Preskoči na glavni sadržaj

Moja knjiška 2023.

Krajem godine postajem svoj najveći obožavatelj - o b o ž a v a m  pogledom preletjeti osvrte koje sam ispisala u skladu sa svojim raspoloženjem i u skladu s godišnjim dobima, a daleko od nesklada svijeta u kojem živim. Ove godine (jedanaeste otkako blog postoji) napisala sam šezdeset osvrta, pročitala osamdeset knjiga i iz njih i o njima svašta naučila. Iako nisam simpatizer statistike, kao i svaki pratitelj Jacka Edwardsa, veselja radi, pohitala sam i ja ovih dana na myyearinbooks.com, stranicu koja iz podataka s Goodreadsa analizira čitalačku godinu korisnika. Pa kaže:


Photo: Pinterest

"You read 80 books in 2023, which adds up to 19,125 pages and about 32,513 minutes.

Your top genres/categories:
You broadened your horizons with 21 new nonfiction reads.
You knew art mimics life (and life mimics art!)—you read 20 contemporary novels, all set in today's world with today's many challenges.
You explored different facets of the past in 17 historical fiction tales.
Your top author this year was Maggie O'Farrell. You read 4 books by this author, making you in the top 5% of fans (maybe?). These books include The Vanishing Act of Esme Lennox, The Marriage Portrait, I Am, I Am, I Am: Seventeen Brushes with Death i After You'd Gone.

As the seasons changed, so did your reading habits. Your biggest reading month was July, with 13 books.

Looking back on the year, let's celebrate a few of your five star reads! These are just some of the books you loved this year:


What a year for books! If there was just one way to describe your taste in books this year, it would be pensive."

(Slijedi moj kratki osvrt na napisane osvrte, a u kojem se krije 25 poveznica na spomenute osvrte iliti best of 2023 kompilacija.)

Slažem se - volim knjige koje me nukaju na promišljanje, ali mene svaka knjiga ponuka na razmišljanje, i (gotovo) u svakoj nađem nešto pozitivno (jedina knjiga koja me ni na što nije ponukala je "Bilježnica neizgovorenih stvari", uvjerljivo najlošije napisana knjiga koju sam pročitala ove godine). Godinu sam počela čitanjem fikcije s temom psihijatrije, što nije baš idealna ideja za ionako predugi siječanj (2024. ću pametnije!), a najupečatljiviji dojam ostavila mi je knjiga "Talentirani gospodin Ripley". Nakon susreta s Tomom Ripleyem, liječila sam se knjigama o prirodi, grlila drveće, i da, čitala sam knjige Maggie O'Farrell. Iako me lani njezin "Hamnet" oduševio svojom mekoćom, nakon nekoliko pročitanih knjiga iz njezinog pera, najnoviji "Bračni portret" relativno me razočarao pa ostatak godine nisam čitala Maggieine knjige. Štoviše, pronašla sam nove književne idole i uzore, npr. Albu de Cespedes, pročitavši njezine romane "Na njezinoj strani" i "Zabranjenu bilježnicu", koja mi je postala jedna od novih omiljenih knjiga.


Photo: Pinterest

Kad smo kod otkrivanja novih uzora, kao i svake godine, pročitala sam i nekoliko biografija (žanr biografija pisaca postao mi je jedan od dražih), a najdraža mi je bila biografija Ivane Brlić Mažuranić, koja me toliko obuzela da sam familiju odvela u posjet Ivaninoj kući u Slavonskom Brodu. Putovala sam po Slavoniji i po žanrovima, pročitala knjige nekih pisaca po prvi put (Sheila Heti, James Baldwin i dr.), došla do novih spoznaja o sebi, o majčinstvu, o intimi, uživala u univerzalnim mudrostima, publicistici duhovne tematike, klasicima dječje književnosti, a osvrt na knjigu moje omiljene književnice najčitaniji je osvrt ove godine na ovom blogu. Pročitala sam koju debeljucu i puno kratkih romana jer predstavljaju savršeni intermezzo između zahtjevnijih štiva, a od kratkih su mi srcu prirasle "Žena u trgovini mješovite robe" i "Ulica Charing Cross 84", odnosno zanimljiva priča Helene Hanff, o kojoj sam poželjela pročitati još ponešto. Ipak, roman koji me apsolutno oduševio, koji preporučujem i muškarcima i ženama, i mlađoj generaciji i seniorima, jest "Na zapadu ništa novo", koji sam, netipično, poželjela čitati nakon što sam pogledala (odličnu) lanjsku filmsku adaptaciju. Nisam požalila jer riječ je o perfektno napisanom romanu - u njemu nema suvišnih riječi, ispisan je emotivno (ali trezveno) iz prve ruke autora, u njemu je istaknuta bitna antiratna poruka, a sam roman predstavlja nevjerojatno moćan i vjerodostojan dokument ljudske povijesti. Ako dvojite kojim romanom započeti novu čitalačku godinu, a niste čitali Remarquevo remek djelo - znate što vam je činiti! Svako dobro želim vam u 2024.!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...

Happy Christmas to all...!

Božićne priče jedan su od mojih omiljenih žanrova - rado otkrivam nove, koje još nisam pročitala. Ove godine naručila sam si "T'was the night before Christmas", američki klasik koji nam je svima poznat (a da to ni ne znamo). Objavljena je anonimno 1823., u novinama, a od 1837. pripisuje se Clementu C. Mooreu. Ova poema smatra se najpoznatijim stihovima ikada napisanima od strane žitelja Sjedinjenih Država, imala je ogroman utjecaj na običaje darivanje za Božić, i zacementirala je lik Djeda Božićnjaka (svetog Nikolu u pjesmi) that we all know and love. "His eyes - how they twinkled! his dimples how merry! His cheeks were like roses, his nose like a cherry! His droll little mouth was drawn up like a bow,  And the beard of his chin as white as the snow" Poema započinje na Badnjak, kad se obitelj sprema na spavanje, a otac začuje čudne zvukove oko kuće. Otac, pripovjedač, na tratini ispred kuće zatiče svetog Nikolu (Djeda Božićnjaka), koji nosi vreću punu darova, a ...

Došašće kod kuće: Male žene

U propovijedi na misi na misijsku nedjelju župnik je rekao da molitva ne treba Bogu jer Bog zna naše potrebe i želje. Molitva treba nama, kazao je - ona nas transformira i prizemljuje, okreće nas Bogu pa postajemo Bogu bliži. Zapisala sam si te njegove rečenice kao važan podsjetnik, misleći da će me inspirirati da postanem bolja moliteljica (uf, gora teško da mogu postati). Moje su molitve najčešće nedovršene i raspršene, kao i moje misli... Hvatam se za župnikove riječi u ove hladne dane lišene vedra neba pa i biram štivo nadahnuto njima - "Male žene" su nalik djevojačkoj molitvi, grlene, vesele, i umiju mijenjati srca. "...četiri sestre koje su u sutonu sjedile i plele dok je vani tiho padao prosinački snijeg, a unutra veselo pucketala vatra. Bijaše to udobna stara soba, iako je tepih već bio izblijedio, a namještaj vrlo jednostavan, jer je na zidovima bilo nekoliko slika; udubljenja u zidovima ispunjavahu knjige, u prozorima su cvale krizanteme i kukurijek, sve prože...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...