Šljokičasta žena

Once upon a time živjela je djevojka koja je sve o životu naučila iz Gilmoreica... Ali, sada ozbiljno, gotovo kad god bi me netko upitao: "Odakle to znaš?", odgovor bi bio: "Iz Gilmoreica". Tako sam i za mjuzikl Stephena Sondheima saznala od Paris Geller koja je, inspirativna kao i uvijek, pjesmom Into the woods mučila sirotog kolegu koji je polugodište proveo na Broadwayu. Baš kako me Paris naučila, "Into the woods, into the woods, into the woods" pjevuckala sam otkad sam saznala da ekranizacija ove uspješnice dolazi u kina,  pa me muž počastio dejtom, znajući da je riječ o bajci u kojoj likovi odjednom, iz vedra neba, bez ikakvog logičnog razloga i objašnjenja, počnu pjevati - što je njegov najmanje omiljeni žanr filma. Nasuprot njemu, moj idealni svijet bio bi onaj u kojem bismo svi pjevali na ulici! Into the woods je zanimljiv splet Pepeljuge, Crvenkapice, Jakova i čarobnog graha te Matovilke. Koliko god se ideja činila sjajnom, sa...

Napokon se netko i toga sjetio! Danas, na RTL televiziji, DISNEY DAN! Od animirane Zvončice i izgubljenog blaga, Underdoga, preko High School Musicala 3, Freaky Fridaya sa superiška Jamie Lee Curtis i Lindsey Lohan (slaba sam na nju jer obožavam Parent Trap, sestre i ja gledale smo ga samo pedesetak puta) pa sve do Princezinih dnevnika 2 i moje naaaajdraže Giselle u Enchanted! Iako sam planirala pranje rublja u nekoliko tura, pljevljenje cvijeća, spremanje stana i peglanje, mislim da ću se zavaliti i uživati u čarobnom svijetu Disneya u kojem bih toliko željela živjeti! Nakon što sam prvi put pogledala Enchanted, skakutala sam po kući oponašajući Giselle, pjevuckajući songove iz filma, a sestra mi je po deseti put rekla da ona Isusova "Budite kao djeca" - ne znači "Budite djetinjasti". Pročitala sam negdje da Boga poznaju djeca, jer odrasli nemaju vremena hraniti vrapce - e pa ja želim hraniti vrapce i u tridesetima, i u pedesetima, i u osamdesetima (daj Bo...