Jednom davno, u jednom majušnom stanu u dalekom gradu na moru živjela je jedna dvadesetpetogodišnjakinja djevojčica (da, djevojčica). Bila je usamljena jer u tom gradu nije imala prijatelja, a zima je bila snažna i duga pa je djevojčici, koja je voljela pisati dnevnik, pala na pamet ideja da svoje misli bilježi na računalu, a ne u bilježnicu. Bila je liječeni pesimist - teško se nosila s osjećajem tuge i usamljenosti i osjećala je da bi lako mogla potonuti, pa zapisivati crna osjećanja na papir nije bilo dovoljno. Javno objavljivanje crtica iz života potaknulo ju je na potragu za radošću i ljepotom i onda kad joj se činilo da ih u njezinom životu nema. Iako je njezine crtice čitalo tek par ljudi (uključujući njezinu mamu), ona se svom projektu posvetila i mahnito svaki dan pisala. S vremenom je ovdje zapisala svoja maštanja, svoje uspjehe, svoje odrastanje - promijenila se ona, promijenio se svijet. Vratila se kući i još uvijek piše.
Photo: StockCake
Fun facts o blogu:
1. Prva objava objavljena je 7. studenog 2012. i govorila je o Katy Perry. To je možda malo smiješno, ali je dobar pokazatelj koliko sam se hvatala za slamke i pokušavala pronaći inspiraciju u koječemu.
2. Dosad sam na blogu objavila 964 objave, što znači da u prosjeku objavim 80 objava godišnje (nekoć sam znala po dvije objave dnevno objaviti, sada se to malo prorijedilo). Ako to nije opsesija, ne znam što jest. Pisala bih o novim cipelama, filmovima koje sam pogledala, glazbi koju sam otkrila, razgovorima koje sam vodila. Zabilježila sam tu i svoje pripreme za vjenčanje, za važne ispite u životu, svoja maštanja u trudnoći i borbu s majčinstvom, a nisam poštedjela ni svoj bračni život.
3. Kad sam počela pisati u modi su bili fashion i beauty blogovi. O modi i kozmetici nisam znala ništa, ali pratila sam Josipu s Girly Girl, Mudrilicu, sjećam se i Sare koja je tada pisala, a sve smo oči pasle na blogu Ljupke s Guerrilla Girl - jasno vam je da o imenu bloga nisam baš puno razmišljala, moralo je biti girrrrly, i imati aliteraciju nalik Gilmore Girls, mojoj najdražoj seriji. Htjela sam bilježiti sitnice koje me vesele (zamišljala sam ih kao šljokice koje umiju pošljokati i moj sivi život) i blog se morao zvati Glitter Girl Blog.
4. U ovih dvanaest godina blog je samo dvaput mijenjao vizualni identitet, a triput je mijenjao ime (djevojčica je postala žena, a miliji mi je postao hrvatski jezik), a razlog tome je moja praktičnost odnosno ograničeno informatičko znanje. Ne zamaram se estetikom, oni koji blog prate, prate ga zbog sadržaja - a to govori nešto i o meni, i o njima.
5. Volim listati stare objave - blog mi je s godinama postao neka vrsta spomenara. Možda sam zabilježila samo sretne dane, ali svaka objava me vrati u točan trenutak njezina nastanka i u meni se uskomeša sva sila emocija.
6. Omiljene su mi objave one u kojima me knjiga toliko obuzme da i osvrt ispišem u njezinom stilu, kao npr. osvrt o Opatiji Northanger, Lidiji Deduš ili o Slučaju vlastite pogibelji.
Photo: iStock
Fun facts o piskaralu:
1. Po zanimanju sam sudac, a pisanje je moje sigurno mjesto. Svoje misli uspijevam razmrsiti tek tipkanjem po tipkovnici (95% blogoobjava natipkam na mobitelu).
2. Oduvijek volim čitati, ali tek sam pišući blog postala pravi knjigoljubac. Spontano sam razvijala svoj čitateljski ukus i pisala o knjigama sve češće, ispreplićući ih sa svojim životom, ne čekajući da me netko pita za mišljenje. Prva knjiga koju sam na blogu spomenula bila je "Tisuću ždralova" Yasunarija Kawabate.
3. Osim izbora muža (a izabrala sam ga kao četrnaestogodišnjakinja, da se zna) i poroda dvoje djece, moje najveće postignuće je slikovnica koju je moja Gradska knjižnica Našice objavila u maloj nakladi prije tri godine i koja se rasprodala dok si rekao keks. Za mene je to bila tako velika stvar da sam prvi put svoje ime javno objavila na ovom blogu baš povodom izlaska slikovnice iz tiska.
4. Pitala me Kristina za najdosadniju knjigu koju sam pročitala, ali ne pada mi takva napamet. Da bi knjiga bila samo dosadna, knjiga mora biti dobro napisana. One koje su, po mom sudu, nevješto napisane, a, k tome, uživaju veliku (nezasluženu) popularnost su "Zelena svjetla", "Bilježnica neizgovorenih stvari", "Lekcije iz kemije", npr.
5. Jasna me pitala za pet najdražih knjiga, a da nisu iz djetinjstva. Posljednjih godina k srcu su mi prirasle sljedeće knjige: "Zabranjena bilježnica", "Na Zapadu ništa novo", "Kad svijeće dogore", "Carstvo duše" i "Hamnet" (sjećate li se moje opsesije Maggie O'Farrell?). To su knjige koje opisuju ono što je meni važno i koje su ispisane kako i priliči lijepoj književnosti.
6. Volim rabljene knjige, volim zaboravljene knjige, volim originalne ideje, najradije čitam na klupi ispod krošnje, volim stare zgrade, volim okrhnute šalice, volim vruću kavu, volim jesen, volim groblja, pop i country glazbu i filmove iz devedesetih. Najluđi san mi je da sam urednik u veeel'koj izdavačkoj kući ili da sam Michiko Kakutani. Jednom sam poslala životopis u kojem sam napisala da su mi Hootie & the Blowfish i Hansoni guilty pleasure - malo se toga sramim, a malo i ne.
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)