Preskoči na glavni sadržaj

Samo za one dobrog želuca

Valjda svatko od nas ima u sebi dozu znatiželje, ali oni pravi ovisnici o misteriji nastoje od rane dobi shvatiti zagonetke koje se kriju u najdegutantnijem ljudskom ponašanju - onom zbog kojeg je čovjek spreman usmrtiti drugog čovjeka. 


Tako sam i ja u četvrtom razredu počela svoje Nancy Drew proučavanje kaznenih djela i njihovih počinitelja - od romana Agathe Christie čiji legendarni likovi su zločine rješavali pomoću sivih moždanih stanica i staračke znatiželje, da ne kažem - cundravosti, preko Mary Higgins Clark i Minette Walters, pa do Patricije D. Cornwell koja detaljno opisala život jednog patologa - kuhanje kostiju and all. Sjećam se, prvi krimić bio mi je Christiena Tragedija u tri čina, i nisam ga mogla odložiti iz ruku tog ljeta 1997. godine. Moja glad za otkrivanjem kriminalnih umova bivala je sve veća, a rezultirala je gutanjem svakog krimića i trilera koji se mogao pronaći u našičkoj gradskoj knjižnici. 


Nagon za otkrivanjem ubojica išao je i dalje od knjiga - iz novina sam skupljala isječke o nerješenim slučajevima ubojstava, o kojima bi u Glasu Slavonije pisali najčešće u magazinu koji je periodično izlazio. Jedan od slučajeva koji me posebno intrigirao bio je slučaj male JonBenet Ramsey (gore na slici), šestogodišnje missice koja je ubijena na Božić 1996. godine, a čijeg ubojicu još uvijek! nisu pronašli. Na studiju prava kao izborni predmet, sasvim prirodno, izabrala sam sudsku medicinu, a moje znanje o forenzici negdje ondje se i zadržalo, gledajući na istraživanje zločina samo kao na razbijanje dokolice. Dokučiti um koji je sposoban oduzeti život drugome očito je interes većini ljudi, što objašnjava popularnost trilera i krimića. Svatko ima svog favorita, neki vole CSI (nema mi do Las Vegasa, long live Grissom!), neki Criminal Minds, neki Bones, koliko god dr. Brennan bila obnoxious. I zato sam morala objaviti post o novom trileru koji se upravo počeo prikazivati na NBC-u - Hannibal. Kako to već biva kod serija kojima je light motiv smrt - i ovu je smislio dragi mi Brian Fuller (Pushing Daisies, Dead Like Me itd.), a ona je kombinacija CSI-ja, Bones i Criminal mindsa. Na temelju romana Red Dragon Thomasa Harrisa osmišljen je lik istražitelja Will Grahama, bihevioralnog stručnjaka koji i sam ima podosta dijagnoza iz područja poremećaja u ponašanju, i Dr. Hannibala Lectera, fenomenalnog psihijatra i čovjeka čudnih sklonosti. Ako volite Quantico i misterije, uživat ćete u ovoj seriji zbog koje ćete pomisliti - hm, a da postanem vegetarijanac?


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Uvrede, ali najljepše

Nedavno je moj ćaća proslavio svoj 65. rođendan i postao penzioner. Kao pravi mali mučki provokator, tim povodom poklonila sam mu knjigu Pavla Pavličića, "Pohvala starosti". Nije moj otac načitan lik - on knjigu umije pročitati u deset minuta (prva stranica, sredina, puf!, kraj!) - ali znala sam da neće moći odolit' naslovu u kojem se starost hvali, koliko god on sebe (a i sve nas) uvjeravao da bi na nogometnom terenu mogao zdriblati i momke trostruko mlađe od sebe. Već drugo jutro, poslao mi je recenziju knjige SMS porukom (moj tata nema pametni telefon, i pisanje poruka njegov je najveći tehnološki domet): "Noge sve tanje dupe sve manje glava sve veca trbuh ko vreca to ti je rezime knjige poz". Nazvala sam mamu (tatinu sekretaricu) da joj prenesem tu rječitu opasku, a potom čula recenzenta, pomalo iznerviranog, kako u pozadini mrmlja: "Misliš da ja to ne znam?! Sve je to meni poznato!", misleći, ako se ne varam, na svoje mladenačko dupe, dodavši: ...

Skroz hladnokrvno

Moji najbliži zasigurno znaju za moju ovisnost o Googleu - nema pojma kojeg nisam guglala - guglam tijekom radnog vremena, guglam na wc školjci, guglam u hodu, guglam za vrijeme jela, guglam dok usisavam, dok peglam, pa i dok stavljam maskaru - hej, ali ne guglam dok vozim, pa nemojte ni vi (sad sam si sva kao Oprah)! Kad nešto čitam, postanem toliko opsjednuta time da želim biti u toj knjizi, u tom liku, u toj atmosferi, u tom vremenu. Sjećam se, dok sam čitala Mi djeca s kolodvora Zoo, danima sam samo ležala na svom krevetu, ne razgovarajući s ukućanima, furajući neku homeless-loner-junkie facu, dok sam u ostatku života bila odličan učenik i dok sam pušače pokušavala odviknuti od te odurne navike. Proteklih dana čitala sam Hladnokrvno ubojstvo Trumana Capotea (da, onog lika koji je smislio Holly Golightly), pa možete zamisliti u kolikoj mjeri se ovdje guglanje otelo kontroli.  Budući da je roman utemeljen na istinitom događaju (čarobne riječi na koje se oduzmem - vo...