Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazivanje postova s oznakom film

Smrt & orgazam

Već dugo me nije film nasmijao kao ovaj australski koji ću vam danas toplo preporučiti! Sigurna sam da, ukoliko ste dobrano punoljetni i u zdravoj ste vezi, volite s vašim odabranikom ili odabranicom pogledati film s parom u glavnoj ulozi, film koji će vas natjerati da razmislite o svojoj vezi, pa možda i inspirirati u spavaćoj sobi. U opisu filma Little death (u prijevodu na hrvatski - Orgazam) stoji "The secret lives of five suburban couples living in Sydney reveal both the fetishes and the repercussions that come with sharing them." Ok, film je vrlo vjerojatno nalik filmu Thanks for Sharing iz 2012. godine, traje 90 minuta, pa zašto ga ne bismo pogledali - pomislili smo! Malo humora, malo romantike, malo hvala-Bogu-nismo-poremećeni-kao-ovi-likovi i očekuje nas ugodna filmska večer! No, ovakav film nismo očekivali! Naime, iako se radnja filma vrti oko seksa, u ovom filmu nećete vidjeti pretjeranu golotinju niti će on u vama izazvati nelagodu zb...

Muška stvar

Moj muž nosi mi čarape i tjera me da ih obujem čak i kad je vani trideset stupnjeva, mjeri mi tlak i nutka me kobasicom kad je nizak, stavlja rublje sušiti dok ja s dignutim nogama gledam Dr. Oza, pere suđe nakon što skuham ručak koji obiluje povrćem kojeg baš ne obožava, viče na mene kad sama želim podići vrećicu iz dućana punu namirnica, naručuje mi pizzu u deset sati navečer, samo zato što me uhvatila želja. Možda ja nosim našu bebicu u svom trbuhu, ali on mi uvelike olakšava to nošenje, pa mu ovim putem odajem počast. Ne bih to mogla bez tebe, dragi!  Ukoliko i vi ponekad uzimate zdravo za gotovo svog muškarca, učinite bar današnji dan (što možete danas, ne ostavljajte za sutra) posebnim za njega ili ga barem danas nemojte tjerati da s vama gleda romantičnu komediju, nego ga iznenadite kokicama i jednim pravim muškim filmom. Preporuke su ovdje:    Furious Seven Priznajem, nisam obožavatelj Brzi i žestoki franšize, ali nakon što sam pogledala spot za pje...

Sweet life iliti kako nam je jedan jastuk uljepšao život

Posljednjih tjedana uživam u jutarnjoj kavi - Gilmore style, uz pokoji kolačić (recept je ovdje ), i zaista vjerujem da svakoj ženi trebaju jutra u kojima će imati vremena ležati i gladiti trbuh dok se bebica koprca u svom sigurnom bazenčiću. Volim ta jutra i ona će mi nedostajati kad nam jutra budu bila kaotična, isprekidana mijenjanjem pelena i dojenjem (nadajmo se!). Trenutno pohađamo tečaj za trudnice u osječkom Domu zdravlja. Cijena mu je 400 kn (radi se na tome da postane besplatan), a sastoji se od četiri dana predavanja i pet dana vježbi disanja. Predavanja održavaju ginekolozi, pedijatri, stomatolozi i patronažne sestre, a svakom budućem roditelju su od velike koristi. Neki parovi za tečaj se odlučuju zbog potvrde zahvaljujući kojoj budući tata može biti prisutan na porodu, a neki, kao mi, iz čisto edukativnih razloga. Kako bilo, svi će vam preporučiti tečaj, pogotovo zbog vježbi disanja - budem vam za nekoliko mjeseci javila jesam li od njih imala koristi! Vrij...

Retrica u podne

Jedan od najboljih načina za provesti tih tridesetak minuta odmora kojeg svaki radni čovjek zaslužuje je kava uz knjigu. Još kad mi oči ne bi bile natečene od peludi breze i graba koji cvijeta uz Dravu, eh, to bi bilo čisto savršenstvo! Jedna od knjiga koja se našla na mom popisu knjiga za čitanje zahvaljujući Lorelai i Rory je I konje ubijaju, zar ne? Horacea McCoya. Ideju za epizodu They shoot Gilmores, don't they? gospođa Palladino, autorica Gilmoreica, dobila je upravo čitajući McCoyevu knjigu, američki klasik, "malo remek djelo". Kod nas, pak, navedenu knjigu nikada nisam susrela na polici knjižnice, iako je prevedena prije pola stoljeća. Kupila sam je na Interliberu za svega deset kuna! Možda je knjiga o plesnom maratonu, kakvi su bili iznimno popularni u doba Depresije, danas aktualnija nego ikada ranije, jer jedino su je francuski egzistencijalisti cijenili kada je izdana. Danas se ljudi ne iscrpljujuju tjednima plešući za novčanu nagradu, al...

Kad se mrzi i voli

Iako Hollywood sve veću lovu ulaže u filmsku produkciji, čini mi se da se više ne snimaju filmovi koji čovjeka mogu nadahnuti svojom jednostavnošću i šarmantnošću. Zato, kišni dan savršen je za opuštanje uz jedan od hollywoodskih klasika. Nekada, ne tako davno, filmašima nisu bili potrebni specijalni efekti, niti bajna kostimografija. Sve što je činilo film dobrim je bio dobar scenarij i glavni glumci između kojih je znala frknuti pokoja iskrica. Jedan od takvih filmova je i The shop around the corne r, divan film kojeg su 1998. godine pokušali kopirati oni koji su natjerali Meg Ryan i Tom Hanksa da zaigraju u ulogama Klare i gospodina Kralika. Velik sam romantičar i romantične komedije gledala bih od jutra do sutra, ali You've got mail nije mi bila gledljiva. Ali, ako e-mail zamijenite pravim pisanim pismima, poštanskim sandučićima i radnju smjestite u mali dućan čangrizavog gazde Matuscheka u Budimpešti - dobijete film kojeg ćete rado pogledati i više puta! ...

Alternativno Valentinovo

Muž i ja baš smo se ovog Valentinova željeli počastiti dejtom. Naravno, odlazak u kino nam je bio prvi izbor. No, brzo smo se predomislili jerbo je na repertoaru samo film 50 nijansi sive - i to u dvadeset termina u jednom danu! Još jednom se pokazalo kako smo mi, ljudi, površna i jadna stvorenja, prelijena za promišljanje o stvarima koje su doista važne. A, k tome, fali nam i mašte u svakodnevnom životu pa se zadovoljavamo šundom. Baš zbog smrada dekadencije koji se širi našom planetom, željeli smo tjedan zaljubljenih raditi neuobičajene valentinovske stvari, koje možda i ne odišu romantikom na prvu. Npr. prvi put smo otišli na bowling, i gle čuda, otkrili da smo prirodni talenti! Svojim strikeom osvojila sam čak i karte za karting! Osim rekreacije, ovaj tjedan i kulturno ćemo se uzdizati - uz operu Nikola Šubić Zrinjski u osječkom HNK. Nismo ludi za medekima i crvenilom Valentinova, i nije nam svaki dan Valentinovo (budimo realni), ali volimo zajedno proživljavati nova isku...

Sveci koji peku palačinke

Ovih dana spavam kao nikada ranije u životu. Ova mrvica koja raste u meni nenormalno je utjecala na moju potrebu za spavanjem, pa tako svakoga dana moram baciti popodnevnu drjemku. Zbog toga trpi filmofil u meni, ali i moj muž, koji gotovo svaki film mora pogledati u ratama. Rekordo vrijeme u tonjenju u san postigla sam pri filmu Fury - naime, zaspala sam u 6. minuti filma (što da vam velim, Brad Pitt nikada nije bio moj tip muškarca). Ipak, jedan od rijetkih filmova koji sam pogledala odjednom je film St. Vincent . Glavni lik je Vincent (Bill Murray), mrzovoljni pijanac i susjed samohrane majke (Melissa McCarthy) kojoj je potrebna dadilja, a čiji sin Oliver se pokušava snaći u novoj školi. Vincent se druži s damama noći (Naomi Watts), posjećuje starački dom, priča lovačke priče u birtiji. Preko svoje volje, zbog potrebne mu zarade, počinje svoju karijeru babysitterice, a vrijeme provodi s Oliverom na trkama konja, u baru i na drugim, za djecu neprimjerenim, mjestima...

Sve što znam o trudnoći, naučila sam iz filmova

Look who's talking (1989) U osnovnoj školi naše nastavnice iz biologije više su razglabale o spužvama i amebama, nego seksualnom odgoju ili samom začeću novog života. Na satima razrednika, pak, prikazivani su nam filmovi o pubertetu koji su naglašavali rast dlačica kao ključnog obilježja puberteta, dok je dio filmova o spolnim organima trajao koliko i jedan treptaj okom. Buljili smo mi u to znatiželjno, ali svejedno smo ostali u neznanju. Zapravo, pravo je čudo da i danas ne vjerujemo u onu staru da djecu donose rode, s obzirom na znanje koje nam je usadio naš obrazovni sustav. Srećom, u to vrijeme, iznimno popularan je bio film Gle tko to govori, koji je uvelike olakšao našim roditeljima razgovor o seksu, i u glave nam zauvijek urezao tu sliku brzog i spretnog spermića koji se probija do konačnog cilja - jajne stanice čijim dijeljenjem će nastati mali Mikey koji je i svoje začeće, pa i rođenje i dane djetinjstva popratio komičnim komentarima, i prije nego je naučio govoriti....

I wish...!

Once upon a time živjela je djevojka koja je sve o životu naučila iz Gilmoreica... Ali, sada ozbiljno, gotovo kad god bi me netko upitao: "Odakle to znaš?", odgovor bi bio: "Iz Gilmoreica". Tako sam i za mjuzikl Stephena Sondheima saznala od Paris Geller koja je, inspirativna kao i uvijek, pjesmom Into the woods mučila sirotog kolegu koji je polugodište proveo na Broadwayu. Baš kako me Paris naučila, "Into the woods, into the woods, into the woods" pjevuckala sam otkad sam saznala da ekranizacija ove uspješnice dolazi u kina,  pa me muž počastio dejtom, znajući da je riječ o bajci u kojoj likovi odjednom, iz vedra neba, bez ikakvog logičnog razloga i objašnjenja, počnu pjevati - što je njegov najmanje omiljeni žanr filma. Nasuprot njemu, moj idealni svijet bio bi onaj u kojem bismo svi pjevali na ulici! Into the woods je zanimljiv splet Pepeljuge, Crvenkapice, Jakova i čarobnog graha te Matovilke. Koliko god se ideja činila sjajnom, sa...

Pidžama dan

2015. godina započela je s jednim od najhladnijih dočeka - tako bar kažu - ne bih znala jer osobno nisam ni pomirisala svježi osječki zrak. Novu smo dočekali uz dobru kapljicu i drage prijatelje, gledajući vatromet kroz prozor, penzići style. Pa neka nam i Nova godina bude takva - mirna, radosna i šašava! Nakon tako uzbudljive penzionerske večeri valjalo je dan provesti u krevetu - jer nema boljeg dana za pidžamu od prvog dana nove godine, dana kad su na televizijskom programu vremenski klasici kao što je Ben hur i Zameo ih vjetar, a sarma čeka drugo podgrijavanje. Osim već spomenutih klasika napokon smo pogledali Gone girl , film za koji sam imala velika očekivanja, a na kraju mi je bio prepredvidljiv da bi me oduševio. Kako bilo, Ben Afflecka mi se uvijek isplati pogledati.  Pogledali smo i film The Good Lie (2014), predivan film o "izgubljenim dječacima iz Sudana", inspiriran stvarnim događajima. Nakon što izgube roditelje u građanskom ratu u Sudanu, ne...

Svi smo ludi za Cameron!

Ponedjeljak. Uf. Ako ste zaposleni, već ste ga prokleli jer je došao prebrzo, a ako ste nezaposleni, cijeloga dana na jetra vam ide radni narod koji kuka jer se opet morao ustati rano i zaraditi svoju plaću i piti kavu pet puta tijekom radnog vremena. I nikad na zelenu granu! Kojoj god grupi pripadali, ponedjeljnu večer mogla bi vam uljepšati komedija The other woman (2014) koju ovim putem toplo preporučujem. Za početak valja reći da u njoj glavnu riječ vodi urnebesna Cameron Diaz, za kojom smo, vjerujem, svi ludi još otkad je spermom napravila friz u Svi su ludi za Mary. Cameron je utjelovila urbanu poslovnu ženu koja se, nakon dugo vremena, zaljubila do ušiju i koja planira zajednički život sa svojim novim divnim boyfriendom ( Nikolaj Coster-Waldau) . Sve bi to bilo krasno da ne otkrije da je taj savršeni momak zapravo oženjeni momak - i da ne upozna njegovu gospođu suprugu (Leslie Mann). Supruga na rubu živčanog sloma i ljubavnica koja to odbija biti ubrzo postaju bff, a...

Duh Sadašnjeg Božića

Savršeno je vrijeme za čitanje Božićne priče (pjesme) Charlesa Dickensa. Priča o čangrizavom Ebenezeru Scroogeu izdana je za Božić prije 171 godinu, i do danas je prekopirana, opjevana i ekranizirana nekoliko tisuća puta. Neku njezinu inačicu sigurno ste do sada u životu pogledali, ali, jeste li pročitali knjigu koju je Dickens napisao samo kako bi zaradio novac potreban za otplatu dugova?  Ovih dana uzela sam ju ponovno u ruke i potpuno se prepustila duhovima prošlih, sadašnjih i budućih Božića, svemu što sam bila, što jesam, što ću tek odlučiti biti. Baš kao i Scroogeu, pomisao na prošle Božiće razvlači mi osmijeh preko lica. Sjećam se svake cigle, svakog pokreta, svakog kolača, samo je boja glasova potpuno iščezla. Mislim na djeda koji mi glasno čestita Božić i trlja svoju grubu bradu o moje rumene obraze, znajući da me to škakljika i tjera u smijeh. Slama je pod stolom, a bakin krispan okićen je bombonima kojima je rok trajanja istekao prije nego li sam se ja rodila. S...