Preskoči na glavni sadržaj

Najvažnija modna odluka u životu

Nakon vikenda provedenog kod kuće, spremna sam za nove pobjede - kako radne, tako i one koje me uveseljavaju izvan radnog vremena! Kave s prijateljicama, igranje dotkorice (nije tipfeler) s nećakinjom koja svako malo počeše svoje vodene kozice i romantične šetnje po snijegom prekrivenom parku napunile su mi baterije pa imam energije vratiti se filmovima, knjigama, kazalištu, planiranju vjenčanja, djevojačkih zabava i drugim slatkim mukama. 
Kad kažem da se udajem, svi me ispituju kakvu ću haljinu imati, i stvarno je nevjerojatno koliko energije mladenci utroše u razne dekoracije, a sve što ljude zanima jest - vjenčanica. Zapravo se ne mogu zamisliti niti u jednoj jer nisam mladenka iz kataloga - nisam visoka dva metra i imam malo više kilograma od izgladnjelih djevojaka koje nose dreamy haljine. No, budući da smo važne odluke već donijeli, imam vremena posvetiti se izboru najskuplje haljine koju ću ikada obući. Inspiraciju sam potražila - u čemu drugome - u filmovima.

Ako na nečemu zavidim glumicama, onda su to sve te vjenčanice koje tijekom godina na sebe navuku. Da, neke od njih nisu najljepši primjerci mode, pufaste do bola, kičaste do nepodnošljivosti, ali vjenčanica je vjenčanica, i mislim da se svaka djevojka u toj haljini osjeća čarobno, pa makar i bila kobajage vjenčanica.

Kad ne bih izgledala presmiješno, obukla bih haljinu kao Giselle u Enchanted, ali budući da ne živim u bajci, moj broj jedan filmskih vjenčanica je Vera Wang koju je Kate Hudson nosila u Bride wars. Htjela sam se oduvijek udati u svibnju, nosila bih jorgovane u buketu, a ljubičasta vrpca krasila bi mi haljinu. No, udat ću se u rujnu, a ova haljina ostat će samo jedna od haljina u kojima sam se zamišljala posljednjih godina.


Kad bih imala intimno vjenčanje poput Keire Knightley, nosila bih haljinu nalik onoj koju je Audrey prošetala u Funny faceu. Savršenstvo koje je utjelovila u Givenchy haljini davne 1957. do dana današnjeg nitko nije nadmašio.

Ako se netko udavao puno puta na filmskom platnu, onda je to Julija Roberts. Nakon poniženja na Rodeo driveu, i zaslužila je! U filmu Steel magnolias nosila je kičastu, u Notting hillu haljinu dostojnu filmske dive, ali moja omiljena je oduvijek bila pretposljednja u nizu u filmu Runaway bride - ona skromna i romantična koju je nosila kad je pobjegla od Richarda Gerea. Sviđaju mi se haljine u kojima se mogu zamisliti da plešem cijelu noć!


Moram priznati da Breaking dawn nisam gledala, ali znam da su tinejdžerice diljem svijeta brujale o Bellinoj haljini. Dizajnirala ju je Carolina Herrera, prišila na nju 152 dugmeta, i učinila Bellin i Edwardov dan le-gen-dar-nim.


Što sam starija, to me više fasciniraju edwardijanske haljine, baš kakvu je nosila lady Mary kada je pošla za svoga Matthewa u Downton abbey. Ne bih takvu eleganciju nikada niti pokušala izvesti jer to nije moj đir, ali volim vidjeti profinjene lady u čipkanim opravicama. Ako već ne haljinu, frizuru, nakit ili cvijeće u vintage stilu zasigurno ćete za nekoliko mjeseci vidjeti na meni.


Kad bolje razmislim, nije da imam jedan stil koji mi se dopada - pronaći haljinu koja je kombinacija svih ovih zaista će biti uspjeh! Ako imate svog favorita ili prijedlog za mene, molim, javite!

Primjedbe

  1. Joj vjenčanica iz Bride Wars mi je apsolutno savršena, tako jednostavna, a opet ima sve :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Moj glas ide prvoj.. prekrasna je :D

    OdgovoriIzbriši
  3. Lijepo je znati koja univerzalno oduševljava, hvala! :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...