Laku noć, sunce!

Unatoč buri koja je ovog vikenda puhala, šibala more i ledila kosti, zaputili smo se u šetnju - light planinarenje na našu omiljenu tvrđavu u Šibeniku - tvrđavu svetog Ivana, popularno zvanu Tanaja. Nazvana je prema kapelici svetog Ivana koja se ondje nalazila do 1638., kada je srušena zbog gradnje tvrđave. Tvrđava je podignuta na početku Kandijskog rata, u samo dva mjeseca 1646.g., kada su Šibenčani, muškarci, žene i djeca, u strahu od Turaka, sudjelovali u njezinoj gradnji. Nacrt tvrđave izradio je franjevački inženjer Antonio Leni iz Genove, a tvrđava ima tlocrt zvijezde, dok je na sjevernoj strani pojačana visokim zidanim nasipom u obliku kliješta - tal. tanaglia, po čemu se za nju i uobičajio naziv Tanaja.

Razlog zašto odabranik moga srca i ja volimo Tanaju je činjenica da je udaljena samo par koraka (čitaj: tisuću stuba) od mog ćumeza, i da se nalazi na 115 metara nadmorske visine, odnosno, da s nje puca predivan pogled na sam grad, tvrđavu svetog Mihovila, tvrđavu svetog Nikole na samom ulazu u kanal svetog Ante, na šibenska kupališta Jadriju i Banj, na otoke šibenskog arhipelaga, na šibenski most, i na predivan zalazak sunca nad uzburkanim valovima.

Ima nešto posebno u zalascima sunca, u tom spektru boja, od sjajno zlatne, narančaste, pa sve do ružičaste, u toj savršenoj tišini koja nastane na rastanku sa suncem. I onda u jednom trenu, dan je gotov, sunce je zašlo negdje iza Kornata, a mi smo još jednom imali čast ispratiti ga. 

Zalasci sunca podsjete me na ono na čemu sam doista zahvalna u životu, pa, kao u apokaliptičnim filmovima, u mislima tražim a frienda for the end of the world, ali bez melankolije, i onda shvatim - u meni je savršeni spokoj - onakav kakav nađeš samo onda kada ispraćaš sunce na počinak s onim koga voliš.