Preskoči na glavni sadržaj

Airplanes & Ice Cream

Neki pišu nekrologe, i u redu je odati počast nekome kada ga više nema, ali zašto to ne bismo učinili dok su još među nama – zašto im ne bismo rekli koliko nam znače, još danas? Mogli ste primijetiti da, kako moje prijateljice zalaze u određene godine života, tako ja objavim post na blogu u njihovu čast, iz jednostavnog razloga – volim rođendane i volim svoje prijateljice!


Sa svakom od njih imam neki poseban odnos, jer život treba biti pun različitosti, šaren, a svaka od njih boji moj život drugo bojom i sretna sam što su baš one dio mog života – baš kao da su mi sestre koje sam sama odabrala.


One su svaka svijet za sebe i ponekad su naša razmišljanja poput udaljenih galaksija, ali jedna od njih, i to ona koja danas postaje moja vršnjakinja, poprilično mi je slična. Iako su naše sličnosti i razlike znale biti povod za neprekidne rasprave, zamjeranja i analiziranja, i iako ona to nikada ne bih priznala – od svih mojih prijateljica, ona mi je najsličnija. Kažu da čovjek svoje mane najbolje prepoznaje u drugima, i mislim da jedna drugoj zrcalimo te mane na način kako samo najbolje prijateljice to mogu. Ona toga možda i nije svjesna, ali mi se brinemo oko istih stvari, patimo zbog sitnica i nitko ne razumije to naše cjepidlačenje. Često ne možemo shvatiti kako neki ljudi žive tako bezbrižno, ne mareći za ljude oko sebe, ne shvaćajući da  je u životu bitno poklanjati pažnju i vrijeme onima koje voliš. Nijedna tema nije nam tabu, i volimo sve analizirati, pojadati se, istresti dušu - ranjenu, golu ili onakvu kakva već uistinu jest, jer tek sad, kad smo starije, prihvaćamo jedna drugu kakva jest. Obje smo panični, ali odgovorni štreberi i često smo jedna drugoj potpora kad su teški ispiti u pitanju. Ta izabrale smo i istu profesiju! Volimo sličnu glazbu, sviđaju nam se isti filmovi i serije. Obje smo veliki gurmani, i za sladoled smo uvijek spremne, a onda se poslije žalimo jedna drugoj kako smo debele i kako ne možemo naći odjeću koja bi nam savršeno pristajala. Nismo djevojke za jednu noć, nego djevojke koje traže nekoga tko će ih voljeti, koga će one voljeti. Spremne smo priznati svoje greške, za one koji su toga vrijedni pogazit ćemo ponos i reći iskreno kako stvari stoje. Obje smo našle momke koji vole svoj status vječnog studenta i obje nas to ponekad izluđuje, ali stat ćemo uz svoje muškarce, i nećemo dopustiti drugima da ih zbog toga kude. Sposobnost da održimo vezu na daljinu, s odabranikom svog srca, jedna s drugom, govori da smo zbog ljudi koje volimo spremne ići tu extra mile. Odanost je nešto što dijelimo – u obitelji, u prijateljstvu, u ljubavi - nešto što će nas uvijek spojiti, bez obzira gdje nas život odvede.


Engleska riječ za srodnu dušu je soul mate, što bi u doslovnom prijevodu značilo - prijatelj duše. Savršeno je jasno da srodna duša jednoj ženi ne može biti muškarac, nego da to može biti samo prijateljica – onakva kakva ona meni jest.

Primjedbe

  1. Suze od sreće na oko naviru... :) HVALA TI, prijateljice moja! Jako si to lijepo napisala. ;) <3 šaljem zagrljaj do Šibenika! Love u! :*

    OdgovoriIzbriši
  2. Znam da imamo iste asocijacije na nju ;) SRETAN ROĐEEEEEENDAAAAN :* :*

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Sunčana strana veljače

Pogledala sam nekidan film " Geni moje djece ", dokumentarac koji je o ženama svoje obitelji snimila Vladimira Spindler, zagrebačka fotografkinja, kćer Sanje Pilić i unuka Sunčane Škrinjarić (zanimljivo, ali ove žene gotovo uvijek se spominju u ovoj korelaciji). Film je šašavo dirljiv jer govori o generacijama žena koje se u svijetu (neisplative) umjetnosti bore za mrvu sreće u životu, često opterećene grijesima onih koji su postojali prije njih. Privlači me ta vrsta priče, taj soj žena - dovoljno očajnih da prepoznaju svoje ranjivosti i dovoljno jakih da usprkos njima budu jedna drugoj podrška. Uz Sunčanu sam odrasla - čarobnjaka Štapića i njegovu vilu Sunčicu mama mi je naslikala na zidu dječje sobe ("Čomorakova šuma", kako sam zvala spoj "Čudesne šume" i "Čarobnjakovog šešira", bila mi je omiljeni dugometražni crtić), a onda su uz nju odrasla i moja djeca - naizust su znala "Gospođicu Neću", a, po svemu sudeći, uz Sunčanu rastem i da...

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...