Preskoči na glavni sadržaj

Prvi i jedini GIVEAWAY

Jedan od razloga zašto se radujem ljetu je otvaranje malih dućana u staroj jezgri grada, koji preko zime spavaju zimski san. Najdraži od njih je svakako onaj na Meduliću kraj kojeg gotovo svaki dan prođem i kojem ne mogu odoljeti. Kad god mi prijatelji ili poznanici navrate u Šibenik i namjeravaju ga napustiti s nekim od suvenira, ja ih uputim na suvenirnicu gdje pored jadranskih spužvi, ukrasne keramike i svih vrsta magneta za hladnjak možete naći divne domaće proizvode od kojih će vam mirišati cijeli stan, a i vi!


Naime, tvrtka iz Šibenika, Sapunoteka, ručno proizvodi mirisne kupke, kozmetiku, sapune i sve tome slično od prirodnih sastojaka, ekološki friendly, netestirano na životinjicama. Koliko sam upoznata, Sapunoteku možete naći u Zagrebu, Karlovcu, Rijeci, i u Šibeniku, osim na Meduliću, u Dalmare trgovačkom centru (ako su vam poznate ostale lokacije, javite!). Ručno izrađene sapune od maslinovog ulja te kozmetiku (čudotvorne pilinge, losione za tijelo i kreme za lice) i šumeće kupke možete naći u sljedećim mirisima: cimet, lavanda, eterična ulja bergamota, mandarine i limun trave, masline i badema, anisa i metvice, čiste morske vode s uljem metvice, limuna i eukaliptusa, ružmarina i klinčića, koštica grožđa i ružina drva, kadulje i još mnogim drugim ludim kombinacijama koje će vas oduševiti.


Svi hvale Lush i slične strane brandove, a ja, kao privremeni stanovnik Šibenika i veliki poklonik onoga "Kupujmo hrvatsko!", predstavljam vam ovaj, svakome po cijeni pristupačan, brand, i ne samo to!

Danas sam nešto posebno raspoložena (a nije ni dan kad plaća sjeda na račun!) pa se odlučih na ono što sam mislila da se nikada neće dogoditi - prvo darivanje, da ne kažem giveaway!!! Taaaaa - daaaaaaa!! :) Ovom prilikom darujem vam sapunčić Sapunoteke sa morskom soli i eteričnim uljima citronele i eukaliptusa (100 g) i šumeću kupku naziva "Nije sve tako sivo" s uljima mandarine, limun trave i bergamota (110 g) - stvarčice koje će vas opustiti u ove proljetne dane, ukloniti mrtve stanice kože nataložene preko zime,  pripremiti vam kožu za ljetno sunce i uljepšati vam dan svojim osvježavajućim aromama.


Ovo morate učiniti da biste divno mirisali:

1. Lajkati Glitter Girl Blog na Facebooku

2. Lajkati sliku poklončića i sherati je na svom timelineu

3. Ispod slike u komentaru (ne svoje sherane, nego one koju ste prvotno lajkali, jel!) navesti FILM koji vam je najviše utjecao na život, promjenio poglede na svijet, zbog kojeg ste promjenile svoj stil odjevanja, obrazac ponašanja ili shvatile što je u životu doista bitno te obrazložiti ZAŠTO u nekoliko rečenica (ne štedite, slobodno navedite i omiljene citati i slično). Najbolji komentar izabrat će stručni žiri - moje sestre i ja (da, to znači da ste vas dvije u startu diskvalificirane!:))

4. Krajnji rok za giveaway je 12:00 sati (podne) na dan 3. svibnja 2013., a ime djevojke (ne zavaravajmo se da će u igri biti momaka) koja je osvojila slatki poklonček objavit ću tijekom subote, 4. svibnja 2013. godine.


Let the games begin! :)


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...