Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (3)

Cijeli tjedan kiša je svako malo pospano lijevala, što mi je, zapravo, i odgovaralo. Iako bih trebala učiti, neprestano mi se spava, a kiša pod prozorom gotovo je savršeno opravdanje za popodnevnu drijemku, posebno u Dalmaciji. Šibenik je posebno tužan u ovakve vlažne dane, kao da se pod utjecajem ciklone vrati u mračni srednji vijek. Zacijelo je to i ono što si mislio Juraj gledajući svoju namočenu katedralu.


Pod utjecajem jesenskog vremena, vratila sam se i jesenskim navikama - cimetarenju. Baš kao prava cimetarka (pozdrav mojim cimetarkama!!), jednom kad počnem, ne znam se zaustaviti. Cimet obavezno jedem u jutarnjoj zobenoj kaši ili u pahuljicama s jogurtom i pijem u kavi. Ah, nema bolje nego drage mi literature pod dekicom i šalicom cimet-kave u ruci... Nisam luda, cimet je najbolji začin koji na svijetu postoji, a njegove prednosti pročitajte ovdje.



Ne bih se nikada opisala kao gurmana niti osobu profinjena nepca. Volim stara prokušana jela, npr. dušu bih sad dala za mamine krumpirove žgance koje mi doma zovemo flute i koje jedemo uz vrhnje ili kajmak. Smells like home odmah! Ali, ponekad volim isprobati nove stvari, barem one koje si mogu priuštiti. Voljela bih jesti creme brulee, nisam nikad probala losos, a ovaj tjedan počastila sam se mlijekom od zobi (DM). Kaže kutija da se sastoji od vode, integralne zobi, ulja suncokreta, morske kuhinjske soli i crvene morske alge, iz ekološkog je uzgoja i sadrži prirodne šećere. Pokušavam smanjiti unos kofeina na dvije pristojne kave na dan, pa mi nedostaje toplo piće u kasno popodne - pronašla sam ga u ovom mlijeku (uz dodatak cimeta, dakako!) koje je okusom malo nalik sojinom (na koje sam alergična - zamisli ironije, bivša vegetarijanka), slatkasto i fino. Zob u mojoj London 3M šalici :)


Ovaj tjedan častim se sve u šesnaest! Kao što vidite, posjetila sam DM, i odlučila postati super girly i prvi put u životu kupiti neki preparat za čišćenje lica koji uopće nije za čišćenje make upa. Stvarno sam mutava što se tiče kozmetike, ne kužim koja je razlika između mlijeka za čišenje i tonika ili losiona, npr. Na ovom Evelin proizvodu piše da je 3 u 1 - gel za čišenje lica, piling i maska za lice (maske za lice volim, pogotovo one peel off - ne vjerujem da ičemu koriste, ali volim guliti ih s lica!), zavisno o tome kako ga nanesete i koliko dugo ga držite na licu. Fino i miriši i stvarno ostavlja glatku kožu, bar sljedećih deset minuta. Whatever - bio je na akciji - kao i ova Syoss oleo intense boja koju ću ovih dana isprobati (iako me u prošlosti od Syossa svrbila glava nepodnošljivo).


„Sestre moje ptice, mnogo morate hvaliti svoga Stvoritelja i uvijek ga ljubiti. Zaodjenuo vas je perjem, dao vam krila za let i sve ostalo što vam je potrebno. Bog vas je među stvorovima učinio plemenitima i odredio da boravite u čistu zraku. Premda ne sijete niti žanjete, ipak vas On, a da se ništa ne brinete, zaštićuje i upravlja.“ Volim proći kraj ovog luđaka pred crkvom Gospe van grada, kraj kojeg se skupljaju golubovi, a u fontani plivaju kornjačice i zlatne ribice - pogotovo kad mi je teško i kada se brinem, kao ovih dana. I njega su smatrali zatucanim i poremećenim stvorom - odreći se plemićke titule i bogatstva - makar šta! spavati na kamenu i postiti dan i noć - Franjo, pa čemu?!, a on je samo pričao s vukovima, grlio golubice, mirisao rosu caninu i bio radostan i bezbrižan - ta netko drugi je o njemu brinuo! Dragi moj Franjo, kad bih samo imala hrabrosti biti luda poput tebe!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...