Preskoči na glavni sadržaj

Sveci koji peku palačinke

Ovih dana spavam kao nikada ranije u životu. Ova mrvica koja raste u meni nenormalno je utjecala na moju potrebu za spavanjem, pa tako svakoga dana moram baciti popodnevnu drjemku. Zbog toga trpi filmofil u meni, ali i moj muž, koji gotovo svaki film mora pogledati u ratama. Rekordo vrijeme u tonjenju u san postigla sam pri filmu Fury - naime, zaspala sam u 6. minuti filma (što da vam velim, Brad Pitt nikada nije bio moj tip muškarca). Ipak, jedan od rijetkih filmova koji sam pogledala odjednom je film St. Vincent.



Glavni lik je Vincent (Bill Murray), mrzovoljni pijanac i susjed samohrane majke (Melissa McCarthy) kojoj je potrebna dadilja, a čiji sin Oliver se pokušava snaći u novoj školi. Vincent se druži s damama noći (Naomi Watts), posjećuje starački dom, priča lovačke priče u birtiji. Preko svoje volje, zbog potrebne mu zarade, počinje svoju karijeru babysitterice, a vrijeme provodi s Oliverom na trkama konja, u baru i na drugim, za djecu neprimjerenim, mjestima. Oliver je slabašan, ali drag dječak kojega otac pacifist nije naučio kako da se obrani od nasilnika, te on u nesretnom Vincentu pronalazi svoj uzor, nekoga tko će ga naučiti kako da se izbori za sebe. Oliverova škola promiče sve religije te ljude dobre volje koji imaju sposobnost nadahnuti čovjeka, pa Oliver dobiva zadatak pronaći sveca među ljudima koje svakodnevno susreće. Pripremite maramice.


"A saint is a human being we celebrate for the sacrifices they make, for their commitment to making the world a better place."

Sladak je ovo, i neisforsirani, film koji možete pogledati s obitelji, a koji vas može nadahnuti da gledate dobro u ljudima na svom radnom mjestu, u svojoj školi, u svojim prijateljima. Iako se ponekad čini da smo mi, ljudi, proračunata bića te da i dobra djela radimo samo iz koristi, dovoljno je zrnce mudrosti i milosti da bismo svece pronašli u poznatim nam licima. Možda je to kolega koji vam napravi uslugu, možda je to prodavačica koja vam svako jutro proda toplo pecivo uz smiješak, a možda je to muž koji vam ispeče palačinke samo zato što vas je uhvatila želja za njima. Kako bilo, oni naš svijet čine ljepšim mjestom, a najmanje što možemo učiniti jest da im vratimo istom mjerom.


Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...
Objavi komentar
Pročitajte više

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...
Objavi komentar
Pročitajte više

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...
Objavi komentar
Pročitajte više

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...
2 komentara
Pročitajte više

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...
Objavi komentar
Pročitajte više