Šljokičasta žena

Once upon a time živjela je djevojka koja je sve o životu naučila iz Gilmoreica... Ali, sada ozbiljno, gotovo kad god bi me netko upitao: "Odakle to znaš?", odgovor bi bio: "Iz Gilmoreica". Tako sam i za mjuzikl Stephena Sondheima saznala od Paris Geller koja je, inspirativna kao i uvijek, pjesmom Into the woods mučila sirotog kolegu koji je polugodište proveo na Broadwayu. Baš kako me Paris naučila, "Into the woods, into the woods, into the woods" pjevuckala sam otkad sam saznala da ekranizacija ove uspješnice dolazi u kina,  pa me muž počastio dejtom, znajući da je riječ o bajci u kojoj likovi odjednom, iz vedra neba, bez ikakvog logičnog razloga i objašnjenja, počnu pjevati - što je njegov najmanje omiljeni žanr filma. Nasuprot njemu, moj idealni svijet bio bi onaj u kojem bismo svi pjevali na ulici! Into the woods je zanimljiv splet Pepeljuge, Crvenkapice, Jakova i čarobnog graha te Matovilke. Koliko god se ideja činila sjajnom, sa...

Druga svijeća je upaljena. Staze su sve ravnije. Božić ove godine doživljavam intenzivnije nego ikad ranije. Čim pomislim na 25. prosinac i kuću punu dragih ljudi, orose mi se oči - ove godine nisam samo u posjeti, ove godine sam kod kuće!  Kroz adventsko vrijeme nastojim se pripremiti za Božić molitvom, ali najdraži dio adventa mi je glazba! Božićna glazba zaista je čarobna, zrači toplinom i radošću, duhom koji nas približava obitelji - kako Bogu Ocu, tako i ovoj svjetovnoj. Ne bih mogla odabrati omiljenu božićnu pjesmu, ali ove nedjelje predstavljam vam neke od najdražih mi božićnih albuma, koje redovito aktiviram već u studenom.  Lady Antebellum - On This Winter's Night Nije tajna da sam velika obožavateljica country glazbe. Vjera u Boga česta je tema country pjesama, a božićno vrijeme prilika je da country autori daju najbolje od sebe. Lady Antebellum ovim mi albumom uljepšava već treći Božić. Omiljene su mi Holly Jolly Christmas i naslovna skladba. Kell...

Sjećate li se kako je bilo žeđati za znanjem, sanjati o studentskim danima koji se još nisu dogodili, misliti da je doba ispita i stresa isprekidano kratkim razdobljima bezbrižnosti najbolje što vam se može dogoditi?    Ponekad mislim da sam potratila studentske dane - previše sam dana strepila od nepoloženih ispita, predugo sam mučila svoj želudac nervozom. Da sam sada student...ma koga ja zavaravam, sve bih ponovila! Ionako su mi ispit iz građanskog prava kod Belaja, pauza od učenja i šetnje uz Dravu s Ninom u tri sata ujutro i skakanje ispred kabineta zbog položenog ispita neke od najdražih studentskih uspomena, tik do palančinka partija i pijanog plakanja za Tošom te karaoka gone wrong u bircu u kojem sviraju cajke.     Hvala Bogu, svako malo naletim na film koji me podsjeti na izgubljene studentske dane, na nadobudnu mene koja je bila neustrašiva mlada žena koja je znala što želi od studija, od života, od svijeta. Baš poput pravog studenta, i g...

Driving in the fast lane Counting mile marker signs The empty seat beside me Keeps you on my mind Livin’ in the heartache Was never something I pursued I can’t keep on chasing What I can’t be for you Ooh skies are black and blue I’m thinking about you Here in the calm after the storm. Glazba je nešto bez čega život ne bi imao smisla. Da, pisana riječ je super, ali ponekad glazba može izreći toliko više od bilo koje riječi. Baš kao što fotografija ponekad ispriča priču bolje od filma. Ljudi koji su živjeli sa mnom znaju da sam sklona preslušavanju jedne te iste pjesme do besvijesti - jednako činim i s onima koje me nenormalno usrećuju, ali i s onima koje u meni bude nostalgiju, tugu, sjetu. Tom obrazcu ponašanja mogu svjedočiti i moji dolački susjedi ove svibanjske nedjelje. Jedan sam od malo živućih obožavatelja Eurovizije pa sam subotnju večer provela gledajući bradatu ženu Toma Kobasu kako dramtizira "Oh my God" i zahvaljuje se cijelom sv...

Kad sam 2009. zakoračila na Maksimir i vidjela impozantnu pozornicu 360 degrees, pomislila sam - to je to, život ne može biti ljepši. Atmosfera koju je U2 četvorka stvorila tog ljeta, 60 000 ljudi koji pjevaju u savršenoj harmoniji - doživljaj je koji nikada neću zaboraviti. Naposljetku, koncert U2 je bio moj dugo sanjani san. Tijekom godina čula sam uživo i legendarne Gunse, skakala u masi ispred Bon Jovija (ako Bruce ove godine ne dođe, za kaznu ću mu otići na koncert Bublea!), ali niti na jednom koncertu nisam plakala od ganuća. Ali, sinoć, dok je katedrala pucala po šavovima od posjećenosti, suze su potekle uz prve zvuke milozvučnih glasova ladarica. Jurajeva katedrala vjerojatno nikada nije čula takvu ljepotu. Članovi ansambla Lado ušli su u dvoredu, u procesiji, u katedralu i otpjevali korizmene napjeve iz Dalmacije, Zagore, Podravine, Međimurja, sjeverozapadne Hrvatske i Slavonije i Baranje. Od savršeno izvedenih klapskih napjeva, do podravskih predivnih Litanija Krvi ...

Stvarno mi je nevjerojatno da se druge polovice prošle godine gotovo i ne mogu sjetiti, kao da sam zaradila amneziju. Ipak, kroz glazbu uredno spremljenu u folderima prisjećam se glazbenih poslastica koje sam pjevušila posljednih mjeseci, koliko me nije bilo u blogosferi.  Moj glazbeni ukus je pomalo čudan, kreće se od pop pjesmuljaka pa do pokojnih legendi bluesa i countryja, pa ne čudi da moji favoriti nisu sinoć poharali Grammyje (iznimka su The civil wars i Kacey Musgarves) - rijetko kad moj ukus poprati i trend. Nije mi sjela Lorde, nisam luda ni za Daft punkom, Beyonce nije moj đir - glazba koju slušam možda nije najbolja po mjerilima glazbenih kritičara (ili mojih sestara), ali mene usrećuje. Ima dana kada me ne liječi ništa osim One thing One directiona i toga se ne sramim, tako jednostavno jest. Ipak, ljudi smo, skloni smo suditi jedni druge po raznim kriterijima, a jedan od njih je i glazba. Što sam starija, to više primjećujem da ljudi pri upoznavanju više ne ispit...

Pomislit ćete da imam samoubilačku namjeru jer često čitam knjige na tu temu. Valjda sam u nekoj melankoličnoj fazi života, i da, naravno, intrigira me taj odustanak od onoga što je najvećeg dara ikada darovanog - života. Mi, ljudi, takvi smo, smrt nas uvijek iznenadi, šokira, uvijek nas potakne na razmišljanje, a u slučaju samoubojstva - na zakašnjelo suosjećanje i znatiželju. Bezbroj pitanja na koja više nema tko odgovoriti. Malo je pisaca koji smrt znaju prikazati kao sasvim prirodnu pojavu, čak i kad se dogodi u najneobičnijim okolnostima, ali Jeffrey Eugenides, čarobnjak napisane riječi, zasigurno je jedan od njih. Čovjek je to koji napiše knjigu svakih deset godina, ali čekanje njegovih djela uvijek se isplati. U svom debitantskom romanu, Nevina samoubojstva, knjigom koja mi je jednom godišnje ne repertoaru - samo zato što je ljepota njenih riječi tako nepotrošna, samoubojstvo je predstavio romantično kao jedini lijek za kojim posežu sanjari koji ne mogu podnijeti živjeti u praz...

Vikend sam provela slušajući moćne ženske vokale - boosting up my womanhood  :) Moguće da je da za neke od njih niste ni čuli budući da ne iskaču baš iz paštete kao Rihanna ili Beyonce, iako stvaraju glazbu u ovom vremenu.  Noora Noor Ne biste nikada rekli slušajući je, ali ova žena naziva se norveškom kraljicom soula - znam, čini se baš poput priče iz The Commitmentsa . Pjevati je počela sa samo osam godina, a 2010. izdala je svoj posljednji u nizu albuma, Soul deep , i za njega dobila norveški Grammy za best female artist . Soley Sóley Stefánsdóttir, pak, dolazi s Islanda. Pjevačica je, pijanistica i članica indie sastava Seabear. Snimila je album We sink , a za njega kažu da je sladak i čudan u isto vrijeme.  Hindi Zahra   Ovaj popis počinje nalikovati predstavljaju izvođača na Euro(world)songu, ali Hindi je kantautorica iz Pariza. Njezin izričaj sastoji se od hip hopa, soula, i čiste poezije, s marokanskim/francuskim utjecajem. Looooove ...

Ako niste sigurni tko je Baz Luhrmann, podsjetit ću vas da je on jedan kreativni Australac čije filmove romantičari obožavaju! Dok drugi ginu za Nicole Kidman u Moulin Rougeu, ja sam obožavateljica Australije, i to ne samo zbog znojnog, kaubojski nastrojenog, Hugh Jackmana! Povijest, ona napeta, gotovo prešutna, ljubav, neukrotiva priroda, teška sudbina, drama i pustolovina - sve su to smjernice po kojima Baz kroji svoje filmske epove! S obzirom da se u njegovom Romeu i Juliji toliko istaknuo, ne čudi uopće što je, kada je došao na ideju stvaranja modernog Gatsbyja, upravo DiCaprija zamislio u toj važnoj ulozi.  Veliki Gatsby najočekivaniji je film godine, i budimo realni, ne toliko zbog same priče (koju je Fitzgerald, po meni, i dosadnjikavo ispričao), nego zbog kostimografije i scenografije koja će se savršeno uklopiti u vintage modne trendove koji vladaju i našim vremenom. Naravno, kad pomislimo o 1920.-tim godinama, ne možemo glazbu izostaviti i dok većina budnim okom ...

Sigurno ste na radiju čuli Bruises od Traina, a ako vam se svidjela, zapitali ste se i čiji je ženski vokal u njoj, je li tako?  Ime joj je Ashley Monroe, ima 27 godina, rođena je u Tennesseju, a prije mjesec dana je izdala svoj drugi studijski album Like a Rose . Ashley je i jedna trećina country trija Pistol Annies, a na njezinom solo albumu Like a rose možete čuti i suranju s Little Big Townom (You Got Me) i Blakeom Sheltonom (You Ain't Dolly (And You Ain't Porter). Ova country djevojka moderna je June Carter s tužnim zvukom lijenog ljeta u gitari, a njezin život osim što je nadahnuo lijepe country ispovijesti, tipičan je scenarij djevojke koja je se iz mračne prošlosti iskopala uz pomoć svoje glazbe. Like a rose je autobiografski album u koji je Ashley unijela djeliće svog djetinjstva u kojem je rano izgubila oca te sreću koju je pronašla u ljubavi sa zaručnikom, a koji je savršen za svakog country početnika, a i seniora. Ako vam sam album nije dovo...

Ova skromna trojka iz grada country glazbe – Nashvillea – prirasla mi je k srcu na prvo slušanje. Otkad sam čula njihovu I run to you , vjerna sam im, a posebno im se imam potrebu vratiti kad počnu sparni ljetni dani, a moj duh se uznemiri - poželim se zaputiti prema horizontu s vjetrom u kosi i glazbom ovih country prvaka na usnama. Jedni su od rijetkih čije albume poslušam od prve do zadnje pjesme jer sam sigurna da će me svaka oduševiti! Svojim albumima redovito osvajaju rekorde i nagrade, pa čak i ako niste ljubitelj country glazbe, poznata vam je barem njihova Need you now s istoimenog, Grammyjem nagrađenog, albuma. Hillary Scott, Charles Kelley i Dave Haywood, koji potječu iz glazbenih obitelji, a poznaju se od školskih dana, osnovali su Lady Antebellum 2006. godine. Riječ antebellum odnosi se na arhitektonski stil kuća izgrađenih prije američkog Građanskog rata na jugu Amerike. U obilasku takvih kuća s burnom povijesti vlasnika plantaža i robova, grupa se našalila kak...

Prisjetila sam se s prijateljicom nedavno zaboravljenih vremena tijekom vožnje, dok mi je njena mješanka Una dahtala za vratom. Ona je pričala kako se krajem osnovne škole pravila da je kul i da je slušala Gunse, a ja shvatih da nikada nisam bila kul – cijeli pubertet bila sam vjerna samo jednoj glazbenoj grupi, koju i danas slušam kad god mi sve lađe potonu jer mi se lice ozari od sreće već pri pomisli na prelijepo doba kroz koje su me vodile i uz koje i danas najradije pjevam dok vozim - baš kao što sam učinila jučer kad je Otvoreni radio zig-a-zig-ah-ao. Pogađate li? To su jedne jedine - Spice Girls .  Oni koji su me poznavali sredinom '90.-tih znaju za moju opsesiju koja je išla toliko daleko da sam izrezivala iz novina čak i rečenice poput ove "Emma Bunton - rođena na današnji dan 1976. godine". Soba mi je bila obljepljena Spiceicama, a za postere u prirodnoj veličini, kakvi su izlazili u njemačkom Bravo , za kojeg mi mama nikada nije dala džeparac, dušu bih...

Mogli ste primjetiti, veliki sam obožavatelj country glazbe, kako klasične, tako i suvremenog countryja. Neki će se time možda sprdati i reći kako je country američki folk koji slušaju seljačine. Istina jest da se motivi folka kakvog mi poznajemo na Balkanu znatno razlikuju od američkih. Ima tu i alkohola i razbijanja čaša i neostvarenih snova i neprežaljenih ljubavi, ali ljepota engleskog jezika je ovdje pokazala svu svoju snagu, umotavši country instrumente u riječi u kojima se i obični seljačina - kao ja - može prepoznati. Moja ljubav prema countryju procvjetala je kad sam na Drugom programu Hrvatskog radija čula Dollyinu Coat of many colors, i proplakala kao malo siromašno dijete kojem je majka sašila kaputić. Glazba ima nevjerojatnu moć, tako dirnuti čovjeka, a country glazbenici su se za to specijalizirali. Evo kako im to polazi za rukom. 1. Odlazak iz provincije  Jedan od važnijih motiva u country pjesama je život u provinciji i težnja za svjetlima velegrada, često i p...

Na današnji dan rođena je velika Ella Fitzgerald, što je obilježio čak i Google. Ella je imala raspon glasa od tri oktave (šmrc, i ja biiih!), bila je stidljivka iz New Yorka koja se poslije nastupa nije družila s bendom, čak i kad su joj amputirane obje noge, Ella je svoj novac nesebično poklanjala raznim humanitarnim udrugama, njezina impozantna zbirka kuharica danas se nalazi na Harvardu, njenu glazbu posjeduje Smithsonian - svojim izvedbama Everytime we say goodbye , A fine romance , Best is yet to come , The nearness of you , I Get a Kick Out of You i dr. Ella je postala institucija. "I guess what everyone wants more than anything else is to be loved. And to know that you loved me for my singing is too much for me. Forgive me if I don't have all the words. Maybe I can sing it and you'll understand." Ella Fitzgerald Ali, meni osobno draža od lady Elle je žena koja je kao devetnaestogodišnjakinja otvorila Ellin koncert - Sarah Vaughan . Talenti...

Danas se moj dragi upušta u nove pustolovine u ukletom klubu 27 - srećom pa nije celebrity, pa se ne bojim za njega. Iako nas mnogi gledaju kao čudake - jer kako je moguće da nismo poljubili stotinjak onih krivih prije nego smo upoznali jedno drugo, i jer nije fer da netko pola života provede tražeći ljubav dok smo je mi okusili u najljepšoj dobi života, zatelebavši se još negdje oko male mature - ali nije nas briga, mi smo još tu - bolji no ikad - usprkos svim olujama koje smo i sami stvarali i koje je svijet stvarao. Znali su još onda da je problematičan, i da mu je stidljivo lice samo paravan za sve nepodopštine koje je radio, ali ja sam ga odmah prepoznala onakvog kakav uistinu jest - čovjek čiste duše koji, kad voli, voli do kraja. To je bilo sve što mi je trebalo, i sve što ću ikada trebati.  Sunce moje, neću ti pisati pjesme, jer za poeziju dara nemam (iako kažu da je pod utjecajem ljubavi svatko postaje pjesnik), samo ću tebi u čast podijeliti neke od veselica (koje mi...