Šljokičasta žena

Kad proživljavam emocionalnu krizu, često ne mogu za nju naći riječi. Pokušavam se sama uhvatiti u koštac s panikom i stresom, svjesna da ljudi zaziru od zabrinutih lica, ta uvijek se kaže – odbaci one koji unose negativu u tvoj život! Zaboravljaju ljudi da i ta negativa ima svoj uzrok i da je izlječiva. Ponekad joj je potreban zagrljaj, ponekad tišina, a ponekad lijepe riječi. „Odjednom shvatimo da nas svi jednostavno ne mogu voljeti, da u ljudskim srcima ipak postoji, klija i buja zavist. Shvatimo da je tako malo ljudi koji nam jednostavno žele dobro, koji vole slušati euforije naših radosti, ljudi koji žalopojke naše slušaju kako bi nam pomogli, a ne da bi se nasladili spoznajom da se i mi ponekad batrgamo u kanalizacijskim odvodima nesreće... Shvatimo da je prijateljstvu opća imenica koja se rijetko sklanja u množini.“ Ovih dana liječile su me lijepe riječi Ivane Šojat Kuči - napokon sam pročitala njenu zbirku eseja I past će sve maske . Nisam sigurna u kojoj fazi života ju j...

Obična riječ je rastanak, al čudan ima nastanak. Od sviju raznih riječi po redu, bez obzira na abecedu, na poredak i mimo njega, dolazi ona nakon svega: kada u travi gasi se sjaj, kad sve se topi poput snijega, kad krugovi se na jedan svedu, kad svrši sve, kad svemu je kraj. Obična riječ je rastanak, al čudan ima nastanak. Puna je čudnih žudnji i htijenja, katkad i ona značenja mijenja. Jednom glasi samo «zbogom», drugi put glasi «doviđenja» Napisao mi je ovu pjesmu u ružičasti Barbie spomenar moj bratić prije nego sam mogla i razumjeti što li ona uopće znači. Uz nju je nacrtao i slonića s uzdignutom surlom, naravno, za sreću. Brata nemam, ali mi je Bog podario bratiće uz koje sam odrasla, s kojima sam jela rizi bizi i gledala Tri amigosa, s kojima sam se igrala rata, pisala zadaću, i s kojima sam posuđivala filmove iz videoteke i redovito imala movie nights - još i prije nego su ih Gilmoreice počele prakticirati. Mog bratića H. opsjela je ona vražja bolest o...

"Zahvalno držanje donosi sreću", pisalo je u knjizi citata J. M. Tempeltona koju mi je prijatelj poklonio za 17. rođendan. Bilo je ondje cijelo poglavlje o zahvalnosti, što će reći da je ona stvarno bitna, no, funny thing , dok ne zađeš u treće desetljeće svog života, ni ne razmišljaš o zahvalnosti. A onda odjednom, star si i nezadovoljan i nađeš se oči u oči s tom - zahvalnosti.  Opterećeni smo političkim događanjima, neizlječivim bolestima, brojem nezaposlenih koji se neprestano povećava, neizvjesnosti koju nosi budućnost, i ponekad je teško osvrnuti se i pogledati na svoj život sa zahvalnošću. Izjedaju nas negativne misli, zavist i nervoza, pa kao da se loše stvari događaju samo nama. Pročitala sam jednom davno u Cosmu (da, pored svih onih "kako biti seksi", "50 shades of grey savjeta" i slika skupih krpica i kozmetike fancy sponzora, nađe se i neki pametan savjet) da je bitno poraditi na osjećaju zahvalnosti jer su istraživanja pokazala da svak...

Posljednjih dana podijelila sam toliko ohrabrenja da sam se začudila samoj sebi - otkud meni, mrgudu i ciniku, toliko pozitivan stav? Čini mi se da obilje vjere imam za svoje kolege i prijatelje i da mi riječi podrške klize s usana tako lako jer sam uvjerena da su stvoreni za velike stvari, svi odreda, zaista. Kada su drugi pred teškim životnim odlukama, kad proživljavaju bolno razdoblje, kad ne vjeruju sami u sebe - često im instinktivno kažem i koju pametnu riječ, nekad im možda ona na jedno uho uđe, na drugo izađe, ali dosta često ih dirne, promijeni kut njihova gledanja. Zašto mi se onda čini kao da u svakog čovjeka na kojeg naletim vjerujem više nego u sebe samu?  Kako je moguće da se osoba koja se susrela s preranim odlaskom nekoliko dragih i bliskih ljudi, koja se radi ljubavi nije bojala poniziti, koja se nikad ne boji reći što misli, koja je uvijek željna novih znanja, koja sve što započne i završi, koja je ostavila sve koje voli i preselila se na drugi kraj zemlj...

Bez imalo pretjerivanja, moje prijateljice su najljepše, najnježnije, najsnažnije, najpametnije i najkreativnije žene na svijetu, pa mi nema dražega nego ih okupiti sve na jednom mjestu, pogotovo povodom rođendana, kako je, hvala Bogu, bilo i ove godine. Kroz smijeh i glasne rasprave o nezaposlenosti, make upu i bolestima koje su nas snašle nakon 25. gledala sam žene u koje su odrasle, prisjećajući se njihovih dječjih lica koji spavaju ispod slojeva vremena. Svaka od njih ima svoj život, svoje brige, ali vjerujem da svaka shvaća koliko mi je važno prijateljstvo koje dijelimo od malih nogu i koje je i mene oblikovalo u ono što sam danas. Tko god me zna, zna da volim od rođendana praviti spektakl, pa da nastojim slaviti i polurođendane. Obožavam samo na taj, moj dan, pogledati unatrag i uvidjeti da godina nije prošla uzalud, da su me prošli dani naučili da je život divan dar od Boga koji sam proživjela onako kako je On zamisli...

Zasigurno svi imate onog prijatelja s kojim u svako doba najradije provodite vrijeme - jer znate da će vas uvijek oraspoložiti. Nakon sat vremena s njim vrlo lako je moguće da će vas boljeti trbuh od smijeha, a s lica vam neće silaziti zarazni cerek. To je prijatelj s kojim radite ludosti, s kojim se blesirate i na najneobičnijim mjestima i u najozbiljnijim prigodama, onaj s kojim je svaka zgoda potencijalna priča koju ćete prepričavati do kraja života, pred kojim nemate maski, ni tajni. Takvom prijatelju ne možete ništa zamjeriti jer je njegova spremnost da vam popravi dan svojim zagrljajem i šalom moćnija od svih onih trenutaka u kojima možda nije imao najbolji dan. "Ništa tako moćno, tako snažno, ne otkriva čovjekovu narav kao smijeh", rekao je mudri Goethe. I doista, onaj tko se zna s vama smijati, s vama će i plakati ako zatreba, a uspomene na proživljene pustolovine vrebat će iza suza i nekako čarobno izliječiti slomljeno srce. Iz tih tuga prijateljstvo će izaći još sn...

Svaka čast Jennifer Lawrence, ali Oscara za najbolju glumicu trebala je ponijeti kući Naomi Watts, I know it  and Jennifer surely knows it. Svatko tko je gledao The impossible , film o razornom tsunamiju koji je 2004. godine pogodio Tajland, složit će se sa mnom da je Naomi ovim filmom pokazala svoje vrsno glumačko umijeće, koje u filmovima King Kong i The Ring možda nije uspjela u potpunosti predstaviti publici.  Ipak, i za film 21 Grams, Naomi je 2004. godine bila nominirana za Oscara, i iako je izgubila kipić, talent ove Engleskinje, čiji otac je bio road manager velikog Pink Floyda, prepoznala je gospođa Maria Belon, čija peteročlana obitelj je svjedočila potresu i tsunamiju koji je jednog Božića zauvijek promijenio tijek njihovih života. Gospođa Maria upravo je Naomi izabrala da ju glumi u filmu zbog kojeg ćete jecati već pri prvim minutama. Svi hvale Silver Linings Playbook i Jennifer, ali mene je ostavio ravnodušnom - nisam u njemu osjetila sirove emo...

Za razliku od ovisnika o adrenalinu, onih koje se ljeti može pronaći na šibenskom mostu, ja sam ovisnik o rutini, o sitnim ritualima kojima pribjegavam najčešće vikendima, kako bih zaboravila na sav stres radnog tjedna. Slušalice u ušima , mozak na paši i šetnja kamenim kalama moja su terapija. Jedno od omiljenih mi mjesta u gradu je Gorica, najstariji dio Šibenika, prema čijim ulicama upravo zbog toga imam veliko strahopoštovanje i kojima volim proći i kada mi nisu usput na putu prema kući.   Subotom otvorim prozore, pustim sunce u stan pa se uz šalicu kave vratim među poplune i gledam Gilmoreice, to je moj doručak u krevet. Prošećem kraj kazališne kavane, u pekarnici kupim kroasan s čokoladom i posjetim gradsku knjižnicu. Kraj knjižnice prođem kraj zgrade HNK, koja ondje stoji već 142 godine. Na mjestu kineske trgovine nekoć je bila knjižara Emila Mandića, a na mjestu gdje je javni zahod, davno su se održavale kazališne predstave u privatnom stanu. Sigurn...