Preskoči na glavni sadržaj

Call me shallow

Danas Nick Hornby pali 56. svijećicu na svojoj rođendanskoj torti, i nisam mogla odoljeti a da mu ne odam počast. Iako sam ga zavoljela u srednjoj školi, još uvijek ga, ako me pitaju, navodim kao jednog od svojih omiljenih autora. Ovaj Britanac, koji kao književnik i scenarist svaki svoj lik, svaku svoju priču, nastoji protkati glazbom o kojoj je ovisan i nogometom čiji je veliki obožavatelj, razlog je zašto sam razumjela da oni koji su ne znaju što žele sa životom nisu uvijek izgubljeni, razlog zašto sam shvatila da se iza dečka koji bi život dao za svoj nogometni klub krije nešto puno više od onoga što je vidljivo na površini. Ako nista poznavalac Hornbyja, krenite redom:

SVE O JEDNOM DJEČAKU
U Hornbyjev jednostavan, a ipak tako rječit, stil pisanja zaljubila sam se čitajući priču o Willu i Marcusu, muškarcu u najboljim godinama, koji se, a da toga nije ni svjestan, sprijatelji s izgubljenim dječakom koji žudi za očinskom figurom u životu. Nijedan čovjek nije otok - ova knjiga najbolje će pokazati, a kroz temu samoće, prijateljstva i roditeljstva na kraju ćete najviše toga spoznati - o samome sebi. Za oni koji ne čitaju, must see je film About a boy s Hugh Grantom i Nicholas Houltom u glavnim ulogama.


HIGH FIDELITY
U nesretnog Roba Hirnby je usadio svu svoju ljubav prema glazbi i sve svoje ljubavne jade, stoga je ova knjiga savršena za sve koji se pokušavaju pronaći kroz glazbu, dok je istoimeni film s Johnom Cusackom u ulozi vlasnika prodavaonice gramafonskih ploča koji ne zna zadržati djevojku sada već antologijski - i jedan od izvora moje motivacije za ovakvim blogom :)


NOGOMETNA GROZNICA
Preporučujem svakom momku kojemu nije jasno zašto je njegova djevojka mrzi nogometni klub za koji on navija i svakoj djevojci koja ne razumije da se nogometni klub voli na način kako se djevojku nikada neće moći voljeti. Moj momak je još i pristojan u odnosu na Hornbyja koji je ured kupio na lokaciji s pogledom na Arsenalov stadion Highbury. Za filmaše, ova nagrađivana autobiografija adaptirana je u UK izdanju filma iz 1997. s Colinom Firthom u glavnoj ulozi i u američkoj verziji braće Farrelly s Jimmy Fallonom i Drew Barrymore u glavnim ulogama. Gledati s boyfriendom - pogledi će govoriti više od riječi.


KAKO BITI DOBAR
Za razliku od prethodnih romana, Kako biti dobar dolazi iz ugla glavne junakinje Katie koja zbog ustajalog bračnog života i sveopćeg nezadovoljstva nakon preljuba nogira svog dragog supruga - SMS-om. U knjizi o braku i ljubavi, Hornby će suptilno ukazati na pitanja koja se svima motaju po mislima, s nitko ih ne želi izgovoriti naglas, a nepredvidljivim obratom učinit će da zavolite i Katie koja svojim osobinama u potpunosti odskače od prosječnog Hornbyjevog lika.


DUŽI PUT DO DNA
Ovo mi je omiljeni Hornbyjev roman, savršeni poklon za svaku osobu, za svaku priliku. Preporučuje se čitati u depresiji jer su Hornbyjev jezik i mudrosti lijek za svako stanje - na zadnjoj stranici sve će vam postati kristalno jasno i osjećat ćete zahvalnost kakvu niste nikad u životu osjećali. Film prema ovom romanu moći ćemo pogledati krajem ove godine.


TRESAK
Predzadnji roman (posljednji u nizu - Julija, gola - nisam još pročitala!) govori o uvijek aktualnoj temi - tinejdžerskoj trudnoći nalik onoj u filmu Juno. Sraz zbunjenog skejtera Sama i nimfomanke Alicije rezultirat će djetetom, a što je dalje s njima bilo pročitajte u ovom duhovitom romanu kojeg je Hornby namijenio mlađoj publici (i svima koji se tako osjećaju).


Primjedbe

  1. Prva 2 filma sam pogledala i nisam znala da su ekranizirani zapravo. Odlični su. A nisam ga nikad čitala. Zato ja volim tvoj blog. Imaš kod mene Liebster nagradicu :))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa baš čitam tvoj post i zbunjena sam totalno, ja sam toliko izvan svih događanja u blogosferi. Excuse me, ako sam razumjela, sad bih ja trebala nominirati 11 blogera i odgovoriti na 11 pitanja?? :D

      Izbriši
    2. I da, hvala ti (ti jedina radiš na mojoj promociji, skoro bih ti trebala dati plaću PR agentice:))!!

      Izbriši
  2. Vidim da ti je Girly već dala nagradicu.. a ništa, eto da znaš da si i od mene dobila istu :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...