Preskoči na glavni sadržaj

Prve od prvih (I)

Dan žena proslavili smo prije dva tjedna, ali u svijetu je cijeli ožujak posvećen ženama. Danas su žene predsjednice država, premijerke, ugledne znanstvenice, poduzetnice, generali, ma žena je danas čak i na čelu Interpola (Mireille Ballestrazzi - dolje na slici), ali ne tako davno, baviti se onim što ih je zanimalo ženama je bilo nezamislivo. Ipak, neke od njih u svojoj želji su ustrajale te tako pripravile put mnogima iza njih. U nekoliko postova tijekom ožujka prisjetit ćemo se nekih od njih.


Liječnica
Tek 1754. uspjela je u Njemačkoj diplomirati prva žena liječnik - dr med. Dorothea Christine Erxleben-Leporin, a pedeset godina kasnije pridružile su joj se majka i kćerka dr med. c. h. Josepha v. Siebold i Charlotte Heidenreich v. Siebold. Charlotte je bila prisutna pri porodu mnogih kasnije istaknutih ličnosti, a godine 1819. pozvana je u Englesku kao osobna liječnica vojvotkinje od Kenta, te je pomagala pri porodu vojvotkinjine kćerke, buduće engleske kraljice Viktorije. U Americi je prva diplomirana liječnica bila dr Elisabeth Blackwell 1849. godine, a prvi gradovi u kojima su žene mogle studirati medicinu su bili Edinburg i Zurich te Padova.


Pilotkinja
Prva žena koja je dobila pilotsku dozvolu bila je Elise Raymonde Deroche, a poznata je i pod pseudonimom barunica Raymonde de Laroche, a rođena je 1882. u Parizu. Bila je kći vodoinstalatera, a pseudonim je počela koristiti u sklopu svoje glumačke karijere. Letenjem se počela baviti kad joj je bilo 27 godina, a dozvolu je dobila 8. ožujka 1910. godine. Prva žena koja se službeno bavila zrakoplovstvom bila je Amy Johnson (na slici gore). Njezin instruktor letenja rekao je da će je prihvatiti kao pilota samo ako napravi nešto izuzetno, recimo da leti do Australije. I tako je u travnju 1930. poletjela na 19-dnevni let kojim je preletjela polovicu svijeta. Unatoč lošem vremenu, prekidima i prisilnim slijetanjima, stigla je u Australiju. Stigla je i u knjige rekorda: zbog ovog i drugih letova. Dana 5. siječnja 1941. avion kojim je upravljala iz Prestwicka, nedaleko Glasgowa, srušio se u estuarij Temze kod Londona. Njezino tijelo nikad nije pronađeno, jednako kao ni tijelo Amerikanke Amelie Erhart, prve žene koja je preletjela Atlantski ocean. Slavonka Katarina Matanović-Kulenović (na slici dolje) prva je hrvatska pilotkinja i padobranka, poznata kao prva žena koja je u istočnoj Europi skočila s padobranom. U sastavu zrakoplovstva NDH bila je od 1943. godine s činom poručnika, a uz prijevoz vojne pošte bila je i osobna pilotkinja tadašnjeg ministra oružanih snaga Ante Vokića. Poslije rata radila je u General-turistu, a odlikovana je i Danice hrvatske s likom Franje Bučara.


Ravnateljica škole u Hrvatskoj
Marija Jambrišak, rođena 1847. u Karlovcu, osnovnu školu i dvogodišnju učiteljsku školu u samostanu ss. milosrdnica u Zagrebu završila je 1864. godine, nakon čega je bila učiteljica u samostanu ss. uršulinki u Varaždinu i na djevojačkoj školi u Krapini. Od 1871. do 1874. godine polazila je Paedagogium u Beču i bila prva žena na tom učilištu. Godine 1875. imenovana je učiteljicom Više djevojačke škole u Zagrebu, a zalagala se za osnivanje višeg ženskog učilišta u kojem bi polaznice bile pripremljene ne samo za učiteljice već i za upis na fakultet. U novoosnovanom Ženskom liceju predavala je zemljopis, povijest i pedagogiju, a godine 1905. dodijeljen joj je naslov ravnateljice viših djevojačkih škola i prva je hrvatska učiteljica s takvim počasnim imenovanjem. Tijekom svojega dugogodišnjeg rada, zalagala se za ravnopravnost žena, ponajprije izobrazbom, za njihovo aktivno sudjelovanje i afirmaciju u društvenom životu, a bila je aktivni član raznih skupština, klubova i udruga.  Objavljivala je u Napretku, Prosvjeti, Hrvatskoj lipi i drugim časopisima. Bila je urednica časopisa Domaće ognjište. Napisala je knjige O pristojnom vladanju i Znamenite žene, za koju je dobila nagradu Matice hrvatske. Odlikovana je Zlatnim križem za zasluge (1906.) i križem Pro Ecclesia et Pontifice (1908.).


Primjedbe

  1. Zanimljiv i poučan post :) A Katarina je bila gorđs! Možda i ja s 27 krenem pilotirati :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Normalno da je divna - domaća žena :) Jedva čekam tvoj post o pilotiranju ;)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...