Ljubitelji knjiga, ujedinite se!

Pročitala sam na jednom portalu izjavu profesora Filozofskog fakulteta u Osijeku u kojoj on govori kako 56 % građana Hrvatske starijih od 15 godina pročita iz razonode ili užitka godišnje jednu knjigu (dok 57% ljudi u svijetu mjesečno pročita jednu knjigu), a što je podatak kojeg on ne smatra lošim.

E, pa, profesore, ja smatram. Jedna knjiga godišnje? Zaboravimo na siromaštvo, kapitalizam, skupe knjige - ljudi kao da su zaboravili da postoje knjižnice - znate, one hrpe knjiga koje čekaju da budu pročitane, za pišljivih 50-100 kn godišnje? Ukoliko polovica Hrvata godišnje ne pročita niti jednu knjigu, možemo slobodno reći da je polovica Hrvata neuka, jer biti načitan danas zaista nije luksuz koji si mogu priuštiti samo doktori znanosti. Čitanje iz gušta trebalo bi biti potreba svakog čovjeka, služiti mu kao odmor od svakodnevnog stresa i stručne literature, poreznih obrazaca, tiskovina ili časopisa koje smo iz raznih razloga prisiljeni čitati.

Idu mi na živce mediji koji sudjeluju u umjetnim akcijama koje bi trebale potaknuti ljude na čitanje, a istovremeno šopaju ljude sa šund literaturom kao što je 50 nijansi sive (nažalost, da nema te knjige bi postotak s početka ovog posta bio još poražavajući) i kojoj je jedina svrha - prodati! Belles letteresa iliti lijepa književnost - poznajete li taj pojam? Svrha beletristike je odvesti onoga tko ju čita na putovanje koje će ga preporoditi, poučiti, zabaviti, koje će promijeniti njegov način gledanja na svijet. Lijepoj književnosti ne može vas privući popularizacija čitanja učinjena od onih koji od izdavanja knjiga žive niti knjiga napisana pod pritiskom izdavača - "kao na traci" - tome vas može privući samo ljubav prema lijepoj riječi, prema lijepim mislima koje su se rojile u glavi onoga tko je štivo koje čitate donio na svijet. Tu ljubav može vam usaditi roditelj, prijatelj, profesor, onaj koga volite ili koga iznimno cijenite, i to nehotično. Neki će se možda truditi zavoljeti knjige, čitati jednu knjigu mjesecima kao da je najgora domaća zadaća, ali kao niti jednu ljubav, niti ovu ne možeš iscenirati. U pravom knjiškom crvu prepoznat ćete ljubav prema književnosti koja graniči s nužnom potrebom i vidjet ćete na primjeru njegovog života da ga ta ljubav mijenja, da se on skladno izražava, da je sposoban svoje osjećaje iznijeti na svjetlo dana, da suosjeća s ljudima kao što suosjeća s likovima o kojima je čitao, da se divi svijetu svakoga dana i svake minute - i poželjet ćete osjetiti takvu ljubav! Nije istina da Hrvati ne čitaju, čitaju, dakako, ali premalo žive ljubav prema knjigama svakodnevno, kao da lijepu riječ nikada ne dožive u svoj njenoj punini. Zato, ljubitelji knjiga, ujedinite se, sjednite s knjigom pod drvo - upijte svaku pročitanu riječ, gutajte knjige, budite spremni na raspravu o svakoj, posuđujte drugima knjige koje u svojim kućnim bibliotekama ljubomorno čuvate, uzbuđeno iščekujte sljedeći odlazak u knjižnicu, pričajte o knjizi koja vas je oduševila na kavi s prijateljem, širite ljubav, na vama svijet ostaje! Neka vam nijedan dan ne prođe bez hrpe papira u rukama i neka ljubav prema lijepoj riječi u vama nikada ne ugasne - to vam želim od srca želim danas - na Svjetski dan knjige!