Preskoči na glavni sadržaj

Ono što je važno (26)

Bez imalo pretjerivanja, moje prijateljice su najljepše, najnježnije, najsnažnije, najpametnije i najkreativnije žene na svijetu, pa mi nema dražega nego ih okupiti sve na jednom mjestu, pogotovo povodom rođendana, kako je, hvala Bogu, bilo i ove godine. Kroz smijeh i glasne rasprave o nezaposlenosti, make upu i bolestima koje su nas snašle nakon 25. gledala sam žene u koje su odrasle, prisjećajući se njihovih dječjih lica koji spavaju ispod slojeva vremena. Svaka od njih ima svoj život, svoje brige, ali vjerujem da svaka shvaća koliko mi je važno prijateljstvo koje dijelimo od malih nogu i koje je i mene oblikovalo u ono što sam danas.

Tko god me zna, zna da volim od rođendana praviti spektakl, pa da nastojim slaviti i polurođendane. Obožavam samo na taj, moj dan, pogledati unatrag i uvidjeti da godina nije prošla uzalud, da su me prošli dani naučili da je život divan dar od Boga koji sam proživjela onako kako je On zamislio. U ovim godinama, kada se polako moram uvjeravati da su tridesete nove dvadesete, mogu zaista ponosno stajati na svojim nogama i reći da živim život koji sam sanjala - s malim varijacijama na temu.


Još kasnim na sastanke, još pričam preglasno, još se previše brinem, prevelik sam cinik, previše gunđam, preveliko sam zlopamtilo, premalo vježbam, previše sam pasivno agresivna, pa i aktivno agresivna, ali u svojih 26 godina naučila sam:

Da je važno birati svoje bitke
U obitelji, u prijateljstvu, u ljubavi - važno je znati svoje prioritete, pronaći ravnotežu između samopouzdanja i ljubavi i poštovanja prema bližnjima. S mojom jezičinom, ovo je bila mudrost koju mi je bilo najteže usvojiti. Previše puta do sada povrijedila sam one koje volim svojom iskrenošću, i ponekad sam zbog toga žalila, a ponekad nisam. Svaki put kada posljednja otkrijem nečije skriveno lice, čestitam sama sebi jer sam barem dosljedna samoj sebi, jer svoja obećanja uspunjavam, jer sam iskrena prema drugima, čak i pod cijenu da me odbace. Boriti se za ono što vjeruješ, prigovarati nečemu u želji da se situacija popravi, biti iskren u nastojanju da drugi upoznaju tebe onakvog kakav jesi - to su bitke koje ću biti do posljednjeg daha.


Da je važno praštati
Zlopamtilo kakvo jesam, uvijek se moram podsjećati da svatko od nas ima dobre i loše dane, vrline i mane. Vjerujem svim srcem u druge prilike i puno puta sam molila druge da mi poklone drugu šansu, a isto toliko puta je i darovala drugima. Zatomljivanje osjećaja može izazvati samo čir na želucu, a ono što liječi dušu od svake boljke je upravo oprost koji treba pružiti, bez obzira hoće li ga oni kojima ga dajete prigrliti ili odbaciti.

Da je važno sve raditi s ljubavlju
"Ne moramo činiti ništa veliko - samo male stvari s velikom ljubavi", rekla je Majka Tereza. Lijepa je to misao koja je pojednostavila mnoge aspekte mog življenja. U sve u što sam se dala, dala sam se svim srcem, bilo to volontiranje, okupljanje stare ekipe iz osnovne ili srednje škole, osnivanje knjižnog kluba, pjevanje u crkvenom zboru, obavljanje svakodnevnih radnih obveza, pa i pisanje ovog bloga. Što god mi srce poželjelo, do sada sam uvijek bar pokušala to i ostvariti, ne čekajući inicijative drugih, uvijek imajući na umu veliku misao skromne svetice.


Da je važno oduševljavati se sitnicama
Život nije samo za ozbiljne ljude, život treba gledati i kao igru. Obožavam se igrati vodenim balonima, pisati ljubavna pisma, zasaditi jaglace u vrtu, ljubiti se na kiši, peći kolače sa ženama iz obitelji, nasmijati stranca, slušati bakine priče, volim onaj beskrajni aplauz na kraju predstave, volim rođendanske čestitke, javiti se prijatelju kojeg nisam dugo čula, pjevati i plesati u svakoj prilici, glupirati se na razne načine, volim šljokice, čitati bajke i luda sam obožavateljica Disneya. Zadržati dijete u sebi jedna mi je od glavnih zadaća u životu.


Da je važno svaki dan naučiti nešto novo
Da, voljela bih vidjeti svijet, voljela bih jesti pekinšku patku, ubaciti novčić u fontanu Trevi, obići sve pariške muzeje s prijateljicom iz djetinjstva, oblokati se u pivnici u Dublinu, vidjeti glinenu vojsku Qin Shi Huanga, ali neću živjeti čekajući - živim svaki dan nastojeći naučiti nešto novo, makar to bio podatak o nekom filmu, književniku, glazbeniku, novi recept za savršenu rođendansku tortu, novi francuski izraz, novu vještinu, nešto novo o religiji kojoj pripadam... Htjela bih i naučiti cijeniti svoje vrline, prihvatiti kompliment, saslušati kritike, a da mi tlak ne skoči, ah, život je prekratak za sve što želim naučiti!


Da je važno slaviti 
Volim slaviti Boga, prijateljstvo, rođendane, svaku sitnu pobjedu, jer, kad pomislim na slavlje, pomislim na obitelj i prijatelje na okupu, radost, smijeh, pjesmu, sve i svakoga što volim na jednom mjestu - na taj način porazi postaju manji, a gorčinu u srcu zamjeni slatki okus zahvalnosti, ljubavi i kolača.

Da je važno biti u osami
"Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje", čitala sam kao mantru u Petrijevcima, ostavši u molitvi na osami, na franjevačkom hodu koji je potiho gurnuo moj život na ovu putanju. U suzama i samoći, čovjek spozna Boga i samoga sebe, jer jedino daleko od buke čovjek se može sabrati dovoljno da si prizna svoje slabosti i zamoli za novi početak. U danima koji su uslijedili, sjetila sam se često osjećaja koji se racvjetao u meni tog petka pod kolovoškim suncem, i, unatoč tome, borila sam se s tugom i Bogom. No, nikada nisam pustila Njegovu ruku, vjerujući da će me, kao i onda, kad budem spremna, vratiti na pravi put.


Da je važno dopustiti drugima da te nadahnu
Volim se sjetiti Anne Frank, koja je do posljednjeg daha vjerovala u dobro u ljudima, Helen Keller koja je znala da je znanje moć, Alice Paul koja se žrtvovala da bih danas ja mogla imati izbor, Martina Luthera Kinga Jr. koji je sanjao i propovjedao o ljubavi prema neprijatelju treba voljeti, svetoga Franju kojemu je doista kušin bila stina, Malu Tereziju i njen jednostavni put ljubavi, Randyja Pauscha koji je svojim životom poučavao druge. No, prije svega, imam na umu svoje roditelje koji su me naučili što je u životu vrijedno, svoje sestre koje su me naučile stvoriti neki svoj svijet daleko od ovoga u kojem živimo, svog M., koji me naučio kako voljeti, i prijatelje koji su mi pokazali kako se smijati, kako obrisati suze, kako biti bolji čovjek. 


Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...