Preskoči na glavni sadržaj

Slatko by Skradin

Neko vrijeme slušam Šibenčane kako hvale tu famoznu Skradinsku tortu, no, u godinu i pol dana mog stanovanja u šibenskom kraju, još uvijek dalje od priče Šibenčani nisu otišli. Jako nestrpljiva kakva jesam,  odlučih si smiksati tu poznatu tortu sama - doma u Slavoniji. 

Skradin je maleno mjesto u blizini Skradinskog buka i Visovca, gdje se sastaju Krka i ulice popločane Venecija style. U 4. stoljeću bio je središte ranokršćanske biskupije, a još ranije i glavni grad pokrajine Liburnije. Ipak, najveći je značaj imao u 14. stoljeću, kada je vladao Pavle Šubić i kad je Skradin bio glavni grad Hrvatske i Bosne. Upravo iz tog doba potječe i Skradinska torta - poslastica u kojoj su uživali mladenci uoči prve bračne noći (orasi i bademi su afrodizijak, navodno), a bez koje danas nema niti jednog pira ili fešte u Skradinu i koja je jedan od poznatih hrvatskih autohtonih specijaliteta.



Ova torta sastoji se od puno jaja i puno orašastih plodova, ne sadrži niti trunčicu brašna, a ja je volim gledati kao savršeni spoj Slavonije i Dalmacije, dok se prisjećam bakinog gigantskog orasa koji je pravio hlad u dvorištu dok sam bila mala i dok pijem prošek uz cvjetove bajama u Šibeniku.


Puno je sličnih recepata za ovu tortu, koja na prvi pogled ne izgleda nešto special, ali je za prste polizati. Ja sam je pravila prema svome nahođenju, tj. prema onome čime smo raspolagali u kućanstvu. Za tortu vam treba klasični kalup za torte promjera 30 cm, a budući da je torta jako visoka, ne bi pogriješili ni da ju stavite u omanji pleh. Deset žumanjaca izmiksajte i dodajte im 30 dag šećera, 2 vanilin šećera (najljepši miris na svijetu), žličicu cimeta, 1 prašak za pecivo, 1/2 dcl prošeka, 1/2 rakije ili likera od ruža (a dobra je i slavonska šljiva), 1 žlicu ruma, 1 žlicu meda, naribane korice limuna i naranče i prstohvat soli te im dodajte 250 g mljevenih orasa i 250 g mljevenih badema, dobro izmiksajte da smjesa postane homogena. U drugoj posudi izmiksajte snijeg od bjelanjaka i taj snijeg dodajte žlicom polagano smjesi od žutanjaka, dobro umiješajte. Pecite 60 minuta na 180 C. Kad se ohladi, napravite glazuru od čokolade za kuhanje i slatkog vrhnja ili kako je već radite. Poslužite uz prošek, graševinu, višnjevac, kavu ili sladoled, što god imate - fino je! :)

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people! Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem! Grace and Frankie Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive G...

Na tragu Agathe Christie: Sherlock Holmes

Kako misliš, na tvoj izbor knjiga ne utječe godišnje doba? Želiš li mi reći da, kad krupne kišne kapi pokucaju na tvoj prozor, ne posežeš za dekicom, šalicom čaja i knjigom Agathe Christie , bezobrazno uživajući u engleskom vremenu? Stvarno? Kad vidiš listopadsku maglu kako lebdi nad Dravom, ne poželiš ponovno čitati o vrištinama "Orkanskih visova", ne poželiš se vratiti u Brideshead ili u Manderlay ? Kad vidiš vrane kako jedre nebom s ljuskastim lopticama oraha u kljunovima, ne osjetiš neodoljiv poriv za knjigom Edgara Allana Poea ? Ah, čovječe, onda se mi uopće ne razumijemo! "Kad se spustila večer, obukao sam kišnu kabanicu i krenuo pun turobnih misli prema močvari, izlažući se hladnoj kiši, koja mi je šibala lice, i vjetru koji mi je svirao oko ušiju. Bog neka se smiluje onima koji sad idu kroz močvaru, jer se i čvrsta zemlja pretvorila u blato. Stigao sam do one crne hridi na kojoj sam vidio onoga usamljenog čovjeka, popeo se na nju i s visine pogledao turoban kraj...