Preskoči na glavni sadržaj

Moja knjiška 2023.

Krajem godine postajem svoj najveći obožavatelj - o b o ž a v a m  pogledom preletjeti osvrte koje sam ispisala u skladu sa svojim raspoloženjem i u skladu s godišnjim dobima, a daleko od nesklada svijeta u kojem živim. Ove godine (jedanaeste otkako blog postoji) napisala sam šezdeset osvrta, pročitala osamdeset knjiga i iz njih i o njima svašta naučila. Iako nisam simpatizer statistike, kao i svaki pratitelj Jacka Edwardsa, veselja radi, pohitala sam i ja ovih dana na myyearinbooks.com, stranicu koja iz podataka s Goodreadsa analizira čitalačku godinu korisnika. Pa kaže:


Photo: Pinterest

"You read 80 books in 2023, which adds up to 19,125 pages and about 32,513 minutes.

Your top genres/categories:
You broadened your horizons with 21 new nonfiction reads.
You knew art mimics life (and life mimics art!)—you read 20 contemporary novels, all set in today's world with today's many challenges.
You explored different facets of the past in 17 historical fiction tales.
Your top author this year was Maggie O'Farrell. You read 4 books by this author, making you in the top 5% of fans (maybe?). These books include The Vanishing Act of Esme Lennox, The Marriage Portrait, I Am, I Am, I Am: Seventeen Brushes with Death i After You'd Gone.

As the seasons changed, so did your reading habits. Your biggest reading month was July, with 13 books.

Looking back on the year, let's celebrate a few of your five star reads! These are just some of the books you loved this year:


What a year for books! If there was just one way to describe your taste in books this year, it would be pensive."

(Slijedi moj kratki osvrt na napisane osvrte, a u kojem se krije 25 poveznica na spomenute osvrte iliti best of 2023 kompilacija.)

Slažem se - volim knjige koje me nukaju na promišljanje, ali mene svaka knjiga ponuka na razmišljanje, i (gotovo) u svakoj nađem nešto pozitivno (jedina knjiga koja me ni na što nije ponukala je "Bilježnica neizgovorenih stvari", uvjerljivo najlošije napisana knjiga koju sam pročitala ove godine). Godinu sam počela čitanjem fikcije s temom psihijatrije, što nije baš idealna ideja za ionako predugi siječanj (2024. ću pametnije!), a najupečatljiviji dojam ostavila mi je knjiga "Talentirani gospodin Ripley". Nakon susreta s Tomom Ripleyem, liječila sam se knjigama o prirodi, grlila drveće, i da, čitala sam knjige Maggie O'Farrell. Iako me lani njezin "Hamnet" oduševio svojom mekoćom, nakon nekoliko pročitanih knjiga iz njezinog pera, najnoviji "Bračni portret" relativno me razočarao pa ostatak godine nisam čitala Maggieine knjige. Štoviše, pronašla sam nove književne idole i uzore, npr. Albu de Cespedes, pročitavši njezine romane "Na njezinoj strani" i "Zabranjenu bilježnicu", koja mi je postala jedna od novih omiljenih knjiga.


Photo: Pinterest

Kad smo kod otkrivanja novih uzora, kao i svake godine, pročitala sam i nekoliko biografija (žanr biografija pisaca postao mi je jedan od dražih), a najdraža mi je bila biografija Ivane Brlić Mažuranić, koja me toliko obuzela da sam familiju odvela u posjet Ivaninoj kući u Slavonskom Brodu. Putovala sam po Slavoniji i po žanrovima, pročitala knjige nekih pisaca po prvi put (Sheila Heti, James Baldwin i dr.), došla do novih spoznaja o sebi, o majčinstvu, o intimi, uživala u univerzalnim mudrostima, publicistici duhovne tematike, klasicima dječje književnosti, a osvrt na knjigu moje omiljene književnice najčitaniji je osvrt ove godine na ovom blogu. Pročitala sam koju debeljucu i puno kratkih romana jer predstavljaju savršeni intermezzo između zahtjevnijih štiva, a od kratkih su mi srcu prirasle "Žena u trgovini mješovite robe" i "Ulica Charing Cross 84", odnosno zanimljiva priča Helene Hanff, o kojoj sam poželjela pročitati još ponešto. Ipak, roman koji me apsolutno oduševio, koji preporučujem i muškarcima i ženama, i mlađoj generaciji i seniorima, jest "Na zapadu ništa novo", koji sam, netipično, poželjela čitati nakon što sam pogledala (odličnu) lanjsku filmsku adaptaciju. Nisam požalila jer riječ je o perfektno napisanom romanu - u njemu nema suvišnih riječi, ispisan je emotivno (ali trezveno) iz prve ruke autora, u njemu je istaknuta bitna antiratna poruka, a sam roman predstavlja nevjerojatno moćan i vjerodostojan dokument ljudske povijesti. Ako dvojite kojim romanom započeti novu čitalačku godinu, a niste čitali Remarquevo remek djelo - znate što vam je činiti! Svako dobro želim vam u 2024.!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Samoborski augtober (2)

Postaje mi sve jasnije da nisam sposobna pripremiti svoju djecu za ovaj svijet - teorija da sebe valja staviti na prvo mjesto ne ide mi u glavu, kad su u igri tiha pristojnost (koja uvijek vodi k prijeziru) i glasna ljubaznost (koja može - a i ne mora - izazvati sukob), uvijek ću izabrati potonju, reći ću im da vole ne razmišljajući o tome hoće li im ljubav biti uzvraćena, ne znam kakve obrve su u modi, nokte imam domesticus, uz prilog zanoktica, i ne propagiram nošenje najlonki/čarapa na sandale/natikače. Ono čemu ih mogu poučiti su knjige - da u njima pronalaze čaroliju i nove perspektive, da im obogate vokabular, da stvore od njih empatične i humane ljude - zato moja djeca prepoznaju imena Dragutina Tadijanovića i Mladena Kušeca u samoborskoj Aleji pjesnika, zato ih rastužuje most za Terabithiju, zato se pitaju je li bolje imati mozak ili srce i što o tome misli Čarobnjak iz Oza, zato se vesele božićnom vremenu, jer u njemu čitamo Kronike iz Narnije, zato su stvaritražitelji kao Pip...

Samoborski augtober (1)

Još otkad sam pogledala film " Train Dreams ", film u kojem ljepota i priroda igraju glavne uloge, želim pročitati nešto iz opusa Denisa Johnsona, po čijoj je noveli film u režiji Clinta Bentleyja i snimljen. Novela je originalno objavljena u The Paris Review 2002., a 2012. je bila finalist za Pulitzera (nažalost, te godine nije se dodijelio Pulitzer za fikciju, prvi put od 1977.) Jedina njegova knjiga koju sam na hrvatskom jeziku uspjela pronaći u knjižnici bila je knjiga "Isusov sin", koju sam ponijela na svoj mini odmor, i koju sam trebala čitati osunčana, kraj bazena. Sudba je htjela drugačije pa se naše ljetno izležavanje u Samoboru prometnulo u još jedan jesenski obilazak ovog šarmantnog gradića. Tomislavov trg 5 - gradska vijećnica (nekoć ured gradonačelnice u "Dolini sunca") Tomislavov trg 11 - ljekarna Mirka Kleščića K zlatnom anđelu Najstarija zgrada u Samoboru, zgrada pučke škole - iz 1601. Najstarija zgrada na središnjem trgu, s prelijepim gan...

Say hello to my little friend

Iznenada, možda zbog atmosfere " Maslačkova vina ", mitova o kojima sam pretjerano čitala ili zvuka steel gitare kojem se prepuštam ovog ljeta, shvatila sam - vrijeme je, vrijeme je za Donnu Tartt. Posljednji put kad sam čitala knjigu Donne Tartt , u potpunosti sam izgubila kompas, dani su mi se pretvorili u bakanalije kakvima pribjegava grozničavi obožavatelj književnosti - za doručak sam čitala "Tajnu povijest", za večeru slušala audioknjigu (postala sam ovisna o Donninom glasu), a između toga sam zamišljala vlastitu verziju filmske "Tajne povijesti". Zato, valjalo je ohanuti, očistiti knjiško nepce, pripremiti se za novu dozu Donne Tartt, za "Malog prijatelja". "Mali prijatelj" započinje poviješću obitelji Cleve, iako prezime protagonistice nije Cleve, nego Dufresnes. No, njezina majka Charlotte potječe iz osebujne južnjačke obitelji Cleve koja bi prepričavanjem događaja, suklađivanjem višeglasja i melodija, došla do jedine pjesme -...

Samoborski augtober (3)

Kad god - bez pretjerivanja - kad god se pojavim u retfalačkom ogranku gradske knjižnice, nađe se netko tko posuđuje roman Jo Nesbøa (prema njegovoj web stranici, "Jo" zvuči kao engleska riječ "you," a "ø" in Nesbø zvuči kao samoglasnik u riječi " bomb " kad ju izgovara Inspector Clouseau, pa vi vidite). Obično su to gospođe u najboljim godinama, a i ja sam gospođa koja hrli ususret tim najboljim godinama pa sam odlučila preuzeti štafetu i po prvi put pročitati štogod od ovog popularnog norveškog pisca. Odlučila sam se za roman "Spasitelj", šesti po redu u serijalu o detektivu Harryju Holeu, u kojem on rješava slučaj ubojice iz Hrvatske. Ako nemate pojma o Jo Nesbøu, kao ja, valja znati da je riječ o nekoć burzovnom mešetru i novinaru koji je sada pisac za djecu i odrasle, ali i član rock banda Di Derre, koji voli outdoorsy aktivnosti (strastveni je penjač i već je osvojio i neke hrvatske stijene), kao svaki pravi Skandinavac. Njegova ...

Jenput u Karlovcu

Baš kao Jack Dawson u Renaultu iz 1912., moj muž sjedne za volan naše obiteljske pile i pita: "Kamo, gospođo?", a ja, nimalo zainteresirana za zvijezde, obično izreknem ime nekog sasvim običnog gradića koji nam je nadohvat ruke, a kojeg nikad ranije nismo posjetili, ili kojeg nismo pokazali svojoj djeci. Ovaj put bio je to - Karlovac, grad kojeg sam vezala uz gužvu na autocesti i uz oronuli autobusni kolodvor koji mi je bio jedna od postaja na putu do Šibenika tijekom tri godine mog života. Putovali smo od Samobora preko Jastrebarskog, a prva točka posjeta bila nam je Aquatika. Put preko Jaske Aquatika Som - maskota akvarija Aquatika je prvi i jedini slatkovodni akvarij u Hrvatskoj, za koji je sasvim logično da se nalazi u Karlovcu, gradu na četiri rijeke (Na Mrežnici se Kupa Korana Dobra!), i to uz samu Koranu. Interaktivni prikaz flore i faune svih naših rijeka te zanimljiva suvenirnica puna proizvoda lokalnih proizvođača zabavili su nas, a zabrinulo nas je upozorenje znan...