Preskoči na glavni sadržaj

Prve od prvih (III)

U spomen na prve od prvih danas spominjemo istaknute junakinje filma, sutkinje visokih sudova i umjetnice.

Redateljica Oskarovka
U čitavoj povijesti Oscara samo su četiri žene bile nominirane u kategoriji režije, a prva od njih bila je talijanska redateljica švicarskog podrijetla Lina Wertmuller (na slici dolje) 1976. godine za film Seven Beauties. Sofia Coppola s Lost in Translation stekla je planetarni uspjeh. Film je snimljen u samo 27 dana, od uloženih 4 milijuna dolara budžeta – zaradio je 120 milijuna, a Sofia je postala prva Amerikanka i treća žena u povijesti koja je dobila nominaciju za Oscara u kategoriji režije te osvojila kipić za najbolji originalni scenarij. Tek prije tri godine prva redateljica ovjenčana je Oscarom - Kathryn Bigelow za Hurt Lockera.


Sutkinja
Kao prva sutkinja navodi se Esther Hobart Morris koja je  imenovana za mirovnog suca u Wyomingu 1870. godine. Prva sutkinja Vrhovnog suda SAD-a je bila Sandra Day O'Connor (na slici dolje) koja je 1981. izabrana od strane Reaganove administracije. Trenutno je u pripremi potvrđivanje sutkinje Sotomoyor za Vrhovni sud SAD-a. Sonia Sotomayor postat će prva sutkinja hispaničkog podrijetla u Vrhovnom sudu SAD-a, druga žena sudac u devetočlanom sastavu ovog suda, te tek treća žena u povijesti koja će služiti u visokom sudu. Prva sutkinja na čelu Ustavnog suda RH je prof. dr. sc. Jasna Omejec koja je sudac tog suda osam godina prije imenovanja.




Glazbenica
Osim Dore Pejačević, prve hrvatske skladateljice o kojoj sam pisala, istaknut ću Nadiu Boulanger (na slici dolje), francusku skladateljicu, dirigenticu i profesoricu. Iz njene klase izašli su mnogi poznati skladatelji 20. stoljeća, a u povijesnim knjigama je zapisana i kao prva žena dirigentica. Njena majka, ruska princeza Raisa Mišeckaja, studirala je na Pariškom muzičkom konzervatoriju i udala se za jednog od svojih profesora – Ernesta Boulangera – skladatelja, dirigenta i profesora pjevanja. Njen djed Frederic Boulanger je bio cijenjeni violončelist, a baka Juliette pjevačica. Nadia Boulanger podučavala je u Parizu i u Americi, gdje je osim podučavanja, bila i direktorica Američkog konzervatorija. Njena sestra Lili Boulanger, također skladateljica, uz pedagoško vodstvo svoje sestre Nadie i vlastiti talent, postala je prva žena skladateljica koja je osvojila prestižnu skladateljsku nagradu Prix de Rome. Tuberkuloza i Kronova bolest okončali su njeno stvaralaštvo i život u 25. godini, a prema njoj je nazvan asteroid Lilith 1181.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

Drvo nade, budi jaka

Noćas sam sanjala da na stopalima imam po šest nožnih prstiju. Da su dugački i da moram odlučiti koji od njih je višak koji valja iščupati kako bi stopalo opet nalikovalo svakom normalnom stopalu. "Ako u snu imate više prstiju, očekuje vas profit", pisalo je na internetskoj sanjarici punoj grotesknih sanjarija. Pusti ti to, man' se profita i ostalih kerefeka, nije bio dobar osjećaj imati dvanaest nožnih prstiju! Jezivo je željeti pobjeći iz svoje kože! Sjetila sam se Fride, o kojoj čitam, i pomislila - mora da se tako ona osjećala čitavog života. "No, nakon preležane paralize njeno je tijelo zadobilo novu težinu. Ne samo fizičku, razmišljala je, već i metafizičku. Postalo je teret, težak poput kamena koji je primorana vući sa sobom. Nakon nesreće, te je težine bila svjesna gotovo u svakom trenutku svog života." Čitala sam "Fridu ili o boli" Slavenke Drakulić prije petnaest godina, ali sam je s radošću ponovno posudila u knjižnici - ona je izbor mog bo

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca

Slučaj međimurske besedi

Nisem velki obožavatelj dela Kristiana Novaka, kak vsaka baba v Hrvaškoj. Čitala " Črnu mati zemlu " i " Ciganina " jesem, ali ne pobožno - nisam iskala primjerak v knjižari po objavljivanju. Nej pogodil moju temu, tak je kak je. Ni "Slučaj vlastite pogibelji" nej bil iznimka. Ipak, kad sem vidla da bo HNK Varaždin gostovao s kazališnom adaptacijom vu Osijeku, furt sem kupil karte. Poslušala sem vse razgovore s piscem na internetima, pročitala dva poglavlja romana, znala sam kaj je tema romana "Slučaj vlastite pogibelji" (taj naslov je doista efektniji od " Znaš da nema bliže "), ali nisem mogla ni naslutiti da je priča pravednika međ cajkanima isprepletena s pričom kul mlade profe s velikom jezičinom, koja ima mišljenje o vsemu i koja se ruga vsima, pa čak i svom hipsteru od muža (ona je antiheroina o kojoj pjeva Taylor Swift - ide ti na živce, ali navijaš za nju). "Imaš ti jezičinu, ali samo kod kuće!", moj mi je japa uvije

It's just like riding a bike

Ništa me ne može razveseliti i napuniti mi baterije kao vikend doma, a kad se još, k tome, radi o produženom vikendu - sreća je neopisiva! Mama me dočekala s pohanim vrganjima koje je tata pronašao u šumi (zaboravi masline i druge proizvode krša, u ovim šumskim delicijama rado bih se ugušila!), a tata obradovao restauriranim biciklom na kojem sam i naučila okretati pedale. Donio ga je iz Slovačke prije rata, na njemu sam po prvi put razbila koljena, stekla prve prijatelje. Godinama je prašan i ispuhanih guma čamio na tavanu, a prije tri dana provozala sam ga svojim susjedstvom, bez obzira na kilažu na koje mali crveni biciklić nije navikao. Kakav osjećaj slobode! Kava s kumom i s prijateljicom koja je živjela u Nizozemskoj posljednjih šest mjeseci uljepšale su mi dane, a osim potrazi za burmama (check!) i mladoženjinim cipelama (više sreće drugi put), ovaj vikend posvetila sam i izradi dekoracija za skorašnje vjenčanje. Važno mi je danu vjenčanja dati osobni pečat, pomno