Preskoči na glavni sadržaj

Divojka s juga

Kažu ljudi da iz negativnosti proizlazi samo dodatna negativnost, ali meni, mrgudu, najčešće upravo osobe izrazito negativno nastrojene otvore oči i tek kroz njihove svjetonazore shvatim da zapravo uopće nisam mrgud - da volim nebo, i sunce, da se smijem procvjetalim ružama kraj kojih prođem, da bih najradije zagrlila svakog čovjeka kojeg sretnem na svome putu!


Jedan takav mrgud, stranac, da ne kažem - purger, doselio se u Šibenik, i kao tzv. freelance novinar s iskustvom počeo pisati kolumnu za jedan lokalni portal. U početku sam ga razumijela, pa čovjek se tek doselio, još je preogorčen, daleko je od rodne grude, nije naviknut na život u ovom podneblju i ne poznaje ovaj čudni mentalitet. Njegov posljednji članak, u kojem ismijava šibensku dicu, proglašava Dječji festival oronulim i ukratko - govori kako nikad ništa od Šibenika neće biti ako sav svoj rast temelji na dječjim osmjesima te samodopadno poručuje Šibeniku da odraste, podigao je buru komentara, na čelu sa šibenskim majkama, Šibenčana koji nade polažu upravo u činjenicu da je Šibenik oduvijek bio, i da će biti, grad djece. Tko bi rekao da ću i sama, potaknuta purgerovskim baljezganjima, poželjeti obraniti taj grad koji me, zapravo, tako hladno dočekao!









U obranu Šibenika, ja obožavam Dječji festival i sve druge njegove manifestacije, od Festivala putnika, Festivala plesa, Terranea, Regiusa, Večeri dalmatinske šansone, dane svetog Mihovila, dane svetog Kristofora, Jazz i blues OFF festivala pa sve do Srednjovjekovnog festivala - obožavam tu gužvu, radost na ulicama, život koji isparava iz... dok ovo pišem, upravo mi je na vrata došla mala susjeda Anđela koja ima pričest i dala mi kolače! Što da vam kažem, danas posebno obožavam Šibenik! Razumijem u potpunosti ljude koji su se ovdje rodili, koji su ovdje s roditeljima šetali Poljanom, jeli sladoled u Kalelargi, koji su išli u šibenske škole, ponosili se Jurajem Šižgorićem, Arsenom Dedićem, Špirom Guberinom, legendarnim Mišom i mnogima koji su nikli iz šibenskih kala, shavaćam da su ovdje nastale njihove uspomene, prvi poljupci, prvi baluni, prva razočaranja, prva pijanstva, da su u butama donijeli svoje prve velike odluke. Oni vole svim srcem svoj grad i ne bi nigdje drugdje živjeli. Sve te njihove priče, uspomene, dječji smijeh i suze iz prošlih dana čine dušu ovog grada, koja je za mene možda kruta, ali od čijeg upoznavanja neću odustati, bez obzira na to što nemam s kime podijeliti radost festivala, nemam kome kupiti sladoled, niti s kime plivati u moru i bez obzira na to što meni najdraži dani spavaju mirnim snom u zidovima našičkog franjevačkog samostana, u hrastovima Pejačevićevog parka, na igralištima našičkih škola, u tišini martinske templarske crkvice.

(spot Nene Belana sniman u - Šibeniku)

(spot Slavonia benda sniman u - Našicama)
Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...
Objavi komentar
Pročitajte više

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...
3 komentara
Pročitajte više

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...
Objavi komentar
Pročitajte više

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dol...
Objavi komentar
Pročitajte više

Adventske riječi: svjetlo

Zamisli scenu, za stolom sjede: Don Juan Ziobro, Fanny Kapelmeister, Szymon Sama Dobrota, Kolumbo, Najtraženiji Terorist Svijeta, Kralj Šećera, Udarnik Socijalističkog Rada, samoubojice i naš pripovjedač. Mora da je riječ o jednom od krugova pakla, ili je mjesto radnje umobolnica (" Let iznad kukavičjeg gnijezd a" još mi je svjež u podsvijesti). Badnja je noć i žitelji ustanove misle o svojim prošlim životima, onima kojih su se odrekli u korist ovisnosti. Don Juan Ziobro svira božićnu pjesmu, a "opustošeni mozgovi" ju ne znaju pjevati. Priča Jerzyja Pilcha mi se učinila nedovršenom, i bila sam u pravu - u biografiji stoji da je "Don Juanova pastorala" samo komadić romana. Sljedeća u zbirci poljskih priča o Božiću priča je Olge Tokarczuk, poznate nobelovke. U priči " Profesor Andrews u Varšavi " gospođa me Olga prikovala za stolicu pričom o profesoru iz Londona koji se, ni kriv ni dužan, nađe u Poljskoj usred rata. Nitko ga ne razumije, uvjeren j...
Objavi komentar
Pročitajte više