Preskoči na glavni sadržaj

Starkovi protiv Lannistera

Od prošlog tjedna svaki ponedjeljak radosno ću iščekivati - zbog nove sezone Game of Thronesa! Za Game of Thrones djevce, serija je to o sedam klanova koji se u svijetu koji nikada nije postojao, a podsjeća na europski srednji vijek, bore za prijestolje. Ova fantasy televizijska serija proizvod je mašte Georgea R. R. Martina, jednog od najpoznatijih književnika fantasyja današnjice, pa slobodno pročitajte i knjige. Ako vam već intrige, zabranjene ljubavi, brutalne borbe, hrabrost i ratne strategije na malom ekranu nisu dovoljni, prelijepe lokacije, među kojima je i naš Dubrovnik, mogle bi vas učiniti ovisnima o ovom čarobnom svijetu.


Netko je obožavatelj Khalissi (OK, ona je Majka zmajeva, i to je neizmjerno kul), netko voli nezahvalne osvetnike pa navija za Theona Greyjoya, ali svima je jasno - glavna borba vodi se između dobra i zla, odnosno pokvarenih Lannistera i časnih Starkovih. Ovo su samo neki od razloga zašto biste Starkovima trebali dati priliku da vas inspiriraju.

1. Glava obitelji Stark, Eddard, svoje je izvanbračno dijete, Jona Snowa, prihvatio i odgojio kao jednoga od svojih sinova, dok bi se najstariji član Lannisterovog klana, Tywin Lannister, najradije odrekao Impa (jedinog Lannistera kojeg volim, go, Imp, go, Imp), iako je, nema sumnje, on njegovo zakonito dijete.



2. I majka Stark, Catelyn, bolja je u svojoj ulozi od mater familias Lannistera, Cersei, koja je odgojila svoje dijete da bude brutalna, iskrvarena, nepoštena, nemoralna kukavica. Starkovi su, s iznimkom Sanse (zaista, koji je njezin problem?), iznimno poštena i hrabra obitelj, pravedna do kraja, pa tako Robb Stark pritvara čak i svoju majku jer je oslobodila Jaime Lannistera, zakletog neprijatelja, iz zatočeništva. Jednakost svih pred zakonom, indeed.


3. Jaime Lannister i Cersei Lannister okrutni su brat i sestra koji žele zadržati Željezno prijestolje za sebe. No, osim što između njih postoji bratska ljubav, oni su pobornici incesta, a najveća zločestoća ovog svijeta, Joffrey Baratheon, plod je njihove izopačene ljubavne veze koja ne poznaje moral. Ne moram ni napomenuti, Starkovi imaju partnere koji nisu pripadnici njihovog rodoslovnog stabla.


4. Starkovi vladaju Sjevernim zemljama pošteno i časno. Ned Stark okrutan je bio samo u ime pravde, u koju je vjerovao i za koju je, boreći se, dao i život. Mladi Joffrey Baratheon, pak, iako je mnogo neiskusniji vladar, okrutan je na načine koje normalan um ne poznaje. Ma trnci me prođu čim on uđe u kadar.


5. Za razliku od Lanniesterovog podmlatka, Joffreya, koji drhće unutar zidina čim se neprijatelj pojavi na vratima, kći Neda Starka, Arya, hrabra je vučica koja ne dopušta strahu da je paralizira. Ona se uvlači u neprijateljsku jazbinu, ne samo kako bi preživjela, nego kako bi vratila prijestolje u ruke svoje obitelji. I njen polubrat, Jon Snow, iako djeluje stidljivo, pravi je biser obitelji Stark koji, kao vrsni ratnik, pronalazi način da se na ispravan način bori za ono u što vjeruje.


Radujte se, winter is coming :)

Primjedbe

  1. Tyrion mi je najdraži :D

    Nisam još pogledala nove epizode.. kasnim i s prošlom sezonom jer sam htjela prvo sve knjige pročitati. Brzo ću nadoknaditi :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja pa neću knjige da čitam dok se ne završi serija. :)
      Zato što sam prvo počela sa serijom, i sad mi ne ide da čitam knjige, zbog spoilera.
      U svakom slučaju, planiram da kupim sve knjige, vredi imati ih u kućnoj biblioteci.

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...