Recite vi što hoćete, ali knjiga zaista jest najbolji poklon. Traje vječno - ne gubi se lako kao nakit, ne troši se brzo kao parfem, a uvijek se nađe neka koja ima pristupačnu cijenu i prikladnu temu. Čak i ako na poklon dobijete najdosadniju knjigu na svijetu, ostat će vam posveta napisana od srca - to je onaj najdragocjeniji dio poklonjene knjige.
Svoje knjige najradije bih ponijela za sobom gdje god idem, ali kako se njihov broj s godinama povećava, postaje mi sve teže naći mjesto za njih. U Šibenik sam ponijela samo desetak najdražih, i kad ih bolje pogledam, jasno mi je - sve sam ih dobila na poklon. Knjige su meni baš kao fotografije prijatelja na zidovima, podsjećaju me na taj Božić 1999. ili rođendan 2004. i na drage ljude čije ruke su mi ih uručile uz zagrljaj.
Za ovaj rođendan sam dobila samo jednu knjigu, na čudo svih prisutnih. Došla je samozatajno u rukama moje prijateljice T., zajedno s ogrlicom koju je izradila njena kreativna baka. Naslov mi je bio itekako poznat, znala sam da je riječ o kvalitetnom štivu, ali nisam ni slutila da ću zbog nje probdijeti noć, ujutro se zaliti kavom i spaliti si košulju peglom uslijed kašnjenja na posao. Sve zbog Kradljivice knjiga.
Za ovaj rođendan sam dobila samo jednu knjigu, na čudo svih prisutnih. Došla je samozatajno u rukama moje prijateljice T., zajedno s ogrlicom koju je izradila njena kreativna baka. Naslov mi je bio itekako poznat, znala sam da je riječ o kvalitetnom štivu, ali nisam ni slutila da ću zbog nje probdijeti noć, ujutro se zaliti kavom i spaliti si košulju peglom uslijed kašnjenja na posao. Sve zbog Kradljivice knjiga.
Iza Kradljivice knjiga nalazi se um mladog književnika iz Australije, Markusa Zusaka, najpoznatijeg upravo po Kradljivici knjiga koja je, otkad je izdana 2005. godine, prevedena na 30 jezika. Bestseler je to koji se zadržao na prvom mjestu lista Amazona.com i New York Timesa. Osim njih, napisao je The Underdog, Fighting Ruben Wolfe, When Dogs Cry i The Messenger, a trenutno piše Bridge of Clay, knjige koje su mu priskrbile naziv jednog od najinovativnijih i najpoetičnijih mladih romanopisaca engleskoga govornog područja.
Priča je ovo o djevojčici Liesel Meminger i njenom odrastanju u Ulici nebo u Njemačkoj tijekom ratnih zbivanja 1939. godine koju priča sama Smrt, koja izdaleka promatra Lieselin čudan hobi - skupljanje knjiga, onih izgubljenih i zabranjenih - a sve kako bi razumjela zašto su ljudi i njihovo postojanje vrijedni truda. Dok ljudi skriveni u oblacima bacaju bombe, a Smrt predaje duše pokretnoj traci vječnosti, Liesel uz Grobarov priručnik, svoju prvu ukradenu knjigu, i privremenog tatu Hansa Hubermanna i njegovu harmoniku uči čitati te otkriva da je neodlazak čin povjerenja i ljubavi, koji često otkriju upravo djeca, a da je jedina stvar gora od dječaka koji te mrzi dječak koji te voli. "Veličanstvena knjiga, koju ćete preporučivati svima koje sretnete", piše na njezinim koricama, i zaista, ovu knjigu o dobroti i ljubavi koje opstaju unatoč zlu nikada nećete zaboraviti, a zbog Liesel ćete često prilaziti svojoj polici za knjige, pokušavajući se prisjetiti koja knjiga je na koji način došla do vas, zašto ju je netko odabrao za vas, koliko dugo je čamila u knjižari prije nego ste je udomili, je li ju netko odbacio pa je završila u antikvarijatu, je li ona bila poklon, znak pažnje, nečija uspomena, a sada kroji vašu sadašnjost. Shvatit ćete onda, kao i Liesel, da vam knjige ne znače nešto više, već da znače sve.
Prekrasna posveta :) A knjiga zvuči jako zanimljivo. I ja volim spojeve starog i nepostojećeg :=)
OdgovoriIzbriši