Preskoči na glavni sadržaj

Call me shallow

Danas Nick Hornby pali 56. svijećicu na svojoj rođendanskoj torti, i nisam mogla odoljeti a da mu ne odam počast. Iako sam ga zavoljela u srednjoj školi, još uvijek ga, ako me pitaju, navodim kao jednog od svojih omiljenih autora. Ovaj Britanac, koji kao književnik i scenarist svaki svoj lik, svaku svoju priču, nastoji protkati glazbom o kojoj je ovisan i nogometom čiji je veliki obožavatelj, razlog je zašto sam razumjela da oni koji su ne znaju što žele sa životom nisu uvijek izgubljeni, razlog zašto sam shvatila da se iza dečka koji bi život dao za svoj nogometni klub krije nešto puno više od onoga što je vidljivo na površini. Ako nista poznavalac Hornbyja, krenite redom:

SVE O JEDNOM DJEČAKU
U Hornbyjev jednostavan, a ipak tako rječit, stil pisanja zaljubila sam se čitajući priču o Willu i Marcusu, muškarcu u najboljim godinama, koji se, a da toga nije ni svjestan, sprijatelji s izgubljenim dječakom koji žudi za očinskom figurom u životu. Nijedan čovjek nije otok - ova knjiga najbolje će pokazati, a kroz temu samoće, prijateljstva i roditeljstva na kraju ćete najviše toga spoznati - o samome sebi. Za oni koji ne čitaju, must see je film About a boy s Hugh Grantom i Nicholas Houltom u glavnim ulogama.


HIGH FIDELITY
U nesretnog Roba Hirnby je usadio svu svoju ljubav prema glazbi i sve svoje ljubavne jade, stoga je ova knjiga savršena za sve koji se pokušavaju pronaći kroz glazbu, dok je istoimeni film s Johnom Cusackom u ulozi vlasnika prodavaonice gramafonskih ploča koji ne zna zadržati djevojku sada već antologijski - i jedan od izvora moje motivacije za ovakvim blogom :)


NOGOMETNA GROZNICA
Preporučujem svakom momku kojemu nije jasno zašto je njegova djevojka mrzi nogometni klub za koji on navija i svakoj djevojci koja ne razumije da se nogometni klub voli na način kako se djevojku nikada neće moći voljeti. Moj momak je još i pristojan u odnosu na Hornbyja koji je ured kupio na lokaciji s pogledom na Arsenalov stadion Highbury. Za filmaše, ova nagrađivana autobiografija adaptirana je u UK izdanju filma iz 1997. s Colinom Firthom u glavnoj ulozi i u američkoj verziji braće Farrelly s Jimmy Fallonom i Drew Barrymore u glavnim ulogama. Gledati s boyfriendom - pogledi će govoriti više od riječi.


KAKO BITI DOBAR
Za razliku od prethodnih romana, Kako biti dobar dolazi iz ugla glavne junakinje Katie koja zbog ustajalog bračnog života i sveopćeg nezadovoljstva nakon preljuba nogira svog dragog supruga - SMS-om. U knjizi o braku i ljubavi, Hornby će suptilno ukazati na pitanja koja se svima motaju po mislima, s nitko ih ne želi izgovoriti naglas, a nepredvidljivim obratom učinit će da zavolite i Katie koja svojim osobinama u potpunosti odskače od prosječnog Hornbyjevog lika.


DUŽI PUT DO DNA
Ovo mi je omiljeni Hornbyjev roman, savršeni poklon za svaku osobu, za svaku priliku. Preporučuje se čitati u depresiji jer su Hornbyjev jezik i mudrosti lijek za svako stanje - na zadnjoj stranici sve će vam postati kristalno jasno i osjećat ćete zahvalnost kakvu niste nikad u životu osjećali. Film prema ovom romanu moći ćemo pogledati krajem ove godine.


TRESAK
Predzadnji roman (posljednji u nizu - Julija, gola - nisam još pročitala!) govori o uvijek aktualnoj temi - tinejdžerskoj trudnoći nalik onoj u filmu Juno. Sraz zbunjenog skejtera Sama i nimfomanke Alicije rezultirat će djetetom, a što je dalje s njima bilo pročitajte u ovom duhovitom romanu kojeg je Hornby namijenio mlađoj publici (i svima koji se tako osjećaju).


Primjedbe

  1. Prva 2 filma sam pogledala i nisam znala da su ekranizirani zapravo. Odlični su. A nisam ga nikad čitala. Zato ja volim tvoj blog. Imaš kod mene Liebster nagradicu :))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa baš čitam tvoj post i zbunjena sam totalno, ja sam toliko izvan svih događanja u blogosferi. Excuse me, ako sam razumjela, sad bih ja trebala nominirati 11 blogera i odgovoriti na 11 pitanja?? :D

      Izbriši
    2. I da, hvala ti (ti jedina radiš na mojoj promociji, skoro bih ti trebala dati plaću PR agentice:))!!

      Izbriši
  2. Vidim da ti je Girly već dala nagradicu.. a ništa, eto da znaš da si i od mene dobila istu :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...