Preskoči na glavni sadržaj

Giselle Style

Napokon se netko i toga sjetio! Danas, na RTL televiziji, DISNEY DAN! Od animirane Zvončice i izgubljenog blaga, Underdoga, preko High School Musicala 3, Freaky Fridaya sa superiška Jamie Lee Curtis i Lindsey Lohan (slaba sam na nju jer obožavam Parent Trap, sestre i ja gledale smo ga samo pedesetak puta) pa sve do Princezinih dnevnika 2 i moje naaaajdraže Giselle u Enchanted! Iako sam planirala pranje rublja u nekoliko tura, pljevljenje cvijeća, spremanje stana i peglanje, mislim da ću se zavaliti i uživati u čarobnom svijetu Disneya u kojem bih toliko željela živjeti!


Nakon što sam prvi put pogledala Enchanted, skakutala sam po kući oponašajući Giselle, pjevuckajući songove iz filma, a sestra mi je po deseti put rekla da ona Isusova "Budite kao djeca" - ne znači "Budite djetinjasti". Pročitala sam negdje da Boga poznaju djeca, jer odrasli nemaju vremena hraniti vrapce - e pa ja želim hraniti vrapce i u tridesetima, i u pedesetima, i u osamdesetima (daj Bože!) i zato volim Giselle, koja je tako djetinje naivna :P

Pa tko ne bi htio živjeti kao ona? Da sam ja Giselle, živjela bih u bajkovitoj Andalaziji, a ne u Šibeniku, prijatelji bi mi bili zečići i vjeverice, a ja bih po cijele dane zaneseno pjevala i sanjarila. Da sam Giselle, moj dečko bio bi princ i mi uopće ne bismo morali završiti fakultet, niti se zaposliti, samo bismo živjeli u dvorcu i uživali u prirodi i balovima.

Da sam Giselle, ne bih rintala 600 km dalje od my true love's poljubaca, nego bismo se još davne 2001. vjenčali, ja bih nosila predivnu pufastu vjenčanicu, a njegova mama baba vještica bi me gurnula kroz bunar. Dobro, zanijela sam se, na tome ipak ne zavidim Giselle, jer moja svekrva to be je pravo dobra žena - knock on wood. Da sam Giselle, ne bi mi od stresa titrao očni živac mjesec dana - živjela bih bezbrižno i poznavala bih samo happy endove.


Recite što hoćete, ali od Giselle se može puno naučiti. Kada Giselle upoznaje Roberta, čovjeka 21. stoljeća koji ne vjeruje u bajke, ona mu nastoji pokazati kako je život čarobna pustolovina u koju se moraš upustiti svim srcem - odvažno. Ona pjeva s ptičicama, nosi vesele cvjetne haljine, zapleše gdje god ju je volja, i koliko god se čini nestvarna i nenormalno romantična, ima u njoj toliko ljepote da joj čak i Robert zavidi na glavi u oblacima


Ovo je sad spoiler, ili nije - jer budimo realni, ionako je očito da će se Giselle na kraju zaljubiti u Roberta - ali njihova ljubav pokazala je da svatko od nas treba u životu nekoga tko će biti romantičan kad smo pod stresom, tko će optimizmom otjerati naše crne misli, nekoga tko će odljepiti naše noge sa zemlje i s nama zaploviti prema oblacima, odvući nas iz ove brutalne realnosti, biti sve ono što mi nismo, upotpuniti nas - jer to je način da nas ljubav uvijek iznova iznenađuje, biva nova - i s happy endom.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Sunčana strana veljače

Pogledala sam nekidan film " Geni moje djece ", dokumentarac koji je o ženama svoje obitelji snimila Vladimira Spindler, zagrebačka fotografkinja, kćer Sanje Pilić i unuka Sunčane Škrinjarić (zanimljivo, ali ove žene gotovo uvijek se spominju u ovoj korelaciji). Film je šašavo dirljiv jer govori o generacijama žena koje se u svijetu (neisplative) umjetnosti bore za mrvu sreće u životu, često opterećene grijesima onih koji su postojali prije njih. Privlači me ta vrsta priče, taj soj žena - dovoljno očajnih da prepoznaju svoje ranjivosti i dovoljno jakih da usprkos njima budu jedna drugoj podrška. Uz Sunčanu sam odrasla - čarobnjaka Štapića i njegovu vilu Sunčicu mama mi je naslikala na zidu dječje sobe ("Čomorakova šuma", kako sam zvala spoj "Čudesne šume" i "Čarobnjakovog šešira", bila mi je omiljeni dugometražni crtić), a onda su uz nju odrasla i moja djeca - naizust su znala "Gospođicu Neću", a, po svemu sudeći, uz Sunčanu rastem i da...

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...