Preskoči na glavni sadržaj

Home Sweet Home

Kad te uhvati nostalgija, onda radiš čudne stvari, slušaš Backstreet Boyse na YouTubeu, i guglaš popis pjesama koje se zovu - Home. Nije neobično, takvih je jaaaaaaaako puno, što će reći da svi, gdje god bili, koliko god vidjeli svijeta, zaradili novaca, kakve god pustolovine doživjeli - uvijek cminzdre za mamicom, njenom domaćom kuhinjom i svojom djevojačkom/dječačkoj sobicom. Ako ništa drugo, ta čežnja za toplim domom valjda je urođena svim ljudskim bićima, bez obzira na geografske širine i duljine.


Mlađahni Philip Philips (okrutnih li roditelja!) pobjednik je prošlogodišnje sezone Američkog idola, a njegova Home postala je naprodavanija pjesma coronation pjesma u povijesti tog vrlo gledanog serijala. Poznat je po svojim bubrežnim kamencima i dječačkom osmijehu koji ćete susresti, kako na njegovom debitantskom albumu The World from the Side of the Moon, tako i u slatkoj Home.


Ne, frontmen ovog desetoročlanog nije benda Eward Sharpe, nego čupavi Alex Ebert, koji je u Sharpeu, nekoj vrsti mesije, pronašao snagu za preboljeti gadan prekid s djevojkom i svoje glazbeno nadahnuće, zahvaljujući kojemu mi danas uživamo u modernoj psihodeliji Edwarda Sharpea and the Magnetic Zerosa.


Edward Sharpe and the Magnetic Zeros išli su na Railroad Revival turneju s Mumford & Sons, bluegrass sastavu o kojem ću sigurno pisati još u mnogo navrata. Njihova poezija u kombinaciji s bendžom i mandolinom jamče - jednog dana ovi momci će biti biti legen....wait for it....dary!


Znate da volim Kanadu, a osim spomenutih Starsa, veliki sam obožavatelj i Michaela Bublea. Znate kad kažu da netko ima tako lijep glas da bi zvučao fantastično čak i da čita telefonski imenik? Buble bi zvučao predivno da ga čita prehlađen, pun šmrklji, s upalom sinusa, pod temperaturom od najmanje 40 stupnjeva! Čarobnim glasom opjevao je i svoj glamurozni život i svoj kanadski Home, kojeg su obradili i Westlife i Blake Shelton. Eh?


Gabrielle Aplin jedna je fina i uporna mlada damica iz Engleske koja si je osigurala prvi album, koji izlazi u sljedeći mjesec (jeeeeej), tako što je svoje covere Paramorea, Katy Perry i dr. uploadala na YouTube. Svoju glazbu opisuje kao vrlo osobnu i obiteljski orijentiranu, pa vi vidite!


Za mene ništa nema onaj prizvuk doma kao što ga ima country glazba, kao što ga ima i ova pjesma  Dierksa Bentleya s njegovom posljednjeg albuma, naziva Home.



Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...
Objavi komentar
Pročitajte više

Dječak Roald Dahl

"Everyone is born, but not everyone is born the same. Some will grow to be butchers, or bakers, or candlestick makers. Some will only be really good at making Jell-O salad. One way or another, though, every human being is unique, for better or for worse" , riječi su naratora (Dannyja DeVita) u prvoj sceni filma "Matilda" (1996), koje sam na ovom blogu već ispisivala u nekoliko navrata (i nakon trideset godina, te rečenice doživljavam kao istinu u kojoj pronalazim utjehu). Kad sam "Matildu" pogledala na VHS kazeti iz videoteke "Kuki" prvi put, nisam znala da je Matildu stvorio pisac Roald Dahl, ali nakon što sam o njemu čitala u Drvu znanja (moj izvor informacija prije Interneta), postala sam fan for life (moram li reći, " Matilda " je prvi dječji roman koji sam čitala svojoj djeci.) Potkaj devedesetih snimljeni su svi moji najdraži filmovi, pa tako i "You've got mail", romantični film Nore Ephron o velikom knjižarskom mogu...
Objavi komentar
Pročitajte više

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...
Objavi komentar
Pročitajte više

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...
Objavi komentar
Pročitajte više