Preskoči na glavni sadržaj

Malo Tollersove čarolije za svakodnevnu upotrebu

Početkom 21. stoljeća, Peter Jackson milenijalce u nastajanju podsjetio je na veličanstveni um profesora Tolkiena - moj je razred iz srednje škole kolektivno posjećivao kino projekcije koje su punkere pretvarale u strastvene obožavatelje Međuzemlja, a neiskusne čitatelje pozivale da hrabro posegnu za ukoričenim debeljuškastim serijalom s Frodom u glavnoj ulozi. Nažalost, moj se tolkienovski žar brzo ugasio - "Hobit" sam obožavala, ali serijalu "Gospodar prstenova" nisam se nikad osjećala doraslom. Bila sam uvjerena da moram poznavati britansku povijest i geografiju, islandski jezik, nordijsku mitologiju i Bibliju kao svoj dlan da bih mogla doista cijeniti svjetove J. R. R. Tolkiena.

Iako sam pročitala trilogiju, nisam bila dostojna zvati se fanom, ali ostala sam simpatizer do dana današnjeg. Zadatak mog čitateljskog kluba za prosinac - čitanje Tolkienovih "Pisama Djeda Božićnjaka" - vratio me u srednjoškolske dane i ja sam si dala priliku da ponovno, malo pametnija, utonem u svijet Međuzemlja.


Čitala sam "Pisma" sa svojom djecom i iznenadila se koliko ih je Tolkien oduševio dogodovštinama Djeda iz kućice na hridi, koji živi sa šašavim Bijelim Medvjedom, njegovim nećacima i vilenjacima na Sjevernom polu. Zbirku su uredila Tolkienova djeca, kojoj je pisao pisma svakog Božića u razdoblju od 1920. do 1943., opisujući život Djeda Božićnjaka. Ono što mi se najviše svidjelo jest samodisciplina koju je pokazao obraćajući se djeci - tolerirao je nestašluk Bijelog Medvjeda, nikada ne govoreći s visoka, nikada se ne pozivajući na autoritet koji je kao ultimativni dječji junak imao (ove godine, pisma tijekom adventa mojoj djeci piše Bijeli Medo, ali on ne propušta priliku da im održi bukvicu kad god su neposlušni). Osim fantastičnih komponenti, pisma sadrže i prikaz jednog vremena u britanskoj povijesti. Podsjetila su me na "Ulicu Charing Cross 84" Helene Hanff jer na maštovit način Tolkien djeci objašnjava okolnosti u kojima živi Djed Božićnjak, ali i u kojima žive oni, u Britaniji uoči Drugog Svjetskog rata.


Čitajući "Pisma Djeda Božićnjaka" zapitala sam se - nije li Tolkien bio zadrti katolik? Zašto je, pobogu, svojoj djeci pisao pisma iz perspektive Djeda Božićnjaka? U potrazi za odgovorima, u knjižnici sam potražila knjigu "Tolkien - biografija" Michaela Whitea, biografa koje je, prije svega, veliki obožavatelj lika i djela Johna Ronalda Reuela Tolkiena. 

Na samom početku čitatelj saznaje o rođenju malenoga Johna, rođenog 1892. u Južnoj Africi, gdje se mlada obitelj smjestila dok je njegov otac radio u južnoafričkoj banci. Nakon rođenja njegova brata, mali se John s majkom preselio u Birmingham, dok je otac ostao u Africi sve do svoje prerane iznenadne smrti. Odrastanje u Sareholeu, uz brata hahara, odredilo je Tolkienov put - oduvijek je bio sklon pustolovinama, maštanju o čudovištima, čarobnjacima, zmajevima i ljudožderima. Veliku ulogu u tome imala je i njegova majka, koja je svojim dječacima nudila knjige kao što su "Otok s blagom" i "Alisa u zemlji čudesa", i koja se, postavši katolkinjom, udaljila od cijele svoje, ali i muževe obitelji. Snažna žena, odlučna da sinovima omogući kvalitetno školovanje, bez obzira na brojne financijske teškoće, umrla je od dijabetesa u 34. godini, pred očima svojih sinova. Odgoj dječaka preuzeo je obiteljski prijatelj, svećenik otac Franjo, koji je odigrao očinsku ulogu u Johnovom životu. Kad se John kao srednjoškolac zaljubio u tri godine stariju Edith, otac Franjo usprotivio se njihovom druženju, uvjeren da će ljubovanje mladog Tolkiena skrenuti s puta, da će zanemariti školovanje. Poslušavši ga, mladi će Tolkien odlučiti pronaći Edith tek po svojoj punoljetnosti - a njihovu će ljubav opisati u "Baladi o Berenu i Luthien", objavljenoj u zbirci "Silmarillion" (imena likova s kojima ih je poistovjećivao i danas su ispisana na njihovom nadgrobnom spomeniku). Dražesna Luthien bijaše najljepša od sve Iluvatarove djece, a da bi osvojio njezinu ruku, hrabri je Beren, knez ljudi, morao donijeti kralju Thingolu Silmaril iz Morgothove krune - čitajući ovu priču, zaključila sam da nije ni čudo što je Edith tolerirala sve Tolkienove mušice, jer takvom je romantičaru zasigurno bilo nemoguće odoljeti ("Tako je u muci naplaćivao sudbinu koja mu je bila namijenjena; a u tu je sudbinu upleo i Luthien, koja je, premda besmrtna, podijelila s njime njegovu smrtnost, i premda slobodna, uzela na sebe njegove okove; njezina je patnja bila veća negoli je ijedan Eldalie okusio.").

Michael White na dopadljiv način pojašnjava Tolkienovo školovanje, profesuru na Oxfordu, ali i stvaralaštvo, pa tako više puta naglašava njegovu ljubav prema jezicima ("Proučavanje jezika je zapravo proučavanje kulture.") i njegov prijezir prema engleskom književnom kanonu. Na početku Prvog svjetskog rata Tolkien stvara bilješke za ono što je smatrao svojim magna opusom - za "Silmarillion" - ali sudjelovanje u Prvom svjetskom ratu i gubitak školskih prijatelja omelo je njegov dovršetak.


Uzimajući u zadatak stvaranje engleske mitologije i odajući počast svojim kolegama iz kluba "Tea Club and Barrovian Society - TCBS", Tolkien stvara alternativnu stvarnost pod utjecajem sretnog djetinjstva, pisaca fantastike, ljubavi prema lingvistici i nordijske mitologije - nastaje "Hobit", a njegove prve verzije čitaju Tolkienovi prijatelji iz kluba Inklings. Štoviše, prvi osvrt na objavljeno djelo napisao je njegov klupski prijatelj C. S. Lewis, proglasivši priču o Bilbu budućim klasikom. Da Lewis, Jack za prijatelje, i Tolkien, zvani Tollers, nisu bili samo kolege koje je vezala književnost, dokazuje i činjenica da se upravo Tolkienu pripisuje Lewisovo obraćenje iz ateista u kršćanina (u protestanta, doduše, što mu katolik Tolkien nije mogao oprostiti). Note to self: pročitati knjigu "Biografija prijateljstva".

Čitajući ovu biografiju, čitatelj stječe dojam da je Tolkien bio iznimno zanimljiva, ali teška osoba, perfekcionist koji je svoja djela uređivao i prepravljao cijelo desetljeće, ilustrirajući ih i petljajući se u posao svojih urednika i izdavača. Njegova narav najbolje dolazi do izražaja u "Sitnićevu listu", priči objavljenoj u zbirci "Pripovijesti iz opasnih predjela", koju su njegova djeca rado čitala, smatrajući ju njegovom jedinom autobiografijom. "Sitnićev list" priča je o šašavom i sitničavom slikaru koji je umio naslikati list, ali ne i drvo, i koji nikad ništa nije priveo kraju. Ova prekrasna priča na dirljiv način pojašnjava stvarnost u kojoj je Tolkien postojao, a svojim bojama i likovima podsjetila me na film "Ja ću budan sanjati" (činjenica da primjerak koji sam posudila nitko nije posudio devet godina dodatno mi je slomila srce).

Iako je "Hobit" postao hit i svi su se nadali njegovom nastavku, "djelo ispisano krvlju njegova života", objavljeno 1954., ipak je serijal "Gospodar prstenova". Književni znalci oštro su ga kritizirali, a čitatelji ga obasipali pismima, kampirali mu ispred kuće i redovito ga navodili kao omiljenog pisca stoljeća. Oni koji su ga smatrali piscem za pubertetlije i za "odrasle koji sporo misle" nisu uvidjeli da je i Tolkien pisao o moralnim vrijednostima i o suštini ljudskog bića, ali na originalan način. Svatko normalan danas mora priznati da je njegov utjecaj na žanr fantastike, pa i na svijet koji poznajemo, nemjerljiv. Njegovi nas likovi desetljećima podsjećaju da ljubav, prijateljstvo, čast i život nikad ne izlaze iz mode, a da su svjetovi u nama daleko moćniji od svijeta u kojem živimo.

Na slici su raspucanci i vodene kiflice (klikni na riječ za poveznicu).

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...

Adventske riječi: dječje

Nakon čitanja o radosnom susretu dviju trudnica, Marije i Elizabete, župnik je na nedjeljnoj misi upitao: "Tko je radostan?" Djeca su drijemala tatama na ramenima, meškoljila se mamama u krilima, cerekala se s prijateljima u prvim redovima, tik do oltara, ali sva su spremno podignula ruke u zrak. "Je li radost rezervirana samo za djecu?" upitao je župnik zabrinuto. Ponovio je pitanje i nekolicina je odraslih lijeno digla ruku u zrak, i ja među njima. Silno sam željela biti radosna, ali nisam bila sigurna osjećaju li drugi radost kad se sa mnom susretnu. Ako ste mama, kao ja, u ovo doba vjerojatno ste već na izmaku snaga. Vjerojatno nestrpljivo čekate Božić, da dođe i prođe i pusti vas da nastavite svoj život. Na mamama je velika odgovornost, znate - one su čuvarice riznice uspomena obitelji. One brinu da se svi na božićno jutro (iako moja djeca i dalje ustraju na želji da poklone otkriju na badnju večer, kao Anica, Ćiro i Drago š) obraduju poklonu, one brinu da se ...

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dol...