Preskoči na glavni sadržaj

Moja knjiška 2023.

Krajem godine postajem svoj najveći obožavatelj - o b o ž a v a m  pogledom preletjeti osvrte koje sam ispisala u skladu sa svojim raspoloženjem i u skladu s godišnjim dobima, a daleko od nesklada svijeta u kojem živim. Ove godine (jedanaeste otkako blog postoji) napisala sam šezdeset osvrta, pročitala osamdeset knjiga i iz njih i o njima svašta naučila. Iako nisam simpatizer statistike, kao i svaki pratitelj Jacka Edwardsa, veselja radi, pohitala sam i ja ovih dana na myyearinbooks.com, stranicu koja iz podataka s Goodreadsa analizira čitalačku godinu korisnika. Pa kaže:


Photo: Pinterest

"You read 80 books in 2023, which adds up to 19,125 pages and about 32,513 minutes.

Your top genres/categories:
You broadened your horizons with 21 new nonfiction reads.
You knew art mimics life (and life mimics art!)—you read 20 contemporary novels, all set in today's world with today's many challenges.
You explored different facets of the past in 17 historical fiction tales.
Your top author this year was Maggie O'Farrell. You read 4 books by this author, making you in the top 5% of fans (maybe?). These books include The Vanishing Act of Esme Lennox, The Marriage Portrait, I Am, I Am, I Am: Seventeen Brushes with Death i After You'd Gone.

As the seasons changed, so did your reading habits. Your biggest reading month was July, with 13 books.

Looking back on the year, let's celebrate a few of your five star reads! These are just some of the books you loved this year:


What a year for books! If there was just one way to describe your taste in books this year, it would be pensive."

(Slijedi moj kratki osvrt na napisane osvrte, a u kojem se krije 25 poveznica na spomenute osvrte iliti best of 2023 kompilacija.)

Slažem se - volim knjige koje me nukaju na promišljanje, ali mene svaka knjiga ponuka na razmišljanje, i (gotovo) u svakoj nađem nešto pozitivno (jedina knjiga koja me ni na što nije ponukala je "Bilježnica neizgovorenih stvari", uvjerljivo najlošije napisana knjiga koju sam pročitala ove godine). Godinu sam počela čitanjem fikcije s temom psihijatrije, što nije baš idealna ideja za ionako predugi siječanj (2024. ću pametnije!), a najupečatljiviji dojam ostavila mi je knjiga "Talentirani gospodin Ripley". Nakon susreta s Tomom Ripleyem, liječila sam se knjigama o prirodi, grlila drveće, i da, čitala sam knjige Maggie O'Farrell. Iako me lani njezin "Hamnet" oduševio svojom mekoćom, nakon nekoliko pročitanih knjiga iz njezinog pera, najnoviji "Bračni portret" relativno me razočarao pa ostatak godine nisam čitala Maggieine knjige. Štoviše, pronašla sam nove književne idole i uzore, npr. Albu de Cespedes, pročitavši njezine romane "Na njezinoj strani" i "Zabranjenu bilježnicu", koja mi je postala jedna od novih omiljenih knjiga.


Photo: Pinterest

Kad smo kod otkrivanja novih uzora, kao i svake godine, pročitala sam i nekoliko biografija (žanr biografija pisaca postao mi je jedan od dražih), a najdraža mi je bila biografija Ivane Brlić Mažuranić, koja me toliko obuzela da sam familiju odvela u posjet Ivaninoj kući u Slavonskom Brodu. Putovala sam po Slavoniji i po žanrovima, pročitala knjige nekih pisaca po prvi put (Sheila Heti, James Baldwin i dr.), došla do novih spoznaja o sebi, o majčinstvu, o intimi, uživala u univerzalnim mudrostima, publicistici duhovne tematike, klasicima dječje književnosti, a osvrt na knjigu moje omiljene književnice najčitaniji je osvrt ove godine na ovom blogu. Pročitala sam koju debeljucu i puno kratkih romana jer predstavljaju savršeni intermezzo između zahtjevnijih štiva, a od kratkih su mi srcu prirasle "Žena u trgovini mješovite robe" i "Ulica Charing Cross 84", odnosno zanimljiva priča Helene Hanff, o kojoj sam poželjela pročitati još ponešto. Ipak, roman koji me apsolutno oduševio, koji preporučujem i muškarcima i ženama, i mlađoj generaciji i seniorima, jest "Na zapadu ništa novo", koji sam, netipično, poželjela čitati nakon što sam pogledala (odličnu) lanjsku filmsku adaptaciju. Nisam požalila jer riječ je o perfektno napisanom romanu - u njemu nema suvišnih riječi, ispisan je emotivno (ali trezveno) iz prve ruke autora, u njemu je istaknuta bitna antiratna poruka, a sam roman predstavlja nevjerojatno moćan i vjerodostojan dokument ljudske povijesti. Ako dvojite kojim romanom započeti novu čitalačku godinu, a niste čitali Remarquevo remek djelo - znate što vam je činiti! Svako dobro želim vam u 2024.!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people! Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem! Grace and Frankie Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive G...

Na tragu Agathe Christie: Sherlock Holmes

Kako misliš, na tvoj izbor knjiga ne utječe godišnje doba? Želiš li mi reći da, kad krupne kišne kapi pokucaju na tvoj prozor, ne posežeš za dekicom, šalicom čaja i knjigom Agathe Christie , bezobrazno uživajući u engleskom vremenu? Stvarno? Kad vidiš listopadsku maglu kako lebdi nad Dravom, ne poželiš ponovno čitati o vrištinama "Orkanskih visova", ne poželiš se vratiti u Brideshead ili u Manderlay ? Kad vidiš vrane kako jedre nebom s ljuskastim lopticama oraha u kljunovima, ne osjetiš neodoljiv poriv za knjigom Edgara Allana Poea ? Ah, čovječe, onda se mi uopće ne razumijemo! "Kad se spustila večer, obukao sam kišnu kabanicu i krenuo pun turobnih misli prema močvari, izlažući se hladnoj kiši, koja mi je šibala lice, i vjetru koji mi je svirao oko ušiju. Bog neka se smiluje onima koji sad idu kroz močvaru, jer se i čvrsta zemlja pretvorila u blato. Stigao sam do one crne hridi na kojoj sam vidio onoga usamljenog čovjeka, popeo se na nju i s visine pogledao turoban kraj...