Preskoči na glavni sadržaj

Chick flick (I)

U nastavku obilježavanja Mjeseca žena preporučit ću vam neke od svojih omiljenih ženskih filmova, pritom ne misleći na klasične romantične komedije kao što su Notebook, Bridget Jones' Diary ili Sex and The City, nego na filmove u kojima do izražaja dolazi snaga male žene koja u sebi nosi veliko blago. Inspirirajte se!


1. Thelma and Louise (1991)
Primjetit ćete u postovima koji slijede da mi je Susan Sarandon jedna od omiljenih glumica, koja očito bira uloge žena koje, iako žive uobičajenim životom, imaju u sebi neobičnu moć - promijeniti svijet oko sebe. Takav film je i ovaj o konobarici i kućanici u Arkansasu koje su potpora jedna drugoj - sve do kraja. Ako još uvijek niste pogledali ovaj film, neka vas na to potakne pojava mladog Brad Pitta i njegovih trbušnjaka, ako vam već Susan i Gena Davis nisu dovoljne. 


2. A League of Their Own (1992)
Kad smo već kod Geene Davis, kako je ona u '90.-tima bila it girl, pogledala sam hrpu njezinih filmova, a osim po Beetlejuicu, pamtit ću je po filmu koji se kod nas preveo kao Ženska liga. Da, u njemu glumi i Madonna, i voljeli je vi ili ne, Madonna je jedna iznimno kreativna žena, koja se snašla čak i u baseballu, uz Tom Hanksa kao trenera.


3. Fried Green Tomatoes (1991)
Za razliku od knjige Fannie Flagg po kojoj je film i snimljen, srž filma je snažno prijateljstvo između muškobanjaste Idgie i nježne Ruth, a ne neki platonski lezbijski odnos. Ovaj film obilježio je velik dio mog odrastanja i puno puta me ponukao da slušam trabunjanja starih ljudi, koji kao da su, koliko god ponekad bili naporni, proživjeli nekoliko života prije nego im se koža smežurala. Predivan, inspirativan film zbog kojeg ćete vikati: "Towanda!" danima.

4. Nine to Five (1980)
Koliko puta se dok pijem jutarnju kavu ili žurim na posao sjetim Dolly i njene "Working nine to five, what a way to make a living"! Ovo je film gdje se duhovite Jane Fonda, Lily Tomlin i Dolly Parton odluče osvetiti seksistu i licemjeru od šefa. Legendarno!


5. If These Walls Could Talk (1996)
Iako mi se od Sissy Spacek diže kosa na glavi još otkad sam gledala Carrie, Cher obožavam (survivor!), a u ovom filmu, uz Demi, ona na dirljiv način provlači temu pobačaja kroz 50-e, 70-e i 90-e godine 20. stoljeća.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...

Moj tjedan s Marilyn

Srela sam nekidan susjedu u knjižnici, i iako je došla je posuditi lektiru sinu, stigla me začuđeno pitati kada stignem čitati, pogotovo takve velike knjige - pogled joj je pobjegao na knjižurinu od osamstotinjak stranica koju mi je pružao knjižničar. "Zapravo, ne znam jesam li ikad pročitala baš ovako veliku knjigu", rekla sam, a knjižničar je dodao: "Sretno!", kao da polazim na ekspediciju na neistraženi teritorij. Nije ova knjiga zastrašujuća samo zbog velikog broja stranica - iako ja doista nisam netko tko voli u jednoj knjizi boraviti više od nekoliko dana - zastrašujuća je jer ju je napisala Joyce Carol Oates, kroničarka društva koja voli struju svijesti, intenzivne emocije i snažne ženske likove. No, povodom 100. rođendana Marilyn Monroe, poželjela sam pročitati tu kultnu Oatesinu "Plavušu", prvotnu objavljenu na početku novog milenija. U njoj, u prologu, ambiciozna autorica pojašnjava da nije riječ o biografiji, i da, iako je nadahnuće crpila u stv...

Šumski život Marlen Haushofer

Svibanj je divan mjesec - savršen za putovanja, a od svih putovanja, najdraže mi je vrnuće, povratak k sebi. Ponekad je teško vratiti se (često se čini da bi jednostavnije bilo pobjeći od sebe!) - dani su odveć kratki ("Netko tko trči nema vremena vidjeti svijet oko sebe."), ispunjeni zahtjevima i prohtjevima posla na kojem moramo biti vazda staloženi, ljubazni i odgovorni (da ne kažem - nepogrešivi!), ali i emocijama i aktivnostima naše djece, kojima ne smijemo dati ni naslutiti da je čitavo ovo roditeljstvo jedna velika improvizacija i da zahtjevaju od nas odgovore na pitanja na koja još uvijek i sami tražimo odgovor (i btw, "...kako to da ta sličica Playtimea nije na podu gdje sam ju ostavio? Mama, sigurno si mi ju ti sakrila!"). Teško je kad si potreban, pa mi se glavom često vrzma misao o liniji manjeg otpora, o životu u miru i tišini šume - zato za emigraciju iz bučnog života koji preplavljuje, umjesto putovnice, trebam knjigu nalik " Waldenu ", ...