Preskoči na glavni sadržaj

Samo za one dobrog želuca

Valjda svatko od nas ima u sebi dozu znatiželje, ali oni pravi ovisnici o misteriji nastoje od rane dobi shvatiti zagonetke koje se kriju u najdegutantnijem ljudskom ponašanju - onom zbog kojeg je čovjek spreman usmrtiti drugog čovjeka. 


Tako sam i ja u četvrtom razredu počela svoje Nancy Drew proučavanje kaznenih djela i njihovih počinitelja - od romana Agathe Christie čiji legendarni likovi su zločine rješavali pomoću sivih moždanih stanica i staračke znatiželje, da ne kažem - cundravosti, preko Mary Higgins Clark i Minette Walters, pa do Patricije D. Cornwell koja detaljno opisala život jednog patologa - kuhanje kostiju and all. Sjećam se, prvi krimić bio mi je Christiena Tragedija u tri čina, i nisam ga mogla odložiti iz ruku tog ljeta 1997. godine. Moja glad za otkrivanjem kriminalnih umova bivala je sve veća, a rezultirala je gutanjem svakog krimića i trilera koji se mogao pronaći u našičkoj gradskoj knjižnici. 


Nagon za otkrivanjem ubojica išao je i dalje od knjiga - iz novina sam skupljala isječke o nerješenim slučajevima ubojstava, o kojima bi u Glasu Slavonije pisali najčešće u magazinu koji je periodično izlazio. Jedan od slučajeva koji me posebno intrigirao bio je slučaj male JonBenet Ramsey (gore na slici), šestogodišnje missice koja je ubijena na Božić 1996. godine, a čijeg ubojicu još uvijek! nisu pronašli. Na studiju prava kao izborni predmet, sasvim prirodno, izabrala sam sudsku medicinu, a moje znanje o forenzici negdje ondje se i zadržalo, gledajući na istraživanje zločina samo kao na razbijanje dokolice. Dokučiti um koji je sposoban oduzeti život drugome očito je interes većini ljudi, što objašnjava popularnost trilera i krimića. Svatko ima svog favorita, neki vole CSI (nema mi do Las Vegasa, long live Grissom!), neki Criminal Minds, neki Bones, koliko god dr. Brennan bila obnoxious. I zato sam morala objaviti post o novom trileru koji se upravo počeo prikazivati na NBC-u - Hannibal. Kako to već biva kod serija kojima je light motiv smrt - i ovu je smislio dragi mi Brian Fuller (Pushing Daisies, Dead Like Me itd.), a ona je kombinacija CSI-ja, Bones i Criminal mindsa. Na temelju romana Red Dragon Thomasa Harrisa osmišljen je lik istražitelja Will Grahama, bihevioralnog stručnjaka koji i sam ima podosta dijagnoza iz područja poremećaja u ponašanju, i Dr. Hannibala Lectera, fenomenalnog psihijatra i čovjeka čudnih sklonosti. Ako volite Quantico i misterije, uživat ćete u ovoj seriji zbog koje ćete pomisliti - hm, a da postanem vegetarijanac?


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...