Preskoči na glavni sadržaj

Sreća je u malim stvarima (2)

Prije nekoliko dana posjetila sam gospođu doktoricu i sa sigurnošću mogu reći - sreća je doista u sitnicama! Naša bebica ima samo 5.5 cm, ali je jako živahna, miče rukicama i nogicama, pliva lijevo-desno, i izgleda kao da se luda zabavlja u mom trbuščiću! Takvo veselje ostavilo me bez teksta! Iako ništa ne osjetim, u meni doista raste malo biće! Novi ultrazvuci su tako napredni da i u 11. tjednu trudnoće možete vidjeti detalje kao što su nosić bebice ili trbušćič, a pogled na sličicu naše bebice je dovoljan da mi svaki dan bude predivan!

Svatko tko me poznaje, zna da sam od prvoga dana trudnoće imala beba-kutiju. Sada sam sve te stvarčice, ulaznice, fotografije, citate, misli i želje za naše djetešce počela slagati u veliki album. Ne volim radosnice koje se mogu kupiti u trgovinama, mislim da moje dijete zaslužuje malo više pažnje i kreativnosti. Uostalom, u dnevnicima trudnoće i radosnicama redovito se pronađu ista isfurana pitanja, a mene je oduvijek zanimalo kakva je bila moja majka kad me nosila pod srcem, što je tata rekao kad je saznao za mene, koju glazbu su slušali, kakvom su me zamišljali, kako su mi smislili ime.... Ispitujući mamu godinama takva pitanja, shvatila sam da takve stvari mame zaborave pa sam ih poželjela zabilježiti prije nego i meni dijete postane centar svijeta i smetnem ih s uma.



Ove visibabe preplavile su dvorište mojih roditelja i sve nas razveselile. Ovih dana opet će nas potopiti kiša, ali uz mirise proljeća nekako ćemo već stisnuti zube i preživjeti ovo tumurno vrijeme.


Kad smo već kod kiše, ove zime me kiša ne uznemiruje, i to ne samo zato što u Slavoniji ne pada u kombinaciji s burom. Inače sam škrta po pitanju odjeće i obuće, pa gotovo svake sezone kupim niske čizmice u kojima mi se noga smrzne, a čarape se mogu cijediti. Nedavno sam si kupila prve timberlandice i mogu ih preporučiti svakom zimogroznom čovjeku - na akcijama se mogu naći za 500-600 kn, imat ćete ih godinama (tako kažu), a zbog te kupnje nikada nećete zažaliti.

Ako nemate volju za životom kada pada kiša, osim gledanja filmova (ovi oscarovski su me razočarali, pogotovo Boyhood!), preporučujem vam večer društvenih igara. Posljednja igra koju smo, zahvaljujući prijateljima, otkrili jest Carcassonne - igra u kojoj gradite srednjovjekovne gradove i ceste, ali na manje geek način nego se čini. Ne borite se sa zamajevima i ne spašavate djeve, ali možete postati vitez ili drumski razbojnik, i ludo se zabaviti!


Kad se prisjećam sitnica koje su me razveselile, ne mogu ne spomenuti klopu. Trudim se jesti zdravo, ali u zadnje vrijeme mi junk food prija više nego ikad! Upravo zato, imam osjećaj da u meni čuči mali dečko koji, prije svega, cijeni komad mesine. Posljednji hamburger pojela sam u novootvorenom American bar dollar, zajedno s američkom spicy limunadom. American dollar hamburger je doista jedan od najboljih koje sam ikada jela, začinjen kečapom i paprom, baš kako volim, a limunda u kombinaciji s limetom, mentom i začinima nešto je što ću prakticirati i doma.


Nakon glavnog jela, slijedi desert. Jedan od posljednjih koje sam pravila je monte kolač, kojeg svi vole, a priprema se lako! Možete ga praviti s keksom ili biskvitom, a mliječno-čokoladna kombinacija zasladit će vam svako kišno popodne! Dobar tek!


Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...