Preskoči na glavni sadržaj

6 razloga zašto...

U mom rođendanskom tjednu na TV programu bio je i moj omiljeni film - 10 things I hate about you, onaj isti koji sam gledala prijateljicama u kinu u proljeće 1999. godine, kad su u modi bile zavrnute nogavice traperica i kopčice u obliku leptirića u kosi, a mi smo bez Interneta i s a la Ingrid znanjem engleskog jezika pokušavale doznati lyricse pjesme nama tada znane kao I love you baby, a inače u svijetu poznate kao Can't take my eyes off of you. Što da vam kažem, we've come a long way since then. Prije američkih pita svijet je bio jednostavan, a mi smo kao dvanaestogodišnjakinje tek oblikovale svoja stajališta o mnogim unutarnjim i vanjskim pitanjima. Na neke od nas je ovaj film ostavio ogroman utisak, pa smo si i ovaj tjedan slale poruke u smislu: "Vidiš li sto je na televiziji večeras? :)" Osim što sam naučila da imati crne gaćice znači da očekuješ akciju i da je Shakespeare kul dude, kroz 10 things I hate about you naučila sam i ovo:

1. "As opposed to Planet Look-at-Me, Look-at-Me?"
I oni tko nisu imali sreće biti prvorođenci i još, k tome, biti najstarije od ženske djece u obitelji, putem ovog filma mogli su zaključiti koliko se sestre, iako potječu od istih roditelja i iako ih je isti roditelj i odgojio, mogu razlikovati. Neki su možda između Kat i Biance vidjeli samo te razlike, ali mene su ipak naučile da uloga velike sestre, kao i sve velike moći, sa sobom donosi i veliku odgovornost, te kako je bitno mlađim sestrama reći istinu o sebi, bez obzira na njihovu reakciju, jer čak i njihovim u najčudnijim pubertetskim godinama taj glas razuma utemeljen na iskustvu velike sestre može doprijeti do one koja upravo zbog njega istu tu pogrešku neće ponoviti. Zato su bogati svi koji imaju sestre!


2. "Why should I live up to other people's expectations instead of my own?"
Koliko god bježali od toga, postanemo zreliji s godinama, i jednog dana se nađemo lice u lice sa samim sobom. Pomisao da ću nakon nekoliko godina shvatiti da nisam živjela kako sam htjela i da je život prošao, a da ga ja nisam doživjela, užasno me plašila. Nisam htjela da mi se to dogodi, shvaćala sam da moram biti iskrena prema sebi i slijediti svoje srce, živjeti bez straha, a što je iznimno teško kad je čovjek okružen s obitelji i prijateljima. Sve što sam osjećala, sve čime me netko povrijedio, sve što me radovalo uvijek sam dala do znanja, i isto očekivala od drugih, ne slijedeći tako primjer Katarine Stratford koja je gradnjom zidova oko sebe, namjeravajući živjeti po svojim uvjerenjima, samu sebe izolirala i od mnogih lijepih iznenađenja u životu.


3. "After that I swore I'd never do anything just because everyone else was doing it."
Htjeli mi priznati ili ne, pritisak vršnjaka je često razlog zašto stječemo mnoge navike, zašto počinjemo pušiti, pijančevati, zašto se petljamo s ovim ili onim, zašto odabiremo određeni studij, zašto se želimo udati i dr. Zahvaljujući Kat danas ne mogu reći da zbog ičega žalim, da sam išta u životu napravila samo zato jer je moje društvo to radilo. Zbog nje i danas vjerujem da ne moraš isprobati sve da bi znao da je loše za tebe, što je misao po kojoj ću živjeti cijeloga života te kojoj ću nastojati poučiti i svoju djecu.


4. "You're 18, you don't know what you want. And you won't know what you want 'til you're 45, and even if you get it, you'll be too old to use it."
Ova rečenica pomogla mi je da danas razumijem svoje starce i progledam im, samo malčice, kroz prste zbog svakog onog puta kad su mi branili nešto, imajući na umu da oni možda, ni krivi ni dužni, samo sude po sebi kao osamnaestogodišnjacima i ne uzimaju u obzir da drugi možda znaju što žele. Šalim se, ali istina jest da tek sad shvaćam da su sve, što su činili, činili za moje dobro.


5. "It's not everyday you find a girl who'll flash someone to get you out of detention."
U ljubavi nema pravila, ipak, često ima previše ponosa. Ljudi misle samo na sebe i tako je teško prijeći preko svojeg ega i reći: "Oprosti, baš sam uprskao", pa se ponekad služe i velikim gestama samo kako bi jedno drugome dali to do znanja. Unatoč mom omiljenom filmu, u kojem Patrick Verona pjeva pred cijelom školom Can't take my eyes off of you, Cameron unajmljuje Joeya da izvede Biancu, Michael poklanja Mandelli haljinu, Kat piše sonete, trebale su mi godine da shvatim bit ljubavi - kad voliš nekoga, u tebi ponos ne stanuje.


6. "Yes, Miss "I Have An Opinion About Everything"?"
Kat Startford lik je kojem je svaki potez zauzimanje određenog stava, a izražavanje stava pomalo jest teroristički čin. Ipak, tko sam ja da joj sudim, i sama sam odrasla s nekom znatiželjnom crtom, potrebom da progutam što više knjiga, da se razumijem u mnogo toga te da o svemu stvorim neko svoje mišljenje pa i da ga glasno iznesem u svakoj prilici. "Stvari koje volimo kazuju nam tko smo mi", rekao je sveti Toma Akvinski, s kojim se slažem, smatrajući i glazbu, knjige, filmove i sitnice koje me svakodnevno raduju i oblikuju takvim stvarima, što je i razlog zašto ih dijelim putem ovoga bloga - kao homage svemu što volim.


Primjedbe

  1. Film je odličan! I iako sam ga gledala već nekoliko puta, mogla bih opet :D

    OdgovoriIzbriši
  2. Trenutak kad Heath pjeva I love you baby i trči po tribinama je predivan i mogla bih ga stoput pogledati. Sad i s tugom jer ga više nema. Ali zato je tu Joseph, on mi se čini pametnijim i nadam se da se ne drogira.. Sad sam zastranila, uglavnom, film pun mudrosti i pouka :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...