Preskoči na glavni sadržaj

Chick flick (I)

U nastavku obilježavanja Mjeseca žena preporučit ću vam neke od svojih omiljenih ženskih filmova, pritom ne misleći na klasične romantične komedije kao što su Notebook, Bridget Jones' Diary ili Sex and The City, nego na filmove u kojima do izražaja dolazi snaga male žene koja u sebi nosi veliko blago. Inspirirajte se!


1. Thelma and Louise (1991)
Primjetit ćete u postovima koji slijede da mi je Susan Sarandon jedna od omiljenih glumica, koja očito bira uloge žena koje, iako žive uobičajenim životom, imaju u sebi neobičnu moć - promijeniti svijet oko sebe. Takav film je i ovaj o konobarici i kućanici u Arkansasu koje su potpora jedna drugoj - sve do kraja. Ako još uvijek niste pogledali ovaj film, neka vas na to potakne pojava mladog Brad Pitta i njegovih trbušnjaka, ako vam već Susan i Gena Davis nisu dovoljne. 


2. A League of Their Own (1992)
Kad smo već kod Geene Davis, kako je ona u '90.-tima bila it girl, pogledala sam hrpu njezinih filmova, a osim po Beetlejuicu, pamtit ću je po filmu koji se kod nas preveo kao Ženska liga. Da, u njemu glumi i Madonna, i voljeli je vi ili ne, Madonna je jedna iznimno kreativna žena, koja se snašla čak i u baseballu, uz Tom Hanksa kao trenera.


3. Fried Green Tomatoes (1991)
Za razliku od knjige Fannie Flagg po kojoj je film i snimljen, srž filma je snažno prijateljstvo između muškobanjaste Idgie i nježne Ruth, a ne neki platonski lezbijski odnos. Ovaj film obilježio je velik dio mog odrastanja i puno puta me ponukao da slušam trabunjanja starih ljudi, koji kao da su, koliko god ponekad bili naporni, proživjeli nekoliko života prije nego im se koža smežurala. Predivan, inspirativan film zbog kojeg ćete vikati: "Towanda!" danima.

4. Nine to Five (1980)
Koliko puta se dok pijem jutarnju kavu ili žurim na posao sjetim Dolly i njene "Working nine to five, what a way to make a living"! Ovo je film gdje se duhovite Jane Fonda, Lily Tomlin i Dolly Parton odluče osvetiti seksistu i licemjeru od šefa. Legendarno!


5. If These Walls Could Talk (1996)
Iako mi se od Sissy Spacek diže kosa na glavi još otkad sam gledala Carrie, Cher obožavam (survivor!), a u ovom filmu, uz Demi, ona na dirljiv način provlači temu pobačaja kroz 50-e, 70-e i 90-e godine 20. stoljeća.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Ono kad ja sudim knjigu po koricama

Vjerojatno niste znali, ali jedna od prvih recenzija objavljenih na ovom blogu kratka je recenzija bestselera "Božićni pulover" Glenna Becka, američkog televizijskog i radijskog personalityja. Bilo je to u prosincu 2012., a ovih dana život je još jednom učinio puni krug jer je izbor našeg book cluba za prosinac pao na "Anđela u snijegu" istog autora. Jest da sam ja predložila nekoliko božićnih knjiga, a moje legice su izabrale baš ovu, ali svejedno. "Prošlost je magla emocija i fragmenata uspomena od koje osjeća vrtoglavicu i zbunjenost." Priča je pričana iz dvije perspektive - u trećem licu autor progovara o Mitchu, usamljenom starcu koji preživljava u domu umirovljenika Baština s dijagnozom Alzheimera, a u prvom licu autor pripovijeda kao Rachel, tridesetjednogodišnja žena koja živi u fancy vili, nosi dizajnerske pregače i drži cijeli grad u zabludi da je njezin brak s arogantnim Cyrusom divan i krasan, sve pod izlikom njihove jedanaestogodišnje kćeri L...

Moje omiljene božićne novele

Obukli ste svoj najljepši ružni božićni pulover, povješali imelu po stanu, skuhali vruću čokoladu (bez onih sljezovih kerefeka), ušuškali se ispod dekice. Odjednom, shvatite da nemate živaca ponovno slušati Mariah Carey, koliko god oktava ona mogla otpjevati, da ne možete više gledati Kevina koji zlostavlja one sirote Mokre bandite, i da više ne možete čitati "Božićnu pjesmu" Charlesa Dickensa, koju svaka šuša čita u prosincu. Danas nudim alternativu, bar što se božićnog štiva tiče - najdraže mi božićne novele, koje umiju svakom stvoru zagrijati srce. 1. Božićna uspomena - Truman Capote Veliki sam obožavatelj Trumana Capotea, i nema mi draže novele od njegove "Božićne uspomene", objavljene 1956., i to u njegovoj izvedbi, dostupnoj i na YouTubeu . Visoki ton njegovog glasa čini ovu priču neobično lijepom i nostalgičnom, a utemeljena je na događajima iz njegova djetinjstva. Kod nas je objavljena u nekoliko zbirki, a jedna od njih je i zbirka "Božićne priče" ...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...