Preskoči na glavni sadržaj

Najvažnija modna odluka u životu

Nakon vikenda provedenog kod kuće, spremna sam za nove pobjede - kako radne, tako i one koje me uveseljavaju izvan radnog vremena! Kave s prijateljicama, igranje dotkorice (nije tipfeler) s nećakinjom koja svako malo počeše svoje vodene kozice i romantične šetnje po snijegom prekrivenom parku napunile su mi baterije pa imam energije vratiti se filmovima, knjigama, kazalištu, planiranju vjenčanja, djevojačkih zabava i drugim slatkim mukama. 
Kad kažem da se udajem, svi me ispituju kakvu ću haljinu imati, i stvarno je nevjerojatno koliko energije mladenci utroše u razne dekoracije, a sve što ljude zanima jest - vjenčanica. Zapravo se ne mogu zamisliti niti u jednoj jer nisam mladenka iz kataloga - nisam visoka dva metra i imam malo više kilograma od izgladnjelih djevojaka koje nose dreamy haljine. No, budući da smo važne odluke već donijeli, imam vremena posvetiti se izboru najskuplje haljine koju ću ikada obući. Inspiraciju sam potražila - u čemu drugome - u filmovima.

Ako na nečemu zavidim glumicama, onda su to sve te vjenčanice koje tijekom godina na sebe navuku. Da, neke od njih nisu najljepši primjerci mode, pufaste do bola, kičaste do nepodnošljivosti, ali vjenčanica je vjenčanica, i mislim da se svaka djevojka u toj haljini osjeća čarobno, pa makar i bila kobajage vjenčanica.

Kad ne bih izgledala presmiješno, obukla bih haljinu kao Giselle u Enchanted, ali budući da ne živim u bajci, moj broj jedan filmskih vjenčanica je Vera Wang koju je Kate Hudson nosila u Bride wars. Htjela sam se oduvijek udati u svibnju, nosila bih jorgovane u buketu, a ljubičasta vrpca krasila bi mi haljinu. No, udat ću se u rujnu, a ova haljina ostat će samo jedna od haljina u kojima sam se zamišljala posljednjih godina.


Kad bih imala intimno vjenčanje poput Keire Knightley, nosila bih haljinu nalik onoj koju je Audrey prošetala u Funny faceu. Savršenstvo koje je utjelovila u Givenchy haljini davne 1957. do dana današnjeg nitko nije nadmašio.

Ako se netko udavao puno puta na filmskom platnu, onda je to Julija Roberts. Nakon poniženja na Rodeo driveu, i zaslužila je! U filmu Steel magnolias nosila je kičastu, u Notting hillu haljinu dostojnu filmske dive, ali moja omiljena je oduvijek bila pretposljednja u nizu u filmu Runaway bride - ona skromna i romantična koju je nosila kad je pobjegla od Richarda Gerea. Sviđaju mi se haljine u kojima se mogu zamisliti da plešem cijelu noć!


Moram priznati da Breaking dawn nisam gledala, ali znam da su tinejdžerice diljem svijeta brujale o Bellinoj haljini. Dizajnirala ju je Carolina Herrera, prišila na nju 152 dugmeta, i učinila Bellin i Edwardov dan le-gen-dar-nim.


Što sam starija, to me više fasciniraju edwardijanske haljine, baš kakvu je nosila lady Mary kada je pošla za svoga Matthewa u Downton abbey. Ne bih takvu eleganciju nikada niti pokušala izvesti jer to nije moj đir, ali volim vidjeti profinjene lady u čipkanim opravicama. Ako već ne haljinu, frizuru, nakit ili cvijeće u vintage stilu zasigurno ćete za nekoliko mjeseci vidjeti na meni.


Kad bolje razmislim, nije da imam jedan stil koji mi se dopada - pronaći haljinu koja je kombinacija svih ovih zaista će biti uspjeh! Ako imate svog favorita ili prijedlog za mene, molim, javite!

Primjedbe

  1. Joj vjenčanica iz Bride Wars mi je apsolutno savršena, tako jednostavna, a opet ima sve :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Moj glas ide prvoj.. prekrasna je :D

    OdgovoriIzbriši
  3. Lijepo je znati koja univerzalno oduševljava, hvala! :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...