Preskoči na glavni sadržaj

Liebster - thank you very much?

Danas sam, totalno neupoznata sa svijetom blogosfere, dobila svoje prve LIEBSTER NAGRADE. Nikad čula prije za to, ali saznah od mojih dragih čitateljica Girly Girl i Sare, koje su me i usosile, pardon - nominirale :), da se ona daje blogerima koji imaju manje od 200 sljedbenika u svrhu promocije. Ja, zamislite, imam čak jednoznamenkasti broj sljedbenika :) Stoga hvala Girly Girl (mojoj PR agentici) i Sari na ovoj promociji! Please, nemojte više :D


Liebster nagrade su slične onim uznemirujućim lancima sreće, stoga sad i ja moram slijediti ova pravila (VALJDA??):

1) Bloger koji primi nagradu bi trebao napisati 11 random činjenica o sebi (pitanja dolje)
2) Nominirati 11 blogera (blog koji ima manje od 200 sljedbenika)
3) Ne može se nominirati osoba koja je tebe nominirala
4) Obavijestiti nominirane

Za početak ću odgovoriti na pitanja koja je Girly Girl smislila za blogere koje je nominirala, koliko god se to blesavo činilo jer pouzdano znam da moj blog čitaju jedino moji prijatelji, koji odgovore na većinu pitanja o meni već dobro znaju.

1. Najdraža knjiga?
Ovo pitanje mi često predstavlja Sophie's choice muku jer mi je svaka nova knjiga koju pročitam, a da me oduševi, u tom trenu omiljena (trenutno sam opsjednuta s Brešanovom Katedralom). Ipak, najčešće kao najdražu navodim Norvešku šumu Harukija Murakamija jer mi je u najosjetljivijoj dobi promijenila poglede na svijet.

2. Proizvod koji te razočarao?
Oni koji čitaju moja baljezganja znaju da nemam pojma o beauty proizvodima (na koje vjerujem da pitanje cilja), ali baš sam neki dan morala u nabavku maskare, i umjesto da uzmem onu koju običavam uzeti, kupila sam Maxfactor False Lash maskaru, i još k tome vodootpornu. Što da vam kažem, nije žvaka za seljaka - danas moram ići kupiti neki preparat za skidanje dva dana stare maskare s očiju.

3. Ljubav ili strast?
Ljubav - prema ljudima, strast - prema životu.

4. Nabroji jednu stvar od kozmetike koju upravo sada želiš sebi priuštiti.
Želim si priuštiti novu maskaru jer od ove False Lash moje skromne trepavice izgledaju više kao - No Lash.

5. Kako ste odabrali ime za blog i je li vam dugo trebalo?
Dosta brzo se iskristaliziralo. Kako sam primjetila da su jako popularni beauty i fashion blogovi, a to su teme koje me baš ne zanimaju, htjela sam svoje random misli - o stvarima koje me vesele, knjigama, glazbi, filmovima - pustiti u svijet, ni ne misleći hoće li do nekoga uopće doći. Svatko tko zna priču o Petru Panu, zna da se letjeti može uz faith, trust and a little pixie dust, zato sam blog nazvala tako; jer sam željela da svakoga tko ga pročita - podigne :) A glitter u Glitter Girl nema veze s make upom - za mene šljokice predstavljaju nešto radosno, djetinje naivno, šarenilo života koje svima želim!


6. Životna želja?
Raditi ono što volim i biti dobra u tome, svakoga dana naučiti/iskusiti nešto novo, imati romantičnog supruga i sretnu djecu.

7. Trošiš li više novca na kozmetiku ili odjeću?
Hm, najviše novca trošim na namirnice, no, kako na posao ne mogu doći gola (a mogu doći bez make up-a), rekla bih da više trošim na odjeću.

8. Razgovaraš li sa svojim kućnim ljubimcem, naravno ako ga imaš?
Bolna tema. Rest in peace - Kiki, Ivo, Tomi i Sofija +

9. Što misliš o umjetnim trepavicama, koristiš li ih?
Mislim da bih ih trebala tu i tamo koristiti, ali nisam nikada.

10. Najdraži odjevni predmet?
Haljina - i brige oko kombiniranja nema!

11. Što misliš, da damo kastrirati Murkija ili da živi punim plućima mačji život, koliko god kratak bio?
S obzirom na sve zlostavljače životinja, posebno onih odbačenih, i na Murkijeve izlete bez nadzora, možda bi bilo poželjno.

Update sa Sarinim pitanjima :) 

1. Zašto si krenula blogati?
Trudila sam se pronaći nešto lijepo u svakom danu u trenutku života kad mi je bilo baš teško. A kad bih to našla, željela sam i podijeliti, pogotovo jer mislim da je previše blogova sa beauty savjetima, što nije jedini interes mladih djevojaka danas.

2. Najdraži crtić :D
Ipak sam ja Disney fan pa ću reći Mala sirena. Ali, volim jako i Čarobnjakov šešir :)

3. Čime se baviš izvan blogerskog svijeta?
Radim na sudu, pjevam u zboru, pripremam pravosudni ispit, pišem ponekad za Bitno.net, ponekad za župni list, puno čitam i gledam puno filmova. 

4. Spavaš li s plišanom igračkom? :D
Ne, nisam baš ljubitelj plišanaca, ali imam ih doma par koje su mi drage osobe poklonile (Debela Bupa, Pinokio, medo Ana), skupljaju prašinu. Svojedobno sam spavala s velikim Charmanderom, sada on spava sam - na tavanu.

5. Čokolada ili vanilija?
Uvijek čokolada, vanilija mi je dosadna.

6. Lino lada ili Nutella?
Nutella!

7. Najdraži filmski lik :D
Joooooj, pa ne mogu to izabrati. Ako baš moram, reći ću Kat Stratford, Reggie Love i Chunk :)

8. Najdraža serija :D 
Gilmore Girls - always and forever.

9. Senf ili majoneza?
Majoneza. U sve bih ju stavljala najradije. 

10. Burek ili kebab? :D
Nisam nikada jela kebab, tako da burek, ali sa sirom!

11. Neostvarena želja? :D
Pojesti kebab :)


Sad - najteži dio. Ne pratim uopće toliko blogova, najviše čitam Zablogreb, pa ću iz kolegijalnosti nominirati par onih čiji autori su moji sljedbenici ili na čije blogove naletim tu i tamo, a da odgovaraju kriterijima (i da, znam da ih nema 11! - pravila su tu da se krše :)) I baš me briga što ne smijem nominirati one koji su mene :P Njih jedine i pratim :P


MOJA PITANJA ZA NOMINIRANE (koliko nominiranih, toliko i pitanja :P)
1. Koja knjige iz školske lektire ti je najdraža?
2. Koje je tvoje životno geslo?
3. Koja glumica bi te glumila u filmu o tvom životu?
4. Koji je najduhovitiji film koji si ikad gledala?
5. Što od kozmetike uvijek imaš u torbici?
6. Kako bi izgledao tvoj savršeni dan?
7. Što najčešće doručkuješ?
8. Kakve blogove voliš čitati?
9. Koje boje pretežno nosiš?
10. Koji ti je parfem omiljeni?


Šalji dalje :)

Primjedbe

  1. haha nadam se da se negdje dobro odmaraš :D I čestitam! I hvala ti za nominaciju, editirat ću onaj post s odgovorima na tvoja pitanja :*
    p.s. nije više jednoznamenkasti :)

    OdgovoriIzbriši
  2. hahahaha odmori se sada :D
    Značiii.. morat ću opet odgovarati na pitanja? Jao, jao :D

    OdgovoriIzbriši
  3. hvala na nagradici :) sutra se odmah bacam na posao :D pratimo se!

    OdgovoriIzbriši
  4. zahvaljujem na nagradici i baš mi je drago da sam otkrila tvoj blog :) zanimljivi odgovori i tvoja pitanja, sutra ću ja to riješiti! čitamo se ;)

    OdgovoriIzbriši
  5. Hvala ti na nominaciji :* inače imaš dosta zanimljive postove koliko vidim, tako da ću te pratiti od sad na dalje ;)

    OdgovoriIzbriši
  6. Hvala na nagradi!:) Jos vise mi se sviđa tvoj blog od kada znam da smo koleginice i da nam je Ali Mek bil bila uzor u odabiru fakulteta :D

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...