Preskoči na glavni sadržaj

Od Diane do Lucy

Ima li netko na ovom svijetu tko ne voli Sandru Bullock? Za ulogu u The Blind Side dobila je Oscara i začepila gubice svima koji su je svrstavali u glumice koje su sposobne glumiti samo u romantičnim komedijama. Truth to be told, ima Sandrić i boljih uloga, i istina jest - najbolje se snalazi u ulogama djevojke iz susjedstva, ali neeeeema, ali stvarnoooo, neeeeema njene uloge koju ja ne volim! Gledala sam je čak i kao Diane u Love Potion No. 9 (najtrash film ever),


obožavam je kao Margaret Tate u The Proposal, 



Annie u Speed, Angelu Bennett u The Net, još više kao Siddu u Divine Secrets of the Ya-Ya Sisterhood, Lucy u While You Were Sleeping, Sally Owens u Practical Magic i Gracie Hart u Miss Congeniality, ma odljepila sam čak i na njenu ulogu Mary Horowitz u All About Steve za koju je dobila obilje malina, a kojom je mene ponukala da to ljeto manično rješavam križaljke.



Ova simpatična ženica, kojoj je njemački jezik materinji, alergična je na konje, a osim što je glumica, talentirana je i za pjevanje, što se podrazumijeva jer su joj je majka bila operna pjevačica, a otac učitelj pjevanja. U školi su je proglasili osobom "Most Likely To Brighten Up Your Day", a i danas je poznata po svom jedinstvenom humoru te humanitarnom radu. Ja sam je zavoljela negdje sredinom '90.-tih, nakon što sam s bratićem desetak puta pogledala Speed (i on je jako volio Sandru Bullock). U njegovom OK!-u pročitala sam intervju s njom, u kojem je, vezano za ulogu u Time to kill, rekla da se po scenariju trebala potpuno razgolititi u sceni kada ju Klanovci ostave zavezanu u polju, ali da je to odbila iz poštovanja prema svom tijelu. Wow, to me i onda, a i sada, oduševilo, jer Sandra se dokazala svojim talentom i svojim filmovima, a ne svojim izgledom, krpicama i posvudanjem (najrazgolićenija je, ako se ne varam, u Proposalu). Težak izbor, ali ovo je pet najdražih mi Sandrinih uloga:

Gwen Cummings u 28 Days
Čitala sam da je pripremajući se za ulogu u ovom filmu neko vrijeme boravila u psihijatrijskoj ustanovi, i isplatilo se jer je njena uloga alkoholičarke Gwen jedna od najiskrenijih, najnepretencioznijih uloga ovisnika koja se može naći na popisu hollywoodskih filmova. "Even a pain in the ass needs someone to take care of them" - slažem se.

Lenina Huxley u Demolition Man
Stvarno ne volim snagatore i razbijače, a još manje akcijske filmove, ali Demolition mana sam pogledala, blago rečeno, šezdesetak puta. Obožavam naivnost mlade policajke iz budućnosti koju je tako neodoljivo odglumila Sandra. Kad raspravlja sa Stalloneom hoće li ili neće doći do fluid transfera...lovely.


Ellen Roark u Time to Kill
Cijenim Grishama, a odmah poslije Reggie Love dolazi Ellen Roark, nadobudna studentica prava koja pomaže hrabrom odvjetniku Matthewu McConaugheyu u borbi protiv Ku Klux Klana. Fenomenalan film, s izvrsnom glumačkom postavom, kao stvoren za sve one koji, nalik doktoru Kingu, imaju san.


Harper Lee u Infamous 
Infamous je preprepreodličan film, i ne razumijem kako Toby Jones za ulogu ekscentričnog Trumana Capotea nije dobio Oscara. U Infamousu, koji se temelji na Trumanovom Hladnokrvnom ubojstvu, Sandra je bila zadužena za utjelovljenje njegove prijateljice i kolegice Harper Lee (Ubiti pticu rugalicu) i još jednom pokazala da je puno više od djevojke iz susjedstva.


Lucy Kelson u Two week notice
Negdje u 4. razredu srednje škole sam si zamislila da ću biti odvjetnica baš kakva je Lucy Kelson, da ću raditi pro bono, zauzimati se za sve ono što mi je važno, prosvjedovati protiv monopolističke bagre i nikada ne dopustiti da me neki tamo Hugh Grant tlači. Hm, danas radim u državnoj službi, a jedina sličnost s Lucy mi je što obje jedemo previše hrane za jednu osobu. Ali, moj san još uvijek živi!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dol...

Adventske riječi: svjetlo

Zamisli scenu, za stolom sjede: Don Juan Ziobro, Fanny Kapelmeister, Szymon Sama Dobrota, Kolumbo, Najtraženiji Terorist Svijeta, Kralj Šećera, Udarnik Socijalističkog Rada, samoubojice i naš pripovjedač. Mora da je riječ o jednom od krugova pakla, ili je mjesto radnje umobolnica (" Let iznad kukavičjeg gnijezd a" još mi je svjež u podsvijesti). Badnja je noć i žitelji ustanove misle o svojim prošlim životima, onima kojih su se odrekli u korist ovisnosti. Don Juan Ziobro svira božićnu pjesmu, a "opustošeni mozgovi" ju ne znaju pjevati. Priča Jerzyja Pilcha mi se učinila nedovršenom, i bila sam u pravu - u biografiji stoji da je "Don Juanova pastorala" samo komadić romana. Sljedeća u zbirci poljskih priča o Božiću priča je Olge Tokarczuk, poznate nobelovke. U priči " Profesor Andrews u Varšavi " gospođa me Olga prikovala za stolicu pričom o profesoru iz Londona koji se, ni kriv ni dužan, nađe u Poljskoj usred rata. Nitko ga ne razumije, uvjeren j...