Što god me u životu mučilo, uvijek me glazba spasi, i gotovo svakoj situaciji neki vokal ili akord je lijek. Obožavam onaj osjećaj kad ti se pjesma na prvo slušanje zaljepi za misli, pa nema druge nego reći: "Thank You for the music". Kada pada kiša, onakva nalik kiši Kathy Griffin, ili sam usamljena, onako I'm-a-man-of-constant-sorrow-usamljena, leži mi akustični indie blues i vokali koje opisuju kao natopljene viskijem, baš kao što je onaj Jesse Thomas iz Kentuckyja.
Zavoljela sam je čim sam je čula kako izvodi divnu Dollyinu Jolene - istog trena zamislila sam je kako nonšalantno odlaže cigaretu da bi je na gitari izvela, zasigurno imajući na umu neku svoju zločestu Jolene.
Volim priče o ljudima koji rade ono što vole, i čiju ljubav prepozna netko tko im financira ostvarenje snova, a takvu životnu priču ima i Jesse koja se sama zaputila u Los Angeles i koja je na pomoću Youtubea i open mic-ova snimila album koji valja poslušati - War Dancer iz 2012. - bogat iskrenim akustičnim skladbama koje piše i izvodi ova čudakinja nalik urbanoj trubadurki, od koji posebno volim Say Hello, Fire, Back to Fighting, Already Mine, te najpoznatiju You I Want.
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)