Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (2)

U ovom svibanjskom tjednu, koji je popraćen užasnim jugom i govorima mržnje u akciji prikupljanja potpisa za referendum o braku s obje strane - i one koja se boji pomisli da u ovoj državi žive ljudi koji vjeruju da je brak između muškarca i žene temelj društva, i one koja podržava referendum, ali iz potpuno krivih razloga - morala sam se svakodnevno nagrađivati sitnicama - bijeg tražiti u beskrajnom telefoniranju s prijateljicama, maratonskom čitanju knjiga i sočnim jagodama koje su mi zapravo zamjena za kile čokolade koje sam sposobna slistiti ukoliko sam nervozna. 

Početkom tjedna imam običaj obići knjižnicu s već unaprijed pripremljenim popisom knjiga koje želim pročitati. Međutim, iz nje uvijek izađem s nekim sasvim drugim štivom, pa se knjige na popisu samo gomilaju, nepročitane. Gradska knjižnica Juraj Šižgorić na glasu je kao jedna od modernijih u Hrvata i zaista mi je jako draga. Ipak, ne mogu, a da se ne zaželim našičkog dvorca koji na knjigama u gradskoj knjižnici stvara posebnu patinu minulih vremena. Neću fantazirati, kakva god bila knjižnica - I'll take it! Ovaj tjedan posudila sam (opet) Nevina samoubojstva Jeffreya Eugenidesa čije riječi me tješe dok sam u depri; Ja, tata iz Irske duhovitog hrvatskog zeta Paula O'Gradyja, koju preporučujem svim mladim očevima i majkama ili onima koji to tek žele postati, i Franzenove eseje Kako biti sam, svojevrsni nastavak Korekcija, koji mozak ima taj čovjek - wow!


Kao što sam već napisala, moja mala susjeda Anđela obradovala me kolačima za svoju pričest. Znam da vam se to ne čini kao ništa special, pa ću u svrhu razjašnjenja mog oduševljenja pojasniti - naime, moji susjedi su jako rezervirani i totalno ignoriraju svaki moj pokušaj ćaskanja. Osim što me zamolio da se ne tuširam poslije 22 h jer rano ide spavati, a moje cijevi su u zidu do njegova kreveta (jer dijelimo kuću u kojoj raspored prostorija nije baš najpametnije smišljen), moj susjed pekar i ja nismo izmijenili ništa osim pozdrava. Gospođu mu poznajem još manje, a kćerino ime saznala sam zahvaljujući paljbi pitanja koju sam uputila u njenom smjeru kad se na mojim vratima pojavila s tanjurom kolača. I nisu to bili najbolji kolači koje sam u životu jela, ali činjenica da su se moji susjedi sjetili mene, koja već više do godinu dana stanujem sama tik do njih, meni je bila neprocjenjiva. Anđeli sam vratila tanjurić i poklonila joj knjigu Mali anđeo (Verbum) kojom se oduševila dovoljno da mi obeća kolače za svoj rođendan.


Dok je drugima u vrijeme juga šušur u glavi, mene topli povjetarac samo podsjeća da će uskoro sezona kupanja, zahvaljujući kojoj se osjećam zdravije i sretnije. Čitanje uz zvuk valova ultimativni je odmor za dušu, a dok sezona brčkanja u moru ne dođe i za one koji se ne kupaju dok more ne postigne pristojnu temperaturu, čitanje na klupčici uz more sasvim je dovoljno!


Ovaj tjedan uzela sam si zadatak biti Djed Božićnjak - uredno sam pripremila sve poklončeke Sapunoteke koje sam odabrala za svoje vjerne prijateljice i čitateljice, napisala porukice, upakirala ih, poslala uz pomoć dobre tete Nikoline u pošti (koja se već naviknula na moje poštanske pothvate). Jasno mi je zašto Oprah dariva svoje goste u publici - onaj vrisak koji se prolomi studijem uslijed velikog iznenađenja je sasvim dovoljan da čovjek postane ovisan o darivanju drugih! Lijepo je usrećiti drugoga, a ako se to može postići kojom riječi ili malim poklonom bez ikakvog povoda - zašto to ne bismo radili?


Da ne bude zabune, volim i ja slatka iznenađenja, i često sama sebe obradujem nekom sitnicom, a najdraže sitnice su mi - knjige. Blogerice idu u šoping pa pišu postove new in tipa, e pa ovo je moj new in. Popis knjiga koje želim posjedovati samo raste, budući da su knjige postale pravi luksuz za nekoga tko prima moju plaću. Međutim, kad spazim neku koja odgovara mom budžetu, zgrabim ju! Isto se dogodilo i s Malom sirenom koju dugo gledam na kioscima, a koju sam si odlučila priuštiti dok sam u pošti čekala u redu za slanje pošiljki. Koliko sam paketa poslala, komotno mi je HP mogla darovati Ariel, no, ništa zato, sada ju imam pa radosno prelistavam knjigu i divim se slikama baš poput djeteta kad dobije novu igračku. E, da, a cvikse su bile u srijedu na akciji u Kozmu, 40 kn, i bile su jedine omanje među svim onim Jackie O./japanska buba naočalama, pa sam ih morala kupiti - je impulzivno i šopingholičarski, ali je zdravo :)

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dol...

Adventske riječi: svjetlo

Zamisli scenu, za stolom sjede: Don Juan Ziobro, Fanny Kapelmeister, Szymon Sama Dobrota, Kolumbo, Najtraženiji Terorist Svijeta, Kralj Šećera, Udarnik Socijalističkog Rada, samoubojice i naš pripovjedač. Mora da je riječ o jednom od krugova pakla, ili je mjesto radnje umobolnica (" Let iznad kukavičjeg gnijezd a" još mi je svjež u podsvijesti). Badnja je noć i žitelji ustanove misle o svojim prošlim životima, onima kojih su se odrekli u korist ovisnosti. Don Juan Ziobro svira božićnu pjesmu, a "opustošeni mozgovi" ju ne znaju pjevati. Priča Jerzyja Pilcha mi se učinila nedovršenom, i bila sam u pravu - u biografiji stoji da je "Don Juanova pastorala" samo komadić romana. Sljedeća u zbirci poljskih priča o Božiću priča je Olge Tokarczuk, poznate nobelovke. U priči " Profesor Andrews u Varšavi " gospođa me Olga prikovala za stolicu pričom o profesoru iz Londona koji se, ni kriv ni dužan, nađe u Poljskoj usred rata. Nitko ga ne razumije, uvjeren j...