Preskoči na glavni sadržaj

Prve od prvih (I)

Dan žena proslavili smo prije dva tjedna, ali u svijetu je cijeli ožujak posvećen ženama. Danas su žene predsjednice država, premijerke, ugledne znanstvenice, poduzetnice, generali, ma žena je danas čak i na čelu Interpola (Mireille Ballestrazzi - dolje na slici), ali ne tako davno, baviti se onim što ih je zanimalo ženama je bilo nezamislivo. Ipak, neke od njih u svojoj želji su ustrajale te tako pripravile put mnogima iza njih. U nekoliko postova tijekom ožujka prisjetit ćemo se nekih od njih.


Liječnica
Tek 1754. uspjela je u Njemačkoj diplomirati prva žena liječnik - dr med. Dorothea Christine Erxleben-Leporin, a pedeset godina kasnije pridružile su joj se majka i kćerka dr med. c. h. Josepha v. Siebold i Charlotte Heidenreich v. Siebold. Charlotte je bila prisutna pri porodu mnogih kasnije istaknutih ličnosti, a godine 1819. pozvana je u Englesku kao osobna liječnica vojvotkinje od Kenta, te je pomagala pri porodu vojvotkinjine kćerke, buduće engleske kraljice Viktorije. U Americi je prva diplomirana liječnica bila dr Elisabeth Blackwell 1849. godine, a prvi gradovi u kojima su žene mogle studirati medicinu su bili Edinburg i Zurich te Padova.


Pilotkinja
Prva žena koja je dobila pilotsku dozvolu bila je Elise Raymonde Deroche, a poznata je i pod pseudonimom barunica Raymonde de Laroche, a rođena je 1882. u Parizu. Bila je kći vodoinstalatera, a pseudonim je počela koristiti u sklopu svoje glumačke karijere. Letenjem se počela baviti kad joj je bilo 27 godina, a dozvolu je dobila 8. ožujka 1910. godine. Prva žena koja se službeno bavila zrakoplovstvom bila je Amy Johnson (na slici gore). Njezin instruktor letenja rekao je da će je prihvatiti kao pilota samo ako napravi nešto izuzetno, recimo da leti do Australije. I tako je u travnju 1930. poletjela na 19-dnevni let kojim je preletjela polovicu svijeta. Unatoč lošem vremenu, prekidima i prisilnim slijetanjima, stigla je u Australiju. Stigla je i u knjige rekorda: zbog ovog i drugih letova. Dana 5. siječnja 1941. avion kojim je upravljala iz Prestwicka, nedaleko Glasgowa, srušio se u estuarij Temze kod Londona. Njezino tijelo nikad nije pronađeno, jednako kao ni tijelo Amerikanke Amelie Erhart, prve žene koja je preletjela Atlantski ocean. Slavonka Katarina Matanović-Kulenović (na slici dolje) prva je hrvatska pilotkinja i padobranka, poznata kao prva žena koja je u istočnoj Europi skočila s padobranom. U sastavu zrakoplovstva NDH bila je od 1943. godine s činom poručnika, a uz prijevoz vojne pošte bila je i osobna pilotkinja tadašnjeg ministra oružanih snaga Ante Vokića. Poslije rata radila je u General-turistu, a odlikovana je i Danice hrvatske s likom Franje Bučara.


Ravnateljica škole u Hrvatskoj
Marija Jambrišak, rođena 1847. u Karlovcu, osnovnu školu i dvogodišnju učiteljsku školu u samostanu ss. milosrdnica u Zagrebu završila je 1864. godine, nakon čega je bila učiteljica u samostanu ss. uršulinki u Varaždinu i na djevojačkoj školi u Krapini. Od 1871. do 1874. godine polazila je Paedagogium u Beču i bila prva žena na tom učilištu. Godine 1875. imenovana je učiteljicom Više djevojačke škole u Zagrebu, a zalagala se za osnivanje višeg ženskog učilišta u kojem bi polaznice bile pripremljene ne samo za učiteljice već i za upis na fakultet. U novoosnovanom Ženskom liceju predavala je zemljopis, povijest i pedagogiju, a godine 1905. dodijeljen joj je naslov ravnateljice viših djevojačkih škola i prva je hrvatska učiteljica s takvim počasnim imenovanjem. Tijekom svojega dugogodišnjeg rada, zalagala se za ravnopravnost žena, ponajprije izobrazbom, za njihovo aktivno sudjelovanje i afirmaciju u društvenom životu, a bila je aktivni član raznih skupština, klubova i udruga.  Objavljivala je u Napretku, Prosvjeti, Hrvatskoj lipi i drugim časopisima. Bila je urednica časopisa Domaće ognjište. Napisala je knjige O pristojnom vladanju i Znamenite žene, za koju je dobila nagradu Matice hrvatske. Odlikovana je Zlatnim križem za zasluge (1906.) i križem Pro Ecclesia et Pontifice (1908.).


Primjedbe

  1. Zanimljiv i poučan post :) A Katarina je bila gorđs! Možda i ja s 27 krenem pilotirati :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Normalno da je divna - domaća žena :) Jedva čekam tvoj post o pilotiranju ;)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...

Romantično ljeto (1)

"Za pješačenje sam se odlučila dok sam bila pod stubama. U tom trenutku nisam razmišljala o tome sto znači hodati 1014 kilometara s naprtnjačom na leđima, kako bih si to uopće mogla priuštiti, kako ću spavati pod vedrim nebom gotovo stotinu noći, ni što ću učiniti nakon toga. A svojem partneru s kojim sam zajedno bila provela trideset i dvije godine nisam još ni rekla da i on ide sa mnom ", počinje priča Raynor Winn, autorice popularnog putopisa "Staza soli", ali i njegovih nastavaka - "Divlja tišina" i "Tragovi na tlu". Nisam znala tko je Raynor Winn (šušur oko ove knjige me zaobišao - postala je bestseler 2018.) - naletjela sam na ovaj naslov i podsjetio me na " Divljinu " Cheryl Strayed, koju obožavam. Za razliku od Cheryl, koja se na pješačenje Pacific Crest stazom odlučila u dvadesetima, Raynor se na putovanje života odlučuje u pedesetoj, dok ovrhovoditelji kucaju na vrata kuće koju je s mužem Mothom gradila čitav život. Šetnja st...