Preskoči na glavni sadržaj

Why, oh, why?

Vjerovali ili ne, serija One Tree Hill doživjela je lani svoju devetu, i, hvala Bogu, finalnu sezonu, dok hrpa kvalitetnih serija s živopisnim likovima i zanimljivim zapletima uopće nije dobila priliku osvojiti šire mase. Svaki pravi obožavatelj fikcije ima neke svoje neprežaljene ljubavi, a ovu su same neke od mojih:

Freaks and Geeks (1999.-2000.)
Nije mi jasno u čemu je bio problem, gdje je zapelo, ali ovi čudaci snimili su samo jednu sezonu ove vudrene serije. Koliko ja znam, frikovi su jedina serija koja je svojom scenografijom, kostimografijom i likovima htjela komično dočarati najbolje godine - '80.-e - a koja nije zaista snimana u tom razdoblju. Krajem '90.-tih  ova prekomična serija bila je odskočna daska za Jamesa Francoa (Harryja u Spidermanu), Seth Rogena (Ben u Knocked Up), Jasona Segela (Marshalla u HIMYM), Busy Philipps (Laurie u Cougar Townu) i Johna Francisa Daleya (dr. Sweets u Bones), na čije maloljetničke face ćete odljepiti.


Pushing Daisies (2007.-2009.)
Za razliku od Freaks and Geeks, pie maker Ned i njegova ne-mrtva djevojka Chuck snimili su dvije sezone koje će vas oduševiti ako volite nadrealne filmove kao što je The Addams Family. Detektiv Emerson Cod, bivše sirene i sestre Lily i Vivian, sićušna Olive Snook i zaljubljeni Ned i Chuck oduševit će vas u ovoj seriji koja miriši na domaće pite. Upozorenje: moguće razvijanje opsesije pitama.


Dead Like Me (2003.-2004.)
Kad smo kod mrtvaca, sigurno se i vi često sjetite pogledati u nebo, čisto da budete sigurni da prema vama ne juri odbačeni svemirski otpad koji ima namjeru usmrtiti vas. Dvije sezone s gunđavom George i njenom bandom grim reapera dokazalo je - život nije fer. Što da vam kažem, ja sam major Bryan Fuller fan!



Veronica Mars (2004.-2007.)
O ukidanju ove serije mi je prebolno i govoriti. Uz Lorelai, Veronica je moja omiljena junakinja i prema njoj ću nazvati svoju kći. Najozbiljnije. Nema osobe koju sam upoznala, a kojoj nisam pokušala utrapiti seriju o ovoj kul junior private detektivki čiji humor, snalažljivost, snaga i neustrašivost je mnoge od njih nadahnula, a mnogima je bila too much za podnijeti. Veronica Mars, RIP.



United States of Tara (2009.-2011.)
Trideset i šest epizoda izvrsne Toni Collete, koja utjelovljuje tinejdžericu T, kućanicu Alice, pijanicu Bucka, Gimme, Shoshanu, petogodišnju Chicken te Brycea, odnosno ženu koja se bori s disocijativnim poremećajem identiteta i s obiteljskom svakodnevicom, jednostavno nije bilo dovoljno. Ova serija temelji se na izvrsnoj ideji Stevena Spielberga koju je osmislila i oživjela ludo kreativna Diablo Cody. Ako imate kakve poremećaje osobnosti, ne preporučujem gledati seriju, a ako ste skloni sanjarenju o idealnim muževima, Maxa Gregsona zavoljet ćete nakon prvih trideset minuta.





Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

Drvo nade, budi jaka

Noćas sam sanjala da na stopalima imam po šest nožnih prstiju. Da su dugački i da moram odlučiti koji od njih je višak koji valja iščupati kako bi stopalo opet nalikovalo svakom normalnom stopalu. "Ako u snu imate više prstiju, očekuje vas profit", pisalo je na internetskoj sanjarici punoj grotesknih sanjarija. Pusti ti to, man' se profita i ostalih kerefeka, nije bio dobar osjećaj imati dvanaest nožnih prstiju! Jezivo je željeti pobjeći iz svoje kože! Sjetila sam se Fride, o kojoj čitam, i pomislila - mora da se tako ona osjećala čitavog života. "No, nakon preležane paralize njeno je tijelo zadobilo novu težinu. Ne samo fizičku, razmišljala je, već i metafizičku. Postalo je teret, težak poput kamena koji je primorana vući sa sobom. Nakon nesreće, te je težine bila svjesna gotovo u svakom trenutku svog života." Čitala sam "Fridu ili o boli" Slavenke Drakulić prije petnaest godina, ali sam je s radošću ponovno posudila u knjižnici - ona je izbor mog bo

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca

Slučaj međimurske besedi

Nisem velki obožavatelj dela Kristiana Novaka, kak vsaka baba v Hrvaškoj. Čitala " Črnu mati zemlu " i " Ciganina " jesem, ali ne pobožno - nisam iskala primjerak v knjižari po objavljivanju. Nej pogodil moju temu, tak je kak je. Ni "Slučaj vlastite pogibelji" nej bil iznimka. Ipak, kad sem vidla da bo HNK Varaždin gostovao s kazališnom adaptacijom vu Osijeku, furt sem kupil karte. Poslušala sem vse razgovore s piscem na internetima, pročitala dva poglavlja romana, znala sam kaj je tema romana "Slučaj vlastite pogibelji" (taj naslov je doista efektniji od " Znaš da nema bliže "), ali nisem mogla ni naslutiti da je priča pravednika međ cajkanima isprepletena s pričom kul mlade profe s velikom jezičinom, koja ima mišljenje o vsemu i koja se ruga vsima, pa čak i svom hipsteru od muža (ona je antiheroina o kojoj pjeva Taylor Swift - ide ti na živce, ali navijaš za nju). "Imaš ti jezičinu, ali samo kod kuće!", moj mi je japa uvije

It's just like riding a bike

Ništa me ne može razveseliti i napuniti mi baterije kao vikend doma, a kad se još, k tome, radi o produženom vikendu - sreća je neopisiva! Mama me dočekala s pohanim vrganjima koje je tata pronašao u šumi (zaboravi masline i druge proizvode krša, u ovim šumskim delicijama rado bih se ugušila!), a tata obradovao restauriranim biciklom na kojem sam i naučila okretati pedale. Donio ga je iz Slovačke prije rata, na njemu sam po prvi put razbila koljena, stekla prve prijatelje. Godinama je prašan i ispuhanih guma čamio na tavanu, a prije tri dana provozala sam ga svojim susjedstvom, bez obzira na kilažu na koje mali crveni biciklić nije navikao. Kakav osjećaj slobode! Kava s kumom i s prijateljicom koja je živjela u Nizozemskoj posljednjih šest mjeseci uljepšale su mi dane, a osim potrazi za burmama (check!) i mladoženjinim cipelama (više sreće drugi put), ovaj vikend posvetila sam i izradi dekoracija za skorašnje vjenčanje. Važno mi je danu vjenčanja dati osobni pečat, pomno