Preskoči na glavni sadržaj

Sve što znam o trudnoći, naučila sam iz filmova

Look who's talking (1989)
U osnovnoj školi naše nastavnice iz biologije više su razglabale o spužvama i amebama, nego seksualnom odgoju ili samom začeću novog života. Na satima razrednika, pak, prikazivani su nam filmovi o pubertetu koji su naglašavali rast dlačica kao ključnog obilježja puberteta, dok je dio filmova o spolnim organima trajao koliko i jedan treptaj okom. Buljili smo mi u to znatiželjno, ali svejedno smo ostali u neznanju. Zapravo, pravo je čudo da i danas ne vjerujemo u onu staru da djecu donose rode, s obzirom na znanje koje nam je usadio naš obrazovni sustav. Srećom, u to vrijeme, iznimno popularan je bio film Gle tko to govori, koji je uvelike olakšao našim roditeljima razgovor o seksu, i u glave nam zauvijek urezao tu sliku brzog i spretnog spermića koji se probija do konačnog cilja - jajne stanice čijim dijeljenjem će nastati mali Mikey koji je i svoje začeće, pa i rođenje i dane djetinjstva popratio komičnim komentarima, i prije nego je naučio govoriti. Tako nas je Mikey naučio da bebe, koliko god malecke se činile, sve razumiju, zbog čega sam oko novorođenčadi uvijek bila na oprezu.


For keeps? (1988)
Još je davno Lorelai Gilmore rekla da joj je ovaj posljednji teen film Molly Ringwald bio prava inspiracija. I doista, došle vi na maturalnu zabavu trbušaste ili ne, For keep je vrlo edukativan. Npr. Molly nas je naučila da se zatrudnjeti može i bez da se ikad muškarca vidi golog, da žena poslije poroda može oboljeti od post porođajne depresije te da će mala bebica otopiti i najledenije srce baki i djedova koji su se toj trudnoći protivili! I na kraju, ono što sam zaključila gledajući For keeps, kao nepopravljivi romantik, jest da dolazak bebe na svijet neće otkloniti životne probleme, štoviše, može velik broj njih i prouzročiti, ali i da, dok se mama i tata vole, nema prepreke koju neće savladati.


Baby mama (2008)
Najvažnija misao Liz Lemon je ona da žene mogu imati sve! No, u u ovom filmu Tina Fey glumi uspješnu poslovnu ženu kojoj to ipak ne polazi za rukom - njezina maternica ima čudan oblik, biološki sat je otkucao, a rent a majka koju je unajmila zadaje joj glavobolje (note to myself: boja za kosu štetna je za trudnice). Čudne smo mi, žene - ganjamo karijere i želimo ostvariti profesionalne ciljeve, a često majčinstvo čuvamo za kraj, uzimajući sposobnost rađanja zdravo za gotovo. Čini mi se da nikada nije bilo teže postati majkom, toliko je toga što nas truje na dnevnoj bazi, a upravo stres povezan s poslom u tome prednjači. I ja sam htjela živjeti od onoga za što sam se školovala, ma htjela sam vidjeti svijet, ali moji prioriteti su se promijenilo tijekom godina - shvatila sam da je u redu stvoriti si profesionalni temelj, ali i da nam ništa materijalno na ovom svijetu ne može zamijeniti osjećaj sreće koji vežemo uz obitelj. I iako mislimo da je život kratak, on je ipak dovoljno dug da bismo ostvarile neke druge snove - dok one koji su povezani s našim biološkim satom ne bi dugo trebali biti na čekanju.


What to expect when you're expecting (2012)
Ukoliko niste trudne, ovaj film može vam trudnoću predstaviti kao sve, samo ne kao blaženo stanje. Lik koji je na mene ostavio najveći dojam je onaj Elizabeth Banks - ona je trudnica koja proživljava noćnu moru sastavljenu od mučnina, probavnih smetnji, popraćenu emocionalnim kaosom (iako je super mršava čak i na vrhuncu trudnoće). No, nemojte da vas to obeshrabri - žensko tijelo zaista je čudo prirode i svaka od nas drugo stanje proživljava na svoj način. Iako sam očekivala rigoleto u trudnoći (jer u filmovima nijedna žena ne shvati da je trudna zbog izostanka menstruacije, nego upravo zbog jutarnjih mučnina), nemam nikakvih tegoba i gotovo da se moram podsjećati da sam trudna!


The backup plan
(2010)
Jennifer Lopez, osim što je najljepša trudnica na svijetu, naučila nas je i da može biti teško uključiti svog muškarca u trudnoću. U tijelu muškarca ne zbivaju se promjene pa se oni vjerojatno teže snalaze u novonastaloj situaciji, pogotovo ako bespomoćno gledaju svoje trudnice kako se pate. Razumijem da se lako dogodi da muškarce isključi iz trudnoće, misleći da neke stvari ne razumiju, ali mislim da vrijedi uputiti ih u svaku etapu trudnoće, ne samo da bi oni osjećali da doprinose, nego i da bi vam mogli pružiti podršku za koju još niste sigurni da će vam biti nužna!


Primjedbe

  1. OK našla sam si film za večeras, Baby Mama, obožavam Tinu :D
    A What to Expect mi je predivan film i gledala sam ga već zilijun puta, i kad Banks na kraju pronađe svoj glow je dirljiv trenutak :maramice:

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Samoborski augtober (2)

Postaje mi sve jasnije da nisam sposobna pripremiti svoju djecu za ovaj svijet - teorija da sebe valja staviti na prvo mjesto ne ide mi u glavu, kad su u igri tiha pristojnost (koja uvijek vodi k prijeziru) i glasna ljubaznost (koja može - a i ne mora - izazvati sukob), uvijek ću izabrati potonju, reći ću im da vole ne razmišljajući o tome hoće li im ljubav biti uzvraćena, ne znam kakve obrve su u modi, nokte imam domesticus, uz prilog zanoktica, i ne propagiram nošenje najlonki/čarapa na sandale/natikače. Ono čemu ih mogu poučiti su knjige - da u njima pronalaze čaroliju i nove perspektive, da im obogate vokabular, da stvore od njih empatične i humane ljude - zato moja djeca prepoznaju imena Dragutina Tadijanovića i Mladena Kušeca u samoborskoj Aleji pjesnika, zato ih rastužuje most za Terabithiju, zato se pitaju je li bolje imati mozak ili srce i što o tome misli Čarobnjak iz Oza, zato se vesele božićnom vremenu, jer u njemu čitamo Kronike iz Narnije, zato su stvaritražitelji kao Pip...

Samoborski augtober (1)

Još otkad sam pogledala film " Train Dreams ", film u kojem ljepota i priroda igraju glavne uloge, želim pročitati nešto iz opusa Denisa Johnsona, po čijoj je noveli film u režiji Clinta Bentleyja i snimljen. Novela je originalno objavljena u The Paris Review 2002., a 2012. je bila finalist za Pulitzera (nažalost, te godine nije se dodijelio Pulitzer za fikciju, prvi put od 1977.) Jedina njegova knjiga koju sam na hrvatskom jeziku uspjela pronaći u knjižnici bila je knjiga "Isusov sin", koju sam ponijela na svoj mini odmor, i koju sam trebala čitati osunčana, kraj bazena. Sudba je htjela drugačije pa se naše ljetno izležavanje u Samoboru prometnulo u još jedan jesenski obilazak ovog šarmantnog gradića. Tomislavov trg 5 - gradska vijećnica (nekoć ured gradonačelnice u "Dolini sunca") Tomislavov trg 11 - ljekarna Mirka Kleščića K zlatnom anđelu Najstarija zgrada u Samoboru, zgrada pučke škole - iz 1601. Najstarija zgrada na središnjem trgu, s prelijepim gan...

Say hello to my little friend

Iznenada, možda zbog atmosfere " Maslačkova vina ", mitova o kojima sam pretjerano čitala ili zvuka steel gitare kojem se prepuštam ovog ljeta, shvatila sam - vrijeme je, vrijeme je za Donnu Tartt. Posljednji put kad sam čitala knjigu Donne Tartt , u potpunosti sam izgubila kompas, dani su mi se pretvorili u bakanalije kakvima pribjegava grozničavi obožavatelj književnosti - za doručak sam čitala "Tajnu povijest", za večeru slušala audioknjigu (postala sam ovisna o Donninom glasu), a između toga sam zamišljala vlastitu verziju filmske "Tajne povijesti". Zato, valjalo je ohanuti, očistiti knjiško nepce, pripremiti se za novu dozu Donne Tartt, za "Malog prijatelja". "Mali prijatelj" započinje poviješću obitelji Cleve, iako prezime protagonistice nije Cleve, nego Dufresnes. No, njezina majka Charlotte potječe iz osebujne južnjačke obitelji Cleve koja bi prepričavanjem događaja, suklađivanjem višeglasja i melodija, došla do jedine pjesme -...

Jenput u Karlovcu

Baš kao Jack Dawson u Renaultu iz 1912., moj muž sjedne za volan naše obiteljske pile i pita: "Kamo, gospođo?", a ja, nimalo zainteresirana za zvijezde, obično izreknem ime nekog sasvim običnog gradića koji nam je nadohvat ruke, a kojeg nikad ranije nismo posjetili, ili kojeg nismo pokazali svojoj djeci. Ovaj put bio je to - Karlovac, grad kojeg sam vezala uz gužvu na autocesti i uz oronuli autobusni kolodvor koji mi je bio jedna od postaja na putu do Šibenika tijekom tri godine mog života. Putovali smo od Samobora preko Jastrebarskog, a prva točka posjeta bila nam je Aquatika. Put preko Jaske Aquatika Som - maskota akvarija Aquatika je prvi i jedini slatkovodni akvarij u Hrvatskoj, za koji je sasvim logično da se nalazi u Karlovcu, gradu na četiri rijeke (Na Mrežnici se Kupa Korana Dobra!), i to uz samu Koranu. Interaktivni prikaz flore i faune svih naših rijeka te zanimljiva suvenirnica puna proizvoda lokalnih proizvođača zabavili su nas, a zabrinulo nas je upozorenje znan...

Samoborski augtober (3)

Kad god - bez pretjerivanja - kad god se pojavim u retfalačkom ogranku gradske knjižnice, nađe se netko tko posuđuje roman Jo Nesbøa (prema njegovoj web stranici, "Jo" zvuči kao engleska riječ "you," a "ø" in Nesbø zvuči kao samoglasnik u riječi " bomb " kad ju izgovara Inspector Clouseau, pa vi vidite). Obično su to gospođe u najboljim godinama, a i ja sam gospođa koja hrli ususret tim najboljim godinama pa sam odlučila preuzeti štafetu i po prvi put pročitati štogod od ovog popularnog norveškog pisca. Odlučila sam se za roman "Spasitelj", šesti po redu u serijalu o detektivu Harryju Holeu, u kojem on rješava slučaj ubojice iz Hrvatske. Ako nemate pojma o Jo Nesbøu, kao ja, valja znati da je riječ o nekoć burzovnom mešetru i novinaru koji je sada pisac za djecu i odrasle, ali i član rock banda Di Derre, koji voli outdoorsy aktivnosti (strastveni je penjač i već je osvojio i neke hrvatske stijene), kao svaki pravi Skandinavac. Njegova ...