Preskoči na glavni sadržaj

Starkovi protiv Lannistera

Od prošlog tjedna svaki ponedjeljak radosno ću iščekivati - zbog nove sezone Game of Thronesa! Za Game of Thrones djevce, serija je to o sedam klanova koji se u svijetu koji nikada nije postojao, a podsjeća na europski srednji vijek, bore za prijestolje. Ova fantasy televizijska serija proizvod je mašte Georgea R. R. Martina, jednog od najpoznatijih književnika fantasyja današnjice, pa slobodno pročitajte i knjige. Ako vam već intrige, zabranjene ljubavi, brutalne borbe, hrabrost i ratne strategije na malom ekranu nisu dovoljni, prelijepe lokacije, među kojima je i naš Dubrovnik, mogle bi vas učiniti ovisnima o ovom čarobnom svijetu.


Netko je obožavatelj Khalissi (OK, ona je Majka zmajeva, i to je neizmjerno kul), netko voli nezahvalne osvetnike pa navija za Theona Greyjoya, ali svima je jasno - glavna borba vodi se između dobra i zla, odnosno pokvarenih Lannistera i časnih Starkovih. Ovo su samo neki od razloga zašto biste Starkovima trebali dati priliku da vas inspiriraju.

1. Glava obitelji Stark, Eddard, svoje je izvanbračno dijete, Jona Snowa, prihvatio i odgojio kao jednoga od svojih sinova, dok bi se najstariji član Lannisterovog klana, Tywin Lannister, najradije odrekao Impa (jedinog Lannistera kojeg volim, go, Imp, go, Imp), iako je, nema sumnje, on njegovo zakonito dijete.



2. I majka Stark, Catelyn, bolja je u svojoj ulozi od mater familias Lannistera, Cersei, koja je odgojila svoje dijete da bude brutalna, iskrvarena, nepoštena, nemoralna kukavica. Starkovi su, s iznimkom Sanse (zaista, koji je njezin problem?), iznimno poštena i hrabra obitelj, pravedna do kraja, pa tako Robb Stark pritvara čak i svoju majku jer je oslobodila Jaime Lannistera, zakletog neprijatelja, iz zatočeništva. Jednakost svih pred zakonom, indeed.


3. Jaime Lannister i Cersei Lannister okrutni su brat i sestra koji žele zadržati Željezno prijestolje za sebe. No, osim što između njih postoji bratska ljubav, oni su pobornici incesta, a najveća zločestoća ovog svijeta, Joffrey Baratheon, plod je njihove izopačene ljubavne veze koja ne poznaje moral. Ne moram ni napomenuti, Starkovi imaju partnere koji nisu pripadnici njihovog rodoslovnog stabla.


4. Starkovi vladaju Sjevernim zemljama pošteno i časno. Ned Stark okrutan je bio samo u ime pravde, u koju je vjerovao i za koju je, boreći se, dao i život. Mladi Joffrey Baratheon, pak, iako je mnogo neiskusniji vladar, okrutan je na načine koje normalan um ne poznaje. Ma trnci me prođu čim on uđe u kadar.


5. Za razliku od Lanniesterovog podmlatka, Joffreya, koji drhće unutar zidina čim se neprijatelj pojavi na vratima, kći Neda Starka, Arya, hrabra je vučica koja ne dopušta strahu da je paralizira. Ona se uvlači u neprijateljsku jazbinu, ne samo kako bi preživjela, nego kako bi vratila prijestolje u ruke svoje obitelji. I njen polubrat, Jon Snow, iako djeluje stidljivo, pravi je biser obitelji Stark koji, kao vrsni ratnik, pronalazi način da se na ispravan način bori za ono u što vjeruje.


Radujte se, winter is coming :)

Primjedbe

  1. Tyrion mi je najdraži :D

    Nisam još pogledala nove epizode.. kasnim i s prošlom sezonom jer sam htjela prvo sve knjige pročitati. Brzo ću nadoknaditi :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja pa neću knjige da čitam dok se ne završi serija. :)
      Zato što sam prvo počela sa serijom, i sad mi ne ide da čitam knjige, zbog spoilera.
      U svakom slučaju, planiram da kupim sve knjige, vredi imati ih u kućnoj biblioteci.

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Dječak Roald Dahl

"Everyone is born, but not everyone is born the same. Some will grow to be butchers, or bakers, or candlestick makers. Some will only be really good at making Jell-O salad. One way or another, though, every human being is unique, for better or for worse" , riječi su naratora (Dannyja DeVita) u prvoj sceni filma "Matilda" (1996), koje sam na ovom blogu već ispisivala u nekoliko navrata (i nakon trideset godina, te rečenice doživljavam kao istinu u kojoj pronalazim utjehu). Kad sam "Matildu" pogledala na VHS kazeti iz videoteke "Kuki" prvi put, nisam znala da je Matildu stvorio pisac Roald Dahl, ali nakon što sam o njemu čitala u Drvu znanja (moj izvor informacija prije Interneta), postala sam fan for life (moram li reći, " Matilda " je prvi dječji roman koji sam čitala svojoj djeci.) Potkaj devedesetih snimljeni su svi moji najdraži filmovi, pa tako i "You've got mail", romantični film Nore Ephron o velikom knjižarskom mogu...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...