Preskoči na glavni sadržaj

Home Sweet Home

Kad te uhvati nostalgija, onda radiš čudne stvari, slušaš Backstreet Boyse na YouTubeu, i guglaš popis pjesama koje se zovu - Home. Nije neobično, takvih je jaaaaaaaako puno, što će reći da svi, gdje god bili, koliko god vidjeli svijeta, zaradili novaca, kakve god pustolovine doživjeli - uvijek cminzdre za mamicom, njenom domaćom kuhinjom i svojom djevojačkom/dječačkoj sobicom. Ako ništa drugo, ta čežnja za toplim domom valjda je urođena svim ljudskim bićima, bez obzira na geografske širine i duljine.


Mlađahni Philip Philips (okrutnih li roditelja!) pobjednik je prošlogodišnje sezone Američkog idola, a njegova Home postala je naprodavanija pjesma coronation pjesma u povijesti tog vrlo gledanog serijala. Poznat je po svojim bubrežnim kamencima i dječačkom osmijehu koji ćete susresti, kako na njegovom debitantskom albumu The World from the Side of the Moon, tako i u slatkoj Home.


Ne, frontmen ovog desetoročlanog nije benda Eward Sharpe, nego čupavi Alex Ebert, koji je u Sharpeu, nekoj vrsti mesije, pronašao snagu za preboljeti gadan prekid s djevojkom i svoje glazbeno nadahnuće, zahvaljujući kojemu mi danas uživamo u modernoj psihodeliji Edwarda Sharpea and the Magnetic Zerosa.


Edward Sharpe and the Magnetic Zeros išli su na Railroad Revival turneju s Mumford & Sons, bluegrass sastavu o kojem ću sigurno pisati još u mnogo navrata. Njihova poezija u kombinaciji s bendžom i mandolinom jamče - jednog dana ovi momci će biti biti legen....wait for it....dary!


Znate da volim Kanadu, a osim spomenutih Starsa, veliki sam obožavatelj i Michaela Bublea. Znate kad kažu da netko ima tako lijep glas da bi zvučao fantastično čak i da čita telefonski imenik? Buble bi zvučao predivno da ga čita prehlađen, pun šmrklji, s upalom sinusa, pod temperaturom od najmanje 40 stupnjeva! Čarobnim glasom opjevao je i svoj glamurozni život i svoj kanadski Home, kojeg su obradili i Westlife i Blake Shelton. Eh?


Gabrielle Aplin jedna je fina i uporna mlada damica iz Engleske koja si je osigurala prvi album, koji izlazi u sljedeći mjesec (jeeeeej), tako što je svoje covere Paramorea, Katy Perry i dr. uploadala na YouTube. Svoju glazbu opisuje kao vrlo osobnu i obiteljski orijentiranu, pa vi vidite!


Za mene ništa nema onaj prizvuk doma kao što ga ima country glazba, kao što ga ima i ova pjesma  Dierksa Bentleya s njegovom posljednjeg albuma, naziva Home.



Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...
Objavi komentar
Pročitajte više

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...
Objavi komentar
Pročitajte više

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...
Objavi komentar
Pročitajte više

Uvrede, ali najljepše

Nedavno je moj ćaća proslavio svoj 65. rođendan i postao penzioner. Kao pravi mali mučki provokator, tim povodom poklonila sam mu knjigu Pavla Pavličića, "Pohvala starosti". Nije moj otac načitan lik - on knjigu umije pročitati u deset minuta (prva stranica, sredina, puf!, kraj!) - ali znala sam da neće moći odolit' naslovu u kojem se starost hvali, koliko god on sebe (a i sve nas) uvjeravao da bi na nogometnom terenu mogao zdriblati i momke trostruko mlađe od sebe. Već drugo jutro, poslao mi je recenziju knjige SMS porukom (moj tata nema pametni telefon, i pisanje poruka njegov je najveći tehnološki domet): "Noge sve tanje dupe sve manje glava sve veca trbuh ko vreca to ti je rezime knjige poz". Nazvala sam mamu (tatinu sekretaricu) da joj prenesem tu rječitu opasku, a potom čula recenzenta, pomalo iznerviranog, kako u pozadini mrmlja: "Misliš da ja to ne znam?! Sve je to meni poznato!", misleći, ako se ne varam, na svoje mladenačko dupe, dodavši: ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Skroz hladnokrvno

Moji najbliži zasigurno znaju za moju ovisnost o Googleu - nema pojma kojeg nisam guglala - guglam tijekom radnog vremena, guglam na wc školjci, guglam u hodu, guglam za vrijeme jela, guglam dok usisavam, dok peglam, pa i dok stavljam maskaru - hej, ali ne guglam dok vozim, pa nemojte ni vi (sad sam si sva kao Oprah)! Kad nešto čitam, postanem toliko opsjednuta time da želim biti u toj knjizi, u tom liku, u toj atmosferi, u tom vremenu. Sjećam se, dok sam čitala Mi djeca s kolodvora Zoo, danima sam samo ležala na svom krevetu, ne razgovarajući s ukućanima, furajući neku homeless-loner-junkie facu, dok sam u ostatku života bila odličan učenik i dok sam pušače pokušavala odviknuti od te odurne navike. Proteklih dana čitala sam Hladnokrvno ubojstvo Trumana Capotea (da, onog lika koji je smislio Holly Golightly), pa možete zamisliti u kolikoj mjeri se ovdje guglanje otelo kontroli.  Budući da je roman utemeljen na istinitom događaju (čarobne riječi na koje se oduzmem - vo...
6 komentara
Pročitajte više