Preskoči na glavni sadržaj

Call me shallow

Danas Nick Hornby pali 56. svijećicu na svojoj rođendanskoj torti, i nisam mogla odoljeti a da mu ne odam počast. Iako sam ga zavoljela u srednjoj školi, još uvijek ga, ako me pitaju, navodim kao jednog od svojih omiljenih autora. Ovaj Britanac, koji kao književnik i scenarist svaki svoj lik, svaku svoju priču, nastoji protkati glazbom o kojoj je ovisan i nogometom čiji je veliki obožavatelj, razlog je zašto sam razumjela da oni koji su ne znaju što žele sa životom nisu uvijek izgubljeni, razlog zašto sam shvatila da se iza dečka koji bi život dao za svoj nogometni klub krije nešto puno više od onoga što je vidljivo na površini. Ako nista poznavalac Hornbyja, krenite redom:

SVE O JEDNOM DJEČAKU
U Hornbyjev jednostavan, a ipak tako rječit, stil pisanja zaljubila sam se čitajući priču o Willu i Marcusu, muškarcu u najboljim godinama, koji se, a da toga nije ni svjestan, sprijatelji s izgubljenim dječakom koji žudi za očinskom figurom u životu. Nijedan čovjek nije otok - ova knjiga najbolje će pokazati, a kroz temu samoće, prijateljstva i roditeljstva na kraju ćete najviše toga spoznati - o samome sebi. Za oni koji ne čitaju, must see je film About a boy s Hugh Grantom i Nicholas Houltom u glavnim ulogama.


HIGH FIDELITY
U nesretnog Roba Hirnby je usadio svu svoju ljubav prema glazbi i sve svoje ljubavne jade, stoga je ova knjiga savršena za sve koji se pokušavaju pronaći kroz glazbu, dok je istoimeni film s Johnom Cusackom u ulozi vlasnika prodavaonice gramafonskih ploča koji ne zna zadržati djevojku sada već antologijski - i jedan od izvora moje motivacije za ovakvim blogom :)


NOGOMETNA GROZNICA
Preporučujem svakom momku kojemu nije jasno zašto je njegova djevojka mrzi nogometni klub za koji on navija i svakoj djevojci koja ne razumije da se nogometni klub voli na način kako se djevojku nikada neće moći voljeti. Moj momak je još i pristojan u odnosu na Hornbyja koji je ured kupio na lokaciji s pogledom na Arsenalov stadion Highbury. Za filmaše, ova nagrađivana autobiografija adaptirana je u UK izdanju filma iz 1997. s Colinom Firthom u glavnoj ulozi i u američkoj verziji braće Farrelly s Jimmy Fallonom i Drew Barrymore u glavnim ulogama. Gledati s boyfriendom - pogledi će govoriti više od riječi.


KAKO BITI DOBAR
Za razliku od prethodnih romana, Kako biti dobar dolazi iz ugla glavne junakinje Katie koja zbog ustajalog bračnog života i sveopćeg nezadovoljstva nakon preljuba nogira svog dragog supruga - SMS-om. U knjizi o braku i ljubavi, Hornby će suptilno ukazati na pitanja koja se svima motaju po mislima, s nitko ih ne želi izgovoriti naglas, a nepredvidljivim obratom učinit će da zavolite i Katie koja svojim osobinama u potpunosti odskače od prosječnog Hornbyjevog lika.


DUŽI PUT DO DNA
Ovo mi je omiljeni Hornbyjev roman, savršeni poklon za svaku osobu, za svaku priliku. Preporučuje se čitati u depresiji jer su Hornbyjev jezik i mudrosti lijek za svako stanje - na zadnjoj stranici sve će vam postati kristalno jasno i osjećat ćete zahvalnost kakvu niste nikad u životu osjećali. Film prema ovom romanu moći ćemo pogledati krajem ove godine.


TRESAK
Predzadnji roman (posljednji u nizu - Julija, gola - nisam još pročitala!) govori o uvijek aktualnoj temi - tinejdžerskoj trudnoći nalik onoj u filmu Juno. Sraz zbunjenog skejtera Sama i nimfomanke Alicije rezultirat će djetetom, a što je dalje s njima bilo pročitajte u ovom duhovitom romanu kojeg je Hornby namijenio mlađoj publici (i svima koji se tako osjećaju).


Primjedbe

  1. Prva 2 filma sam pogledala i nisam znala da su ekranizirani zapravo. Odlični su. A nisam ga nikad čitala. Zato ja volim tvoj blog. Imaš kod mene Liebster nagradicu :))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa baš čitam tvoj post i zbunjena sam totalno, ja sam toliko izvan svih događanja u blogosferi. Excuse me, ako sam razumjela, sad bih ja trebala nominirati 11 blogera i odgovoriti na 11 pitanja?? :D

      Izbriši
    2. I da, hvala ti (ti jedina radiš na mojoj promociji, skoro bih ti trebala dati plaću PR agentice:))!!

      Izbriši
  2. Vidim da ti je Girly već dala nagradicu.. a ništa, eto da znaš da si i od mene dobila istu :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Uvrede, ali najljepše

Nedavno je moj ćaća proslavio svoj 65. rođendan i postao penzioner. Kao pravi mali mučki provokator, tim povodom poklonila sam mu knjigu Pavla Pavličića, "Pohvala starosti". Nije moj otac načitan lik - on knjigu umije pročitati u deset minuta (prva stranica, sredina, puf!, kraj!) - ali znala sam da neće moći odolit' naslovu u kojem se starost hvali, koliko god on sebe (a i sve nas) uvjeravao da bi na nogometnom terenu mogao zdriblati i momke trostruko mlađe od sebe. Već drugo jutro, poslao mi je recenziju knjige SMS porukom (moj tata nema pametni telefon, i pisanje poruka njegov je najveći tehnološki domet): "Noge sve tanje dupe sve manje glava sve veca trbuh ko vreca to ti je rezime knjige poz". Nazvala sam mamu (tatinu sekretaricu) da joj prenesem tu rječitu opasku, a potom čula recenzenta, pomalo iznerviranog, kako u pozadini mrmlja: "Misliš da ja to ne znam?! Sve je to meni poznato!", misleći, ako se ne varam, na svoje mladenačko dupe, dodavši: ...

Skroz hladnokrvno

Moji najbliži zasigurno znaju za moju ovisnost o Googleu - nema pojma kojeg nisam guglala - guglam tijekom radnog vremena, guglam na wc školjci, guglam u hodu, guglam za vrijeme jela, guglam dok usisavam, dok peglam, pa i dok stavljam maskaru - hej, ali ne guglam dok vozim, pa nemojte ni vi (sad sam si sva kao Oprah)! Kad nešto čitam, postanem toliko opsjednuta time da želim biti u toj knjizi, u tom liku, u toj atmosferi, u tom vremenu. Sjećam se, dok sam čitala Mi djeca s kolodvora Zoo, danima sam samo ležala na svom krevetu, ne razgovarajući s ukućanima, furajući neku homeless-loner-junkie facu, dok sam u ostatku života bila odličan učenik i dok sam pušače pokušavala odviknuti od te odurne navike. Proteklih dana čitala sam Hladnokrvno ubojstvo Trumana Capotea (da, onog lika koji je smislio Holly Golightly), pa možete zamisliti u kolikoj mjeri se ovdje guglanje otelo kontroli.  Budući da je roman utemeljen na istinitom događaju (čarobne riječi na koje se oduzmem - vo...