Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (3)

Cijeli tjedan kiša je svako malo pospano lijevala, što mi je, zapravo, i odgovaralo. Iako bih trebala učiti, neprestano mi se spava, a kiša pod prozorom gotovo je savršeno opravdanje za popodnevnu drijemku, posebno u Dalmaciji. Šibenik je posebno tužan u ovakve vlažne dane, kao da se pod utjecajem ciklone vrati u mračni srednji vijek. Zacijelo je to i ono što si mislio Juraj gledajući svoju namočenu katedralu.


Pod utjecajem jesenskog vremena, vratila sam se i jesenskim navikama - cimetarenju. Baš kao prava cimetarka (pozdrav mojim cimetarkama!!), jednom kad počnem, ne znam se zaustaviti. Cimet obavezno jedem u jutarnjoj zobenoj kaši ili u pahuljicama s jogurtom i pijem u kavi. Ah, nema bolje nego drage mi literature pod dekicom i šalicom cimet-kave u ruci... Nisam luda, cimet je najbolji začin koji na svijetu postoji, a njegove prednosti pročitajte ovdje.



Ne bih se nikada opisala kao gurmana niti osobu profinjena nepca. Volim stara prokušana jela, npr. dušu bih sad dala za mamine krumpirove žgance koje mi doma zovemo flute i koje jedemo uz vrhnje ili kajmak. Smells like home odmah! Ali, ponekad volim isprobati nove stvari, barem one koje si mogu priuštiti. Voljela bih jesti creme brulee, nisam nikad probala losos, a ovaj tjedan počastila sam se mlijekom od zobi (DM). Kaže kutija da se sastoji od vode, integralne zobi, ulja suncokreta, morske kuhinjske soli i crvene morske alge, iz ekološkog je uzgoja i sadrži prirodne šećere. Pokušavam smanjiti unos kofeina na dvije pristojne kave na dan, pa mi nedostaje toplo piće u kasno popodne - pronašla sam ga u ovom mlijeku (uz dodatak cimeta, dakako!) koje je okusom malo nalik sojinom (na koje sam alergična - zamisli ironije, bivša vegetarijanka), slatkasto i fino. Zob u mojoj London 3M šalici :)


Ovaj tjedan častim se sve u šesnaest! Kao što vidite, posjetila sam DM, i odlučila postati super girly i prvi put u životu kupiti neki preparat za čišćenje lica koji uopće nije za čišćenje make upa. Stvarno sam mutava što se tiče kozmetike, ne kužim koja je razlika između mlijeka za čišenje i tonika ili losiona, npr. Na ovom Evelin proizvodu piše da je 3 u 1 - gel za čišenje lica, piling i maska za lice (maske za lice volim, pogotovo one peel off - ne vjerujem da ičemu koriste, ali volim guliti ih s lica!), zavisno o tome kako ga nanesete i koliko dugo ga držite na licu. Fino i miriši i stvarno ostavlja glatku kožu, bar sljedećih deset minuta. Whatever - bio je na akciji - kao i ova Syoss oleo intense boja koju ću ovih dana isprobati (iako me u prošlosti od Syossa svrbila glava nepodnošljivo).


„Sestre moje ptice, mnogo morate hvaliti svoga Stvoritelja i uvijek ga ljubiti. Zaodjenuo vas je perjem, dao vam krila za let i sve ostalo što vam je potrebno. Bog vas je među stvorovima učinio plemenitima i odredio da boravite u čistu zraku. Premda ne sijete niti žanjete, ipak vas On, a da se ništa ne brinete, zaštićuje i upravlja.“ Volim proći kraj ovog luđaka pred crkvom Gospe van grada, kraj kojeg se skupljaju golubovi, a u fontani plivaju kornjačice i zlatne ribice - pogotovo kad mi je teško i kada se brinem, kao ovih dana. I njega su smatrali zatucanim i poremećenim stvorom - odreći se plemićke titule i bogatstva - makar šta! spavati na kamenu i postiti dan i noć - Franjo, pa čemu?!, a on je samo pričao s vukovima, grlio golubice, mirisao rosu caninu i bio radostan i bezbrižan - ta netko drugi je o njemu brinuo! Dragi moj Franjo, kad bih samo imala hrabrosti biti luda poput tebe!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Dječak Roald Dahl

"Everyone is born, but not everyone is born the same. Some will grow to be butchers, or bakers, or candlestick makers. Some will only be really good at making Jell-O salad. One way or another, though, every human being is unique, for better or for worse" , riječi su naratora (Dannyja DeVita) u prvoj sceni filma "Matilda" (1996), koje sam na ovom blogu već ispisivala u nekoliko navrata (i nakon trideset godina, te rečenice doživljavam kao istinu u kojoj pronalazim utjehu). Kad sam "Matildu" pogledala na VHS kazeti iz videoteke "Kuki" prvi put, nisam znala da je Matildu stvorio pisac Roald Dahl, ali nakon što sam o njemu čitala u Drvu znanja (moj izvor informacija prije Interneta), postala sam fan for life (moram li reći, " Matilda " je prvi dječji roman koji sam čitala svojoj djeci.) Potkaj devedesetih snimljeni su svi moji najdraži filmovi, pa tako i "You've got mail", romantični film Nore Ephron o velikom knjižarskom mogu...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...