Možda nikad ne bih postala poklonik dječje književnosti da nisam poželjela napisati slikovnicu o svojoj baki Julki. U dugom procesu prikupljanja informacija, pisanja i ispravljanja teksta, ali i kreiranja ilustracija, počela sam obraćati pažnju na autore dječje književnosti, i one aktualne i na one koje je vrijeme pregazilo. S vremenom sam stekla određeni ukus i postala redovit posjetitelj dječjeg odjela knjižnice (često me knjižničarka, dok posuđujem neku knjigu, pita: "Koji je uzrast dijete za koje posuđujete?", a ja kažem: "36!").
Mogu reći da sam veliki fan Prljeka i Mrljeka, da mi nije jasan uspjeh Julije Donaldson i da bih mogla naširoko o slikovnicama, ali ću danas nešto reći samo o slikovnicama koje su mi drage jer mi razgaljuju dušu i osnažuju um. Slikovnice su to koje me čine zdravijom.
Ja sam staromodna duša, zato na jednu stranu stavljam svu silu slikovnica sa životinjama u glavnim ulogama, a na drugu stavljam knjige Beatrix Potter. Iako je svoje znanje o anatomiji životinja stekla na neobičan način, njezini crteži Petra Zecimira, Gospođe Mišredić ili Zečića Benjamina oduševljavaju publiku cijelo stoljeće. Oni su staloženi likovi s izraženim karakterima, a priroda kojom su okruženi doista ima umirujući efekt. Oduševljava me životopis Beatrix Potter, koja je relativno mlada ostvarila veliki uspjeh, ali bila i pionir u brendiranju - da bi zaštitila Lake District, živopisno mjesto na kojem je živjela izvan Londona, odlučila je svoje likove prodavati i u obliku lutke te tako zgrnula pravo bogatstvo. Njezinu knjigu uzmem u ruke kad mi treba malo mira - uz šalicu čaja maštam o engleskoj kolibici na selu.
Photo: 1stdibs
Iako je ovih danas popularnija knjiga "Findusov Božić", moja omiljena iz serijala švedskog arhitekta, autora i ilustratora Svena Nordquista je "Pettson ima loš dan". U njoj je starčić Pettson ustao na lijevu nogu i cijeli je dan lošeg raspoloženja - čini se kao da se crni oblak nadvio nad njega. Mačak Findus najprije ga promatra, a onda ga pokušava izvući na svjež zrak, da bi ga oraspoložio. Možda se čini smješnim, ali ova me knjiga podsjeća da smijem imati loš dan, i ispunjava me nadom, jer dokle god nisi sam, i tom će lošem danu jednom doći kraj.
Photo: Planet Zoe
"Okovani slon" je priča koju sam davnih dana pročitala u Bucayevoj zbirci "Ispričat ću ti priču", a kojoj sam se vratila ove godine. Ponekad neke pjesme slušamo godinama, a da ne prepoznamo značenje njihovih riječi - tako je bilo i meni s ovom pričom o istreniranom slonu u cirkusu koji se ne može osloboditi okova na koje je naučen. No, što bi se dogodilo kad bismo shvatili da smo prerasli okove koji nas sputavaju i pokušali učiniti stvari koje nikad ranije nismo? Ova knjiga, u obliku slikovnice, s police me podsjeća da budem odvažnija u životu.
Photo: Fraktura
Za slikovnicu "Dobro stablo" saznala sam čitajući neku drugu knjigu i iznenadila se vidjevši da postoji njezin prijevod i da je dostupna u gradskoj knjižnici. Shel Silverstein zanimljiv je autor glazbe i knjiga, koji je osvojio i Grammy, a bio je i nominiran za Oscara (u naredno vrijeme sigurno ću pribaviti još neke od njegovih uradaka). Opisuju ovu knjigu kao knjigu o davanju, ali ona je toliko više od toga. U njoj dječak upoznaje stablo, i oni istovremeno rastu. Stablo pruža dječaku sve što mu je potrebno, vjerujući da će dječak živjeti dobrim životom i da će biti sretan. Ovo može biti priča o odnosu s prirodom, o vrijednostima i moralu, ali i priča o bezuvjetnoj ljubavi roditelja prema djeci. Mojoj se djeci jako svidjela iako nisu u njoj prepoznala alegoriju - svidjele su im se crno-bijele ilustracije i ljupko drvo koje prijateljuje s dječakom, jer život bi trebao biti tako jednostavan - baš kao ilustracije Shela Silversteina - a mi ga često nepotrebno kompliciramo.
Photo: Večernji list
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)