Preskoči na glavni sadržaj

Pidžama dan

2015. godina započela je s jednim od najhladnijih dočeka - tako bar kažu - ne bih znala jer osobno nisam ni pomirisala svježi osječki zrak. Novu smo dočekali uz dobru kapljicu i drage prijatelje, gledajući vatromet kroz prozor, penzići style. Pa neka nam i Nova godina bude takva - mirna, radosna i šašava!


Nakon tako uzbudljive penzionerske večeri valjalo je dan provesti u krevetu - jer nema boljeg dana za pidžamu od prvog dana nove godine, dana kad su na televizijskom programu vremenski klasici kao što je Ben hur i Zameo ih vjetar, a sarma čeka drugo podgrijavanje. Osim već spomenutih klasika napokon smo pogledali Gone girl, film za koji sam imala velika očekivanja, a na kraju mi je bio prepredvidljiv da bi me oduševio. Kako bilo, Ben Afflecka mi se uvijek isplati pogledati. 

Pogledali smo i film The Good Lie (2014), predivan film o "izgubljenim dječacima iz Sudana", inspiriran stvarnim događajima.


Nakon što izgube roditelje u građanskom ratu u Sudanu, nekoliko hrabrih dječaka i njihova sestra bosi, gladni i žedni pješice prelaze tisuće kilometara do izbjegličkog kampa u Keniji. Izgubivši putem svoju braću i prijatelje i pouzdajući se u Boga, sanjaju o boljem životu u Americi. Nakon trinaest godina u kampu, njihova imena našla su se na popisu sretnika koji će novi život izgraditi u Americi. No, hoće li Amerika za njih biti obećana zemlja ili će ih rodna gruda pozivati na povratak?


Ovaj inspirativan film priča priču o nevjerojatnoj bratskoj ljubavi, skromnosti i poniznosti koja bi sve nas, koji se gušimo u francuskim salatama i pečenki, trebala posramiti. Činjenica da su glavni glumci doista kao djeca bili vojnici i da su jedni od izbjeglica iz Sudana daje filmu još veći značaj. Snaga ljudskog duha i ljubav onoga tko je za brata spreman dati život izmamit će vam suze na početku ove godine, za koju se iskreno nadam da će svakome donijeti mir u srcu, bratski zagrljaj, sposobnost da nesebično voli, pravo na dostojanstven život, rad i uživanje u svakome trenutku provedenom s onima koje voli.

Primjedbe

  1. I mi već godinama njegujemo "penzićki stajl" doček Nove godine u društvu najboljih prijatelja u njihovom apartmanu u malom mjestu u blizini Makarske i svake godine se izvrsno zabavimo - spremimo večeru ispod peke na staru godinu i roštiljamo na novu. Nema ljepšeg novog početka od tog. :)
    Inače, živimo daleko i tijekom godine se ne viđamo često, zato nam je ova tradicija slavlja postala jedna od najljepših uspomena.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...