Preskoči na glavni sadržaj

Chick flick (I)

U nastavku obilježavanja Mjeseca žena preporučit ću vam neke od svojih omiljenih ženskih filmova, pritom ne misleći na klasične romantične komedije kao što su Notebook, Bridget Jones' Diary ili Sex and The City, nego na filmove u kojima do izražaja dolazi snaga male žene koja u sebi nosi veliko blago. Inspirirajte se!


1. Thelma and Louise (1991)
Primjetit ćete u postovima koji slijede da mi je Susan Sarandon jedna od omiljenih glumica, koja očito bira uloge žena koje, iako žive uobičajenim životom, imaju u sebi neobičnu moć - promijeniti svijet oko sebe. Takav film je i ovaj o konobarici i kućanici u Arkansasu koje su potpora jedna drugoj - sve do kraja. Ako još uvijek niste pogledali ovaj film, neka vas na to potakne pojava mladog Brad Pitta i njegovih trbušnjaka, ako vam već Susan i Gena Davis nisu dovoljne. 


2. A League of Their Own (1992)
Kad smo već kod Geene Davis, kako je ona u '90.-tima bila it girl, pogledala sam hrpu njezinih filmova, a osim po Beetlejuicu, pamtit ću je po filmu koji se kod nas preveo kao Ženska liga. Da, u njemu glumi i Madonna, i voljeli je vi ili ne, Madonna je jedna iznimno kreativna žena, koja se snašla čak i u baseballu, uz Tom Hanksa kao trenera.


3. Fried Green Tomatoes (1991)
Za razliku od knjige Fannie Flagg po kojoj je film i snimljen, srž filma je snažno prijateljstvo između muškobanjaste Idgie i nježne Ruth, a ne neki platonski lezbijski odnos. Ovaj film obilježio je velik dio mog odrastanja i puno puta me ponukao da slušam trabunjanja starih ljudi, koji kao da su, koliko god ponekad bili naporni, proživjeli nekoliko života prije nego im se koža smežurala. Predivan, inspirativan film zbog kojeg ćete vikati: "Towanda!" danima.

4. Nine to Five (1980)
Koliko puta se dok pijem jutarnju kavu ili žurim na posao sjetim Dolly i njene "Working nine to five, what a way to make a living"! Ovo je film gdje se duhovite Jane Fonda, Lily Tomlin i Dolly Parton odluče osvetiti seksistu i licemjeru od šefa. Legendarno!


5. If These Walls Could Talk (1996)
Iako mi se od Sissy Spacek diže kosa na glavi još otkad sam gledala Carrie, Cher obožavam (survivor!), a u ovom filmu, uz Demi, ona na dirljiv način provlači temu pobačaja kroz 50-e, 70-e i 90-e godine 20. stoljeća.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Dani ponosa i predrasuda

Ja sam jedna kontradiktorna žena. Moje radno mjesto podrazumijeva veliku odgovornost, ali, na povratku s posla, velika je šansa da mi u slušalicama trešte Hansoni . Putem kući pokušavam smisliti čime ću nahraniti svoju obitelj, ali kupujem samo one mrkve koje bi poslužile snjegoviću kao atraktivan nos. Pišem pod imenom "Šljokičasta žena", ali odbijam biti klišej od ženske. Čitam klasike, ali nisam dvadeset godina pročitala nijedan roman Jane Austen (Anastasia Steele, veliki janeit, bila je kap koja je prelila čašu). Moju austenovsku apstinenciju prekinula je Helena iz "Vinskih mušica" predloživši da čitamo " Opatiju Northanger ". "Opatija" me oduševila, a praćenje TV serije "Sanditon" samo je potaknulo moju želju za ponovnim susretom s Jane Austen. Što se mene tiče, "Opatija Northanger" i jest najbolja knjiga za upoznavanje Jane Austen jer poučava čitatelja o kontekstu u kojem je stvarala, ali i na koji način čitati romane koj...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...