicama s jogurtom i pijem u kavi. Ah, nema bolje nego drage mi literature pod dekicom i šalicom cimet-kave u ruci... Nisam luda, cimet je najbolji začin koji na svijetu postoji, a njegove prednosti pročitajte ovdje.



Ne bih se nikada opisala kao gurmana niti osobu profinjena nepca. Volim stara prokušana jela, npr. dušu bih sad dala za mamine krumpirove žgance koje mi doma zovemo flute i koje jedemo uz vrhnje ili kajmak. Smells like home odmah! Ali, ponekad volim isprobati nove stvari, barem one koje si mogu priuštiti. Voljela bih jesti creme brulee, nisam nikad probala losos, a ovaj tjedan počastila sam se mlijekom od zobi (DM). Kaže kutija da se sastoji od vode, integralne zobi, ulja suncokreta, morske kuhinjske soli i crvene morske alge, iz ekološkog je uzgoja i sadrži prirodne šećere. Pokušavam smanjiti unos kofeina na dvije pristojne kave na dan, pa mi nedostaje toplo piće u kasno popodne - pronašla sam ga u ovom mlijeku (uz dodatak cimeta, dakako!) koje je okusom malo nalik sojinom (na koje sam alergična - zamisli ironije, bivša vegetarijanka), slatkasto i fino. Zob u mojoj London 3M šalici :)


Ovaj tjedan častim se sve u šesnaest! Kao što vidite, posjetila sam DM, i odlučila postati super girly i prvi put u životu kupiti neki preparat za čišćenje lica koji uopće nije za čišćenje make upa. Stvarno sam mutava što se tiče kozmetike, ne kužim koja je razlika između mlijeka za čišenje i tonika ili losiona, npr. Na ovom Evelin proizvodu piše da je 3 u 1 - gel za čišenje lica, piling i maska za lice (maske za lice volim, pogotovo one peel off - ne vjerujem da ičemu koriste, ali volim guliti ih s lica!), zavisno o tome kako ga nanesete i koliko dugo ga držite na licu. Fino i miriši i stvarno ostavlja glatku kožu, bar sljedećih deset minuta. Whatever - bio je na akciji - kao i ova Syoss oleo intense boja koju ću ovih dana isprobati (iako me u prošlosti od Syossa svrbila glava nepodnošljivo).


„Sestre moje ptice, mnogo morate hvaliti svoga Stvoritelja i uvijek ga ljubiti. Zaodjenuo vas je perjem, dao vam krila za let i sve ostalo što vam je potrebno. Bog vas je među stvorovima učinio plemenitima i odredio da boravite u čistu zraku. Premda ne sijete niti žanjete, ipak vas On, a da se ništa ne brinete, zaštićuje i upravlja.“ Volim proći kraj ovog luđaka pred crkvom Gospe van grada, kraj kojeg se skupljaju golubovi, a u fontani plivaju kornjačice i zlatne ribice - pogotovo kad mi je teško i kada se brinem, kao ovih dana. I njega su smatrali zatucanim i poremećenim stvorom - odreći se plemićke titule i bogatstva - makar šta! spavati na kamenu i postiti dan i noć - Franjo, pa čemu?!, a on je samo pričao s vukovima, grlio golubice, mirisao rosu caninu i bio radostan i bezbrižan - ta netko drugi je o njemu brinuo! Dragi moj Franjo, kad bih samo imala hrabrosti biti luda poput tebe!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...