Preskoči na glavni sadržaj

Prve od prvih (III)

U spomen na prve od prvih danas spominjemo istaknute junakinje filma, sutkinje visokih sudova i umjetnice.

Redateljica Oskarovka
U čitavoj povijesti Oscara samo su četiri žene bile nominirane u kategoriji režije, a prva od njih bila je talijanska redateljica švicarskog podrijetla Lina Wertmuller (na slici dolje) 1976. godine za film Seven Beauties. Sofia Coppola s Lost in Translation stekla je planetarni uspjeh. Film je snimljen u samo 27 dana, od uloženih 4 milijuna dolara budžeta – zaradio je 120 milijuna, a Sofia je postala prva Amerikanka i treća žena u povijesti koja je dobila nominaciju za Oscara u kategoriji režije te osvojila kipić za najbolji originalni scenarij. Tek prije tri godine prva redateljica ovjenčana je Oscarom - Kathryn Bigelow za Hurt Lockera.


Sutkinja
Kao prva sutkinja navodi se Esther Hobart Morris koja je  imenovana za mirovnog suca u Wyomingu 1870. godine. Prva sutkinja Vrhovnog suda SAD-a je bila Sandra Day O'Connor (na slici dolje) koja je 1981. izabrana od strane Reaganove administracije. Trenutno je u pripremi potvrđivanje sutkinje Sotomoyor za Vrhovni sud SAD-a. Sonia Sotomayor postat će prva sutkinja hispaničkog podrijetla u Vrhovnom sudu SAD-a, druga žena sudac u devetočlanom sastavu ovog suda, te tek treća žena u povijesti koja će služiti u visokom sudu. Prva sutkinja na čelu Ustavnog suda RH je prof. dr. sc. Jasna Omejec koja je sudac tog suda osam godina prije imenovanja.




Glazbenica
Osim Dore Pejačević, prve hrvatske skladateljice o kojoj sam pisala, istaknut ću Nadiu Boulanger (na slici dolje), francusku skladateljicu, dirigenticu i profesoricu. Iz njene klase izašli su mnogi poznati skladatelji 20. stoljeća, a u povijesnim knjigama je zapisana i kao prva žena dirigentica. Njena majka, ruska princeza Raisa Mišeckaja, studirala je na Pariškom muzičkom konzervatoriju i udala se za jednog od svojih profesora – Ernesta Boulangera – skladatelja, dirigenta i profesora pjevanja. Njen djed Frederic Boulanger je bio cijenjeni violončelist, a baka Juliette pjevačica. Nadia Boulanger podučavala je u Parizu i u Americi, gdje je osim podučavanja, bila i direktorica Američkog konzervatorija. Njena sestra Lili Boulanger, također skladateljica, uz pedagoško vodstvo svoje sestre Nadie i vlastiti talent, postala je prva žena skladateljica koja je osvojila prestižnu skladateljsku nagradu Prix de Rome. Tuberkuloza i Kronova bolest okončali su njeno stvaralaštvo i život u 25. godini, a prema njoj je nazvan asteroid Lilith 1181.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...

Romantično ljeto (1)

"Za pješačenje sam se odlučila dok sam bila pod stubama. U tom trenutku nisam razmišljala o tome sto znači hodati 1014 kilometara s naprtnjačom na leđima, kako bih si to uopće mogla priuštiti, kako ću spavati pod vedrim nebom gotovo stotinu noći, ni što ću učiniti nakon toga. A svojem partneru s kojim sam zajedno bila provela trideset i dvije godine nisam još ni rekla da i on ide sa mnom ", počinje priča Raynor Winn, autorice popularnog putopisa "Staza soli", ali i njegovih nastavaka - "Divlja tišina" i "Tragovi na tlu". Nisam znala tko je Raynor Winn (šušur oko ove knjige me zaobišao - postala je bestseler 2018.) - naletjela sam na ovaj naslov i podsjetio me na " Divljinu " Cheryl Strayed, koju obožavam. Za razliku od Cheryl, koja se na pješačenje Pacific Crest stazom odlučila u dvadesetima, Raynor se na putovanje života odlučuje u pedesetoj, dok ovrhovoditelji kucaju na vrata kuće koju je s mužem Mothom gradila čitav život. Šetnja st...