Preskoči na glavni sadržaj

Moj najdraži vrtlari

Ponukana jučerašnjom duhovnom obnovom i pričom o pozivima ljubavi 11. rujna 2001, i porukom koju sam zatekla na svojoj bočici Jane (btw, kampanju su totalno ukrali osječkoj udruzi Breza!), danas ću ponoviti riječi Marcela Prousta: "Budimo zahvalni ljudima koji nas čine sretnima. Oni su dražesni vrtlari koji čine da naše duše cvijetaju." Iako je dio života proveo u krevetu, izoliran plutom od svijeta, pateći od astme i živeći sa starcima, zbog čega bi danas bio proglašen luzerom, ovaj mamin sin bio je i izuzetno duhovit i mudar čovjek.


Često si pomišljam da bismo Marcel i ja danas mogli biti najbolji prijatelji. Razumijem kako je odreći se užurbanog života i danima biti usamljen, razumijem da mu je bilo teško pronaći neku sitnicu koja ga veseli, i da se u pisanju želio pronaći, kad već u svijetu nije imao priliku.

Sjetim se njegovih ljupkih riječi kad mi je teško, a neki mi prijatelj u pravom trenutku pošalje poruku ili me nazove. Sjetim se svih ljudi koji čine moj život ljepšim i koje bih voljela zagrliti češće.

Ovaj tjedan zahvalna sam na kolegici koja svakodnevno uz kavu riješava moje emocionalne slomove. Lijepo je što postojiš!

Zahvalna sam na djevojci kojoj sam, iako je uopće ne poznajem, niti imamo ikojeg zajedničkog prijatelja, pozvala na dejt u nadi da ćemo pronaći zajedničke teme. Sretna sam jer je ona pristala i jer smo sate provele pričajući o životu u Šibeniku, filmovima i drugim stvarima koje nas vesele. Taj mi je dejt zaista uljepšao tjedan!

Zahvalna sam na bivšoj kolegici koja me se, iako me nije vidjela dvije godine, sjeti iako je tek postala majka i ima pune ruke posla.

Zahvalna sam na kolegici koja je ovaj tjedan našla vremena za mene i išla sa mnom u kazalište. 

Zahvalna sam na prijateljicama s kojima ću putovati na susret katoličke mladeži u Dubrovnik, jer ne postoje osobe s kojima bih radije prošetala Stradunom! Road triiiiip! Jedva čekam!


Zahvalna sam na mojoj prvoj prijateljici, koju volim kao sestru, u čiju ljubav i potporu nikada ne sumnjam, i koja me razveseljava kad mi whatsappom šalje slike svoga sinčića kojeg bismo trebali prekrstiti u Smiley!

Zahvalna sam na djevojci, kod koje najviše volim osjećaj za pravdu, koja će svjedočiti najljepšem danu u mom životu, i biti moja desna ruka za rješavanje w-day dilema.

Zahvalna sam na prijateljici koja je sa mnom plakala i čije suze neću nikada zaboraviti jer je to nešto najljepše što je itko za mene napravio.

Zahvalna sam na prijateljici kojoj još pišem pisma i kojoj uvijek mogu sve reći.

Zahvalna sam na "francuskinji" u belom Zagreb gradu koja mi je najdraže biće na svijetu i koja me uvijek ohrabri i inspirira.

Zahvalna sam na pustolovnoj prijateljici koja putuje u Den Haag odraditi posao i za čije prijateljstvo ne strahujem ni kada nas milje razdvajaju. Goede reis!

Zahvalna sam na svima koji nemaju pametnijeg posla, pa čitaju moj blog :)

Zahvalna sam na roditeljima koji me nepotrebno zivkaju pet puta na dan, samo da me pitaju kako sam i jesam li jela.

Zahvalna sam na sestrama koje me često naživciraju, ali koje su ipak najoriginalnije, najzabavnije i najpametnije sestre na svijetu!
Zahvalna sam na mom dragome s kojim dane odbrojavam do našeg vjenčanja.

Najzahvalnija sam jer mi je Bog omogućio da budem dio njihovih života i kroz ovaj tjedan - kad su me se svi ti ljudi sjetili, kad sam im bila u mislima, baš kao što su i oni meni. Ja sam bogata žena!

Istina, PMS se približava, recepte s kolačima skrivam od očiju, ali osjećaje ispoljavam sve u šesnaest, pa nemojte zamjeriti. Ovo je homage svima koje volim. A vi ostali, koje još nisam upoznala - danas recite svojim vrtlarima da ih volite, i budite zahvalni što vam uljepšavaju dušu!
Oznake:

Primjedbe

  1. Unknown9. veljače 2014. u 22:10

    :))))))) Lijep post i metafora o vrtlarima :)

    A meni najdraže vrtlarice su Rosemary & Thyme :)))

    OdgovoriIzbriši
  2. Unknown5. ožujka 2014. u 22:34

    Nice :) Dank je wel :) I'm thankful 4 u 2 :) :*

    P.S. malo čituckam tvoje postove sad, uhvatih par minuta. :) Sve lajkam, neke bih i komentirala, ali jednostavno nemam kad. Sad upijam sve što si napisala.

    Šaljem pusu :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...
Objavi komentar
Pročitajte više

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...
Objavi komentar
Pročitajte više

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...
Objavi komentar
Pročitajte više

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...
Objavi komentar
Pročitajte više