Preskoči na glavni sadržaj

Moja knjiška 2023.

Krajem godine postajem svoj najveći obožavatelj - o b o ž a v a m  pogledom preletjeti osvrte koje sam ispisala u skladu sa svojim raspoloženjem i u skladu s godišnjim dobima, a daleko od nesklada svijeta u kojem živim. Ove godine (jedanaeste otkako blog postoji) napisala sam šezdeset osvrta, pročitala osamdeset knjiga i iz njih i o njima svašta naučila. Iako nisam simpatizer statistike, kao i svaki pratitelj Jacka Edwardsa, veselja radi, pohitala sam i ja ovih dana na myyearinbooks.com, stranicu koja iz podataka s Goodreadsa analizira čitalačku godinu korisnika. Pa kaže:


Photo: Pinterest

"You read 80 books in 2023, which adds up to 19,125 pages and about 32,513 minutes.

Your top genres/categories:
You broadened your horizons with 21 new nonfiction reads.
You knew art mimics life (and life mimics art!)—you read 20 contemporary novels, all set in today's world with today's many challenges.
You explored different facets of the past in 17 historical fiction tales.
Your top author this year was Maggie O'Farrell. You read 4 books by this author, making you in the top 5% of fans (maybe?). These books include The Vanishing Act of Esme Lennox, The Marriage Portrait, I Am, I Am, I Am: Seventeen Brushes with Death i After You'd Gone.

As the seasons changed, so did your reading habits. Your biggest reading month was July, with 13 books.

Looking back on the year, let's celebrate a few of your five star reads! These are just some of the books you loved this year:


What a year for books! If there was just one way to describe your taste in books this year, it would be pensive."

(Slijedi moj kratki osvrt na napisane osvrte, a u kojem se krije 25 poveznica na spomenute osvrte iliti best of 2023 kompilacija.)

Slažem se - volim knjige koje me nukaju na promišljanje, ali mene svaka knjiga ponuka na razmišljanje, i (gotovo) u svakoj nađem nešto pozitivno (jedina knjiga koja me ni na što nije ponukala je "Bilježnica neizgovorenih stvari", uvjerljivo najlošije napisana knjiga koju sam pročitala ove godine). Godinu sam počela čitanjem fikcije s temom psihijatrije, što nije baš idealna ideja za ionako predugi siječanj (2024. ću pametnije!), a najupečatljiviji dojam ostavila mi je knjiga "Talentirani gospodin Ripley". Nakon susreta s Tomom Ripleyem, liječila sam se knjigama o prirodi, grlila drveće, i da, čitala sam knjige Maggie O'Farrell. Iako me lani njezin "Hamnet" oduševio svojom mekoćom, nakon nekoliko pročitanih knjiga iz njezinog pera, najnoviji "Bračni portret" relativno me razočarao pa ostatak godine nisam čitala Maggieine knjige. Štoviše, pronašla sam nove književne idole i uzore, npr. Albu de Cespedes, pročitavši njezine romane "Na njezinoj strani" i "Zabranjenu bilježnicu", koja mi je postala jedna od novih omiljenih knjiga.


Photo: Pinterest

Kad smo kod otkrivanja novih uzora, kao i svake godine, pročitala sam i nekoliko biografija (žanr biografija pisaca postao mi je jedan od dražih), a najdraža mi je bila biografija Ivane Brlić Mažuranić, koja me toliko obuzela da sam familiju odvela u posjet Ivaninoj kući u Slavonskom Brodu. Putovala sam po Slavoniji i po žanrovima, pročitala knjige nekih pisaca po prvi put (Sheila Heti, James Baldwin i dr.), došla do novih spoznaja o sebi, o majčinstvu, o intimi, uživala u univerzalnim mudrostima, publicistici duhovne tematike, klasicima dječje književnosti, a osvrt na knjigu moje omiljene književnice najčitaniji je osvrt ove godine na ovom blogu. Pročitala sam koju debeljucu i puno kratkih romana jer predstavljaju savršeni intermezzo između zahtjevnijih štiva, a od kratkih su mi srcu prirasle "Žena u trgovini mješovite robe" i "Ulica Charing Cross 84", odnosno zanimljiva priča Helene Hanff, o kojoj sam poželjela pročitati još ponešto. Ipak, roman koji me apsolutno oduševio, koji preporučujem i muškarcima i ženama, i mlađoj generaciji i seniorima, jest "Na zapadu ništa novo", koji sam, netipično, poželjela čitati nakon što sam pogledala (odličnu) lanjsku filmsku adaptaciju. Nisam požalila jer riječ je o perfektno napisanom romanu - u njemu nema suvišnih riječi, ispisan je emotivno (ali trezveno) iz prve ruke autora, u njemu je istaknuta bitna antiratna poruka, a sam roman predstavlja nevjerojatno moćan i vjerodostojan dokument ljudske povijesti. Ako dvojite kojim romanom započeti novu čitalačku godinu, a niste čitali Remarquevo remek djelo - znate što vam je činiti! Svako dobro želim vam u 2024.!

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...
Objavi komentar
Pročitajte više

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...
3 komentara
Pročitajte više

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...
Objavi komentar
Pročitajte više

Adventske riječi: dječje

Nakon čitanja o radosnom susretu dviju trudnica, Marije i Elizabete, župnik je na nedjeljnoj misi upitao: "Tko je radostan?" Djeca su drijemala tatama na ramenima, meškoljila se mamama u krilima, cerekala se s prijateljima u prvim redovima, tik do oltara, ali sva su spremno podignula ruke u zrak. "Je li radost rezervirana samo za djecu?" upitao je župnik zabrinuto. Ponovio je pitanje i nekolicina je odraslih lijeno digla ruku u zrak, i ja među njima. Silno sam željela biti radosna, ali nisam bila sigurna osjećaju li drugi radost kad se sa mnom susretnu. Ako ste mama, kao ja, u ovo doba vjerojatno ste već na izmaku snaga. Vjerojatno nestrpljivo čekate Božić, da dođe i prođe i pusti vas da nastavite svoj život. Na mamama je velika odgovornost, znate - one su čuvarice riznice uspomena obitelji. One brinu da se svi na božićno jutro (iako moja djeca i dalje ustraju na želji da poklone otkriju na badnju večer, kao Anica, Ćiro i Drago š) obraduju poklonu, one brinu da se ...
Objavi komentar
Pročitajte više

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dol...
Objavi komentar
Pročitajte više