Preskoči na glavni sadržaj

Prvi i jedini GIVEAWAY

Jedan od razloga zašto se radujem ljetu je otvaranje malih dućana u staroj jezgri grada, koji preko zime spavaju zimski san. Najdraži od njih je svakako onaj na Meduliću kraj kojeg gotovo svaki dan prođem i kojem ne mogu odoljeti. Kad god mi prijatelji ili poznanici navrate u Šibenik i namjeravaju ga napustiti s nekim od suvenira, ja ih uputim na suvenirnicu gdje pored jadranskih spužvi, ukrasne keramike i svih vrsta magneta za hladnjak možete naći divne domaće proizvode od kojih će vam mirišati cijeli stan, a i vi!


Naime, tvrtka iz Šibenika, Sapunoteka, ručno proizvodi mirisne kupke, kozmetiku, sapune i sve tome slično od prirodnih sastojaka, ekološki friendly, netestirano na životinjicama. Koliko sam upoznata, Sapunoteku možete naći u Zagrebu, Karlovcu, Rijeci, i u Šibeniku, osim na Meduliću, u Dalmare trgovačkom centru (ako su vam poznate ostale lokacije, javite!). Ručno izrađene sapune od maslinovog ulja te kozmetiku (čudotvorne pilinge, losione za tijelo i kreme za lice) i šumeće kupke možete naći u sljedećim mirisima: cimet, lavanda, eterična ulja bergamota, mandarine i limun trave, masline i badema, anisa i metvice, čiste morske vode s uljem metvice, limuna i eukaliptusa, ružmarina i klinčića, koštica grožđa i ružina drva, kadulje i još mnogim drugim ludim kombinacijama koje će vas oduševiti.


Svi hvale Lush i slične strane brandove, a ja, kao privremeni stanovnik Šibenika i veliki poklonik onoga "Kupujmo hrvatsko!", predstavljam vam ovaj, svakome po cijeni pristupačan, brand, i ne samo to!

Danas sam nešto posebno raspoložena (a nije ni dan kad plaća sjeda na račun!) pa se odlučih na ono što sam mislila da se nikada neće dogoditi - prvo darivanje, da ne kažem giveaway!!! Taaaaa - daaaaaaa!! :) Ovom prilikom darujem vam sapunčić Sapunoteke sa morskom soli i eteričnim uljima citronele i eukaliptusa (100 g) i šumeću kupku naziva "Nije sve tako sivo" s uljima mandarine, limun trave i bergamota (110 g) - stvarčice koje će vas opustiti u ove proljetne dane, ukloniti mrtve stanice kože nataložene preko zime,  pripremiti vam kožu za ljetno sunce i uljepšati vam dan svojim osvježavajućim aromama.


Ovo morate učiniti da biste divno mirisali:

1. Lajkati Glitter Girl Blog na Facebooku

2. Lajkati sliku poklončića i sherati je na svom timelineu

3. Ispod slike u komentaru (ne svoje sherane, nego one koju ste prvotno lajkali, jel!) navesti FILM koji vam je najviše utjecao na život, promjenio poglede na svijet, zbog kojeg ste promjenile svoj stil odjevanja, obrazac ponašanja ili shvatile što je u životu doista bitno te obrazložiti ZAŠTO u nekoliko rečenica (ne štedite, slobodno navedite i omiljene citati i slično). Najbolji komentar izabrat će stručni žiri - moje sestre i ja (da, to znači da ste vas dvije u startu diskvalificirane!:))

4. Krajnji rok za giveaway je 12:00 sati (podne) na dan 3. svibnja 2013., a ime djevojke (ne zavaravajmo se da će u igri biti momaka) koja je osvojila slatki poklonček objavit ću tijekom subote, 4. svibnja 2013. godine.


Let the games begin! :)


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Sunčana strana veljače

Pogledala sam nekidan film " Geni moje djece ", dokumentarac koji je o ženama svoje obitelji snimila Vladimira Spindler, zagrebačka fotografkinja, kćer Sanje Pilić i unuka Sunčane Škrinjarić (zanimljivo, ali ove žene gotovo uvijek se spominju u ovoj korelaciji). Film je šašavo dirljiv jer govori o generacijama žena koje se u svijetu (neisplative) umjetnosti bore za mrvu sreće u životu, često opterećene grijesima onih koji su postojali prije njih. Privlači me ta vrsta priče, taj soj žena - dovoljno očajnih da prepoznaju svoje ranjivosti i dovoljno jakih da usprkos njima budu jedna drugoj podrška. Uz Sunčanu sam odrasla - čarobnjaka Štapića i njegovu vilu Sunčicu mama mi je naslikala na zidu dječje sobe ("Čomorakova šuma", kako sam zvala spoj "Čudesne šume" i "Čarobnjakovog šešira", bila mi je omiljeni dugometražni crtić), a onda su uz nju odrasla i moja djeca - naizust su znala "Gospođicu Neću", a, po svemu sudeći, uz Sunčanu rastem i da...

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...