Preskoči na glavni sadržaj

Sve što znam o trudnoći, naučila sam iz filmova

Look who's talking (1989)
U osnovnoj školi naše nastavnice iz biologije više su razglabale o spužvama i amebama, nego seksualnom odgoju ili samom začeću novog života. Na satima razrednika, pak, prikazivani su nam filmovi o pubertetu koji su naglašavali rast dlačica kao ključnog obilježja puberteta, dok je dio filmova o spolnim organima trajao koliko i jedan treptaj okom. Buljili smo mi u to znatiželjno, ali svejedno smo ostali u neznanju. Zapravo, pravo je čudo da i danas ne vjerujemo u onu staru da djecu donose rode, s obzirom na znanje koje nam je usadio naš obrazovni sustav. Srećom, u to vrijeme, iznimno popularan je bio film Gle tko to govori, koji je uvelike olakšao našim roditeljima razgovor o seksu, i u glave nam zauvijek urezao tu sliku brzog i spretnog spermića koji se probija do konačnog cilja - jajne stanice čijim dijeljenjem će nastati mali Mikey koji je i svoje začeće, pa i rođenje i dane djetinjstva popratio komičnim komentarima, i prije nego je naučio govoriti. Tako nas je Mikey naučio da bebe, koliko god malecke se činile, sve razumiju, zbog čega sam oko novorođenčadi uvijek bila na oprezu.


For keeps? (1988)
Još je davno Lorelai Gilmore rekla da joj je ovaj posljednji teen film Molly Ringwald bio prava inspiracija. I doista, došle vi na maturalnu zabavu trbušaste ili ne, For keep je vrlo edukativan. Npr. Molly nas je naučila da se zatrudnjeti može i bez da se ikad muškarca vidi golog, da žena poslije poroda može oboljeti od post porođajne depresije te da će mala bebica otopiti i najledenije srce baki i djedova koji su se toj trudnoći protivili! I na kraju, ono što sam zaključila gledajući For keeps, kao nepopravljivi romantik, jest da dolazak bebe na svijet neće otkloniti životne probleme, štoviše, može velik broj njih i prouzročiti, ali i da, dok se mama i tata vole, nema prepreke koju neće savladati.


Baby mama (2008)
Najvažnija misao Liz Lemon je ona da žene mogu imati sve! No, u u ovom filmu Tina Fey glumi uspješnu poslovnu ženu kojoj to ipak ne polazi za rukom - njezina maternica ima čudan oblik, biološki sat je otkucao, a rent a majka koju je unajmila zadaje joj glavobolje (note to myself: boja za kosu štetna je za trudnice). Čudne smo mi, žene - ganjamo karijere i želimo ostvariti profesionalne ciljeve, a često majčinstvo čuvamo za kraj, uzimajući sposobnost rađanja zdravo za gotovo. Čini mi se da nikada nije bilo teže postati majkom, toliko je toga što nas truje na dnevnoj bazi, a upravo stres povezan s poslom u tome prednjači. I ja sam htjela živjeti od onoga za što sam se školovala, ma htjela sam vidjeti svijet, ali moji prioriteti su se promijenilo tijekom godina - shvatila sam da je u redu stvoriti si profesionalni temelj, ali i da nam ništa materijalno na ovom svijetu ne može zamijeniti osjećaj sreće koji vežemo uz obitelj. I iako mislimo da je život kratak, on je ipak dovoljno dug da bismo ostvarile neke druge snove - dok one koji su povezani s našim biološkim satom ne bi dugo trebali biti na čekanju.


What to expect when you're expecting (2012)
Ukoliko niste trudne, ovaj film može vam trudnoću predstaviti kao sve, samo ne kao blaženo stanje. Lik koji je na mene ostavio najveći dojam je onaj Elizabeth Banks - ona je trudnica koja proživljava noćnu moru sastavljenu od mučnina, probavnih smetnji, popraćenu emocionalnim kaosom (iako je super mršava čak i na vrhuncu trudnoće). No, nemojte da vas to obeshrabri - žensko tijelo zaista je čudo prirode i svaka od nas drugo stanje proživljava na svoj način. Iako sam očekivala rigoleto u trudnoći (jer u filmovima nijedna žena ne shvati da je trudna zbog izostanka menstruacije, nego upravo zbog jutarnjih mučnina), nemam nikakvih tegoba i gotovo da se moram podsjećati da sam trudna!


The backup plan
(2010)
Jennifer Lopez, osim što je najljepša trudnica na svijetu, naučila nas je i da može biti teško uključiti svog muškarca u trudnoću. U tijelu muškarca ne zbivaju se promjene pa se oni vjerojatno teže snalaze u novonastaloj situaciji, pogotovo ako bespomoćno gledaju svoje trudnice kako se pate. Razumijem da se lako dogodi da muškarce isključi iz trudnoće, misleći da neke stvari ne razumiju, ali mislim da vrijedi uputiti ih u svaku etapu trudnoće, ne samo da bi oni osjećali da doprinose, nego i da bi vam mogli pružiti podršku za koju još niste sigurni da će vam biti nužna!


Primjedbe

  1. OK našla sam si film za večeras, Baby Mama, obožavam Tinu :D
    A What to Expect mi je predivan film i gledala sam ga već zilijun puta, i kad Banks na kraju pronađe svoj glow je dirljiv trenutak :maramice:

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...