Preskoči na glavni sadržaj

Najvažnija modna odluka u životu

Nakon vikenda provedenog kod kuće, spremna sam za nove pobjede - kako radne, tako i one koje me uveseljavaju izvan radnog vremena! Kave s prijateljicama, igranje dotkorice (nije tipfeler) s nećakinjom koja svako malo počeše svoje vodene kozice i romantične šetnje po snijegom prekrivenom parku napunile su mi baterije pa imam energije vratiti se filmovima, knjigama, kazalištu, planiranju vjenčanja, djevojačkih zabava i drugim slatkim mukama. 
Kad kažem da se udajem, svi me ispituju kakvu ću haljinu imati, i stvarno je nevjerojatno koliko energije mladenci utroše u razne dekoracije, a sve što ljude zanima jest - vjenčanica. Zapravo se ne mogu zamisliti niti u jednoj jer nisam mladenka iz kataloga - nisam visoka dva metra i imam malo više kilograma od izgladnjelih djevojaka koje nose dreamy haljine. No, budući da smo važne odluke već donijeli, imam vremena posvetiti se izboru najskuplje haljine koju ću ikada obući. Inspiraciju sam potražila - u čemu drugome - u filmovima.

Ako na nečemu zavidim glumicama, onda su to sve te vjenčanice koje tijekom godina na sebe navuku. Da, neke od njih nisu najljepši primjerci mode, pufaste do bola, kičaste do nepodnošljivosti, ali vjenčanica je vjenčanica, i mislim da se svaka djevojka u toj haljini osjeća čarobno, pa makar i bila kobajage vjenčanica.

Kad ne bih izgledala presmiješno, obukla bih haljinu kao Giselle u Enchanted, ali budući da ne živim u bajci, moj broj jedan filmskih vjenčanica je Vera Wang koju je Kate Hudson nosila u Bride wars. Htjela sam se oduvijek udati u svibnju, nosila bih jorgovane u buketu, a ljubičasta vrpca krasila bi mi haljinu. No, udat ću se u rujnu, a ova haljina ostat će samo jedna od haljina u kojima sam se zamišljala posljednjih godina.


Kad bih imala intimno vjenčanje poput Keire Knightley, nosila bih haljinu nalik onoj koju je Audrey prošetala u Funny faceu. Savršenstvo koje je utjelovila u Givenchy haljini davne 1957. do dana današnjeg nitko nije nadmašio.

Ako se netko udavao puno puta na filmskom platnu, onda je to Julija Roberts. Nakon poniženja na Rodeo driveu, i zaslužila je! U filmu Steel magnolias nosila je kičastu, u Notting hillu haljinu dostojnu filmske dive, ali moja omiljena je oduvijek bila pretposljednja u nizu u filmu Runaway bride - ona skromna i romantična koju je nosila kad je pobjegla od Richarda Gerea. Sviđaju mi se haljine u kojima se mogu zamisliti da plešem cijelu noć!


Moram priznati da Breaking dawn nisam gledala, ali znam da su tinejdžerice diljem svijeta brujale o Bellinoj haljini. Dizajnirala ju je Carolina Herrera, prišila na nju 152 dugmeta, i učinila Bellin i Edwardov dan le-gen-dar-nim.


Što sam starija, to me više fasciniraju edwardijanske haljine, baš kakvu je nosila lady Mary kada je pošla za svoga Matthewa u Downton abbey. Ne bih takvu eleganciju nikada niti pokušala izvesti jer to nije moj đir, ali volim vidjeti profinjene lady u čipkanim opravicama. Ako već ne haljinu, frizuru, nakit ili cvijeće u vintage stilu zasigurno ćete za nekoliko mjeseci vidjeti na meni.


Kad bolje razmislim, nije da imam jedan stil koji mi se dopada - pronaći haljinu koja je kombinacija svih ovih zaista će biti uspjeh! Ako imate svog favorita ili prijedlog za mene, molim, javite!

Primjedbe

  1. Joj vjenčanica iz Bride Wars mi je apsolutno savršena, tako jednostavna, a opet ima sve :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Moj glas ide prvoj.. prekrasna je :D

    OdgovoriIzbriši
  3. Lijepo je znati koja univerzalno oduševljava, hvala! :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...