Preskoči na glavni sadržaj

Home Sweet Home

Kad te uhvati nostalgija, onda radiš čudne stvari, slušaš Backstreet Boyse na YouTubeu, i guglaš popis pjesama koje se zovu - Home. Nije neobično, takvih je jaaaaaaaako puno, što će reći da svi, gdje god bili, koliko god vidjeli svijeta, zaradili novaca, kakve god pustolovine doživjeli - uvijek cminzdre za mamicom, njenom domaćom kuhinjom i svojom djevojačkom/dječačkoj sobicom. Ako ništa drugo, ta čežnja za toplim domom valjda je urođena svim ljudskim bićima, bez obzira na geografske širine i duljine.


Mlađahni Philip Philips (okrutnih li roditelja!) pobjednik je prošlogodišnje sezone Američkog idola, a njegova Home postala je naprodavanija pjesma coronation pjesma u povijesti tog vrlo gledanog serijala. Poznat je po svojim bubrežnim kamencima i dječačkom osmijehu koji ćete susresti, kako na njegovom debitantskom albumu The World from the Side of the Moon, tako i u slatkoj Home.


Ne, frontmen ovog desetoročlanog nije benda Eward Sharpe, nego čupavi Alex Ebert, koji je u Sharpeu, nekoj vrsti mesije, pronašao snagu za preboljeti gadan prekid s djevojkom i svoje glazbeno nadahnuće, zahvaljujući kojemu mi danas uživamo u modernoj psihodeliji Edwarda Sharpea and the Magnetic Zerosa.


Edward Sharpe and the Magnetic Zeros išli su na Railroad Revival turneju s Mumford & Sons, bluegrass sastavu o kojem ću sigurno pisati još u mnogo navrata. Njihova poezija u kombinaciji s bendžom i mandolinom jamče - jednog dana ovi momci će biti biti legen....wait for it....dary!


Znate da volim Kanadu, a osim spomenutih Starsa, veliki sam obožavatelj i Michaela Bublea. Znate kad kažu da netko ima tako lijep glas da bi zvučao fantastično čak i da čita telefonski imenik? Buble bi zvučao predivno da ga čita prehlađen, pun šmrklji, s upalom sinusa, pod temperaturom od najmanje 40 stupnjeva! Čarobnim glasom opjevao je i svoj glamurozni život i svoj kanadski Home, kojeg su obradili i Westlife i Blake Shelton. Eh?


Gabrielle Aplin jedna je fina i uporna mlada damica iz Engleske koja si je osigurala prvi album, koji izlazi u sljedeći mjesec (jeeeeej), tako što je svoje covere Paramorea, Katy Perry i dr. uploadala na YouTube. Svoju glazbu opisuje kao vrlo osobnu i obiteljski orijentiranu, pa vi vidite!


Za mene ništa nema onaj prizvuk doma kao što ga ima country glazba, kao što ga ima i ova pjesma  Dierksa Bentleya s njegovom posljednjeg albuma, naziva Home.



Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Samoborski augtober (2)

Postaje mi sve jasnije da nisam sposobna pripremiti svoju djecu za ovaj svijet - teorija da sebe valja staviti na prvo mjesto ne ide mi u glavu, kad su u igri tiha pristojnost (koja uvijek vodi k prijeziru) i glasna ljubaznost (koja može - a i ne mora - izazvati sukob), uvijek ću izabrati potonju, reći ću im da vole ne razmišljajući o tome hoće li im ljubav biti uzvraćena, ne znam kakve obrve su u modi, nokte imam domesticus, uz prilog zanoktica, i ne propagiram nošenje najlonki/čarapa na sandale/natikače. Ono čemu ih mogu poučiti su knjige - da u njima pronalaze čaroliju i nove perspektive, da im obogate vokabular, da stvore od njih empatične i humane ljude - zato moja djeca prepoznaju imena Dragutina Tadijanovića i Mladena Kušeca u samoborskoj Aleji pjesnika, zato ih rastužuje most za Terabithiju, zato se pitaju je li bolje imati mozak ili srce i što o tome misli Čarobnjak iz Oza, zato se vesele božićnom vremenu, jer u njemu čitamo Kronike iz Narnije, zato su stvaritražitelji kao Pip...
Objavi komentar
Pročitajte više

Uvrede, ali najljepše

Nedavno je moj ćaća proslavio svoj 65. rođendan i postao penzioner. Kao pravi mali mučki provokator, tim povodom poklonila sam mu knjigu Pavla Pavličića, "Pohvala starosti". Nije moj otac načitan lik - on knjigu umije pročitati u deset minuta (prva stranica, sredina, puf!, kraj!) - ali znala sam da neće moći odolit' naslovu u kojem se starost hvali, koliko god on sebe (a i sve nas) uvjeravao da bi na nogometnom terenu mogao zdriblati i momke trostruko mlađe od sebe. Već drugo jutro, poslao mi je recenziju knjige SMS porukom (moj tata nema pametni telefon, i pisanje poruka njegov je najveći tehnološki domet): "Noge sve tanje dupe sve manje glava sve veca trbuh ko vreca to ti je rezime knjige poz". Nazvala sam mamu (tatinu sekretaricu) da joj prenesem tu rječitu opasku, a potom čula recenzenta, pomalo iznerviranog, kako u pozadini mrmlja: "Misliš da ja to ne znam?! Sve je to meni poznato!", misleći, ako se ne varam, na svoje mladenačko dupe, dodavši: ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Samoborski augtober (1)

Još otkad sam pogledala film " Train Dreams ", film u kojem ljepota i priroda igraju glavne uloge, želim pročitati nešto iz opusa Denisa Johnsona, po čijoj je noveli film u režiji Clinta Bentleyja i snimljen. Novela je originalno objavljena u The Paris Review 2002., a 2012. je bila finalist za Pulitzera (nažalost, te godine nije se dodijelio Pulitzer za fikciju, prvi put od 1977.) Jedina njegova knjiga koju sam na hrvatskom jeziku uspjela pronaći u knjižnici bila je knjiga "Isusov sin", koju sam ponijela na svoj mini odmor, i koju sam trebala čitati osunčana, kraj bazena. Sudba je htjela drugačije pa se naše ljetno izležavanje u Samoboru prometnulo u još jedan jesenski obilazak ovog šarmantnog gradića. Tomislavov trg 5 - gradska vijećnica (nekoć ured gradonačelnice u "Dolini sunca") Tomislavov trg 11 - ljekarna Mirka Kleščića K zlatnom anđelu Najstarija zgrada u Samoboru, zgrada pučke škole - iz 1601. Najstarija zgrada na središnjem trgu, s prelijepim gan...
Objavi komentar
Pročitajte više

Say hello to my little friend

Iznenada, možda zbog atmosfere " Maslačkova vina ", mitova o kojima sam pretjerano čitala ili zvuka steel gitare kojem se prepuštam ovog ljeta, shvatila sam - vrijeme je, vrijeme je za Donnu Tartt. Posljednji put kad sam čitala knjigu Donne Tartt , u potpunosti sam izgubila kompas, dani su mi se pretvorili u bakanalije kakvima pribjegava grozničavi obožavatelj književnosti - za doručak sam čitala "Tajnu povijest", za večeru slušala audioknjigu (postala sam ovisna o Donninom glasu), a između toga sam zamišljala vlastitu verziju filmske "Tajne povijesti". Zato, valjalo je ohanuti, očistiti knjiško nepce, pripremiti se za novu dozu Donne Tartt, za "Malog prijatelja". "Mali prijatelj" započinje poviješću obitelji Cleve, iako prezime protagonistice nije Cleve, nego Dufresnes. No, njezina majka Charlotte potječe iz osebujne južnjačke obitelji Cleve koja bi prepričavanjem događaja, suklađivanjem višeglasja i melodija, došla do jedine pjesme -...
Objavi komentar
Pročitajte više

Jenput u Karlovcu

Baš kao Jack Dawson u Renaultu iz 1912., moj muž sjedne za volan naše obiteljske pile i pita: "Kamo, gospođo?", a ja, nimalo zainteresirana za zvijezde, obično izreknem ime nekog sasvim običnog gradića koji nam je nadohvat ruke, a kojeg nikad ranije nismo posjetili, ili kojeg nismo pokazali svojoj djeci. Ovaj put bio je to - Karlovac, grad kojeg sam vezala uz gužvu na autocesti i uz oronuli autobusni kolodvor koji mi je bio jedna od postaja na putu do Šibenika tijekom tri godine mog života. Putovali smo od Samobora preko Jastrebarskog, a prva točka posjeta bila nam je Aquatika. Put preko Jaske Aquatika Som - maskota akvarija Aquatika je prvi i jedini slatkovodni akvarij u Hrvatskoj, za koji je sasvim logično da se nalazi u Karlovcu, gradu na četiri rijeke (Na Mrežnici se Kupa Korana Dobra!), i to uz samu Koranu. Interaktivni prikaz flore i faune svih naših rijeka te zanimljiva suvenirnica puna proizvoda lokalnih proizvođača zabavili su nas, a zabrinulo nas je upozorenje znan...
Objavi komentar
Pročitajte više