Preskoči na glavni sadržaj

Moj najdraži vrtlari

Ponukana jučerašnjom duhovnom obnovom i pričom o pozivima ljubavi 11. rujna 2001, i porukom koju sam zatekla na svojoj bočici Jane (btw, kampanju su totalno ukrali osječkoj udruzi Breza!), danas ću ponoviti riječi Marcela Prousta: "Budimo zahvalni ljudima koji nas čine sretnima. Oni su dražesni vrtlari koji čine da naše duše cvijetaju." Iako je dio života proveo u krevetu, izoliran plutom od svijeta, pateći od astme i živeći sa starcima, zbog čega bi danas bio proglašen luzerom, ovaj mamin sin bio je i izuzetno duhovit i mudar čovjek.


Često si pomišljam da bismo Marcel i ja danas mogli biti najbolji prijatelji. Razumijem kako je odreći se užurbanog života i danima biti usamljen, razumijem da mu je bilo teško pronaći neku sitnicu koja ga veseli, i da se u pisanju želio pronaći, kad već u svijetu nije imao priliku.

Sjetim se njegovih ljupkih riječi kad mi je teško, a neki mi prijatelj u pravom trenutku pošalje poruku ili me nazove. Sjetim se svih ljudi koji čine moj život ljepšim i koje bih voljela zagrliti češće.

Ovaj tjedan zahvalna sam na kolegici koja svakodnevno uz kavu riješava moje emocionalne slomove. Lijepo je što postojiš!

Zahvalna sam na djevojci kojoj sam, iako je uopće ne poznajem, niti imamo ikojeg zajedničkog prijatelja, pozvala na dejt u nadi da ćemo pronaći zajedničke teme. Sretna sam jer je ona pristala i jer smo sate provele pričajući o životu u Šibeniku, filmovima i drugim stvarima koje nas vesele. Taj mi je dejt zaista uljepšao tjedan!

Zahvalna sam na bivšoj kolegici koja me se, iako me nije vidjela dvije godine, sjeti iako je tek postala majka i ima pune ruke posla.

Zahvalna sam na kolegici koja je ovaj tjedan našla vremena za mene i išla sa mnom u kazalište. 

Zahvalna sam na prijateljicama s kojima ću putovati na susret katoličke mladeži u Dubrovnik, jer ne postoje osobe s kojima bih radije prošetala Stradunom! Road triiiiip! Jedva čekam!


Zahvalna sam na mojoj prvoj prijateljici, koju volim kao sestru, u čiju ljubav i potporu nikada ne sumnjam, i koja me razveseljava kad mi whatsappom šalje slike svoga sinčića kojeg bismo trebali prekrstiti u Smiley!

Zahvalna sam na djevojci, kod koje najviše volim osjećaj za pravdu, koja će svjedočiti najljepšem danu u mom životu, i biti moja desna ruka za rješavanje w-day dilema.

Zahvalna sam na prijateljici koja je sa mnom plakala i čije suze neću nikada zaboraviti jer je to nešto najljepše što je itko za mene napravio.

Zahvalna sam na prijateljici kojoj još pišem pisma i kojoj uvijek mogu sve reći.

Zahvalna sam na "francuskinji" u belom Zagreb gradu koja mi je najdraže biće na svijetu i koja me uvijek ohrabri i inspirira.

Zahvalna sam na pustolovnoj prijateljici koja putuje u Den Haag odraditi posao i za čije prijateljstvo ne strahujem ni kada nas milje razdvajaju. Goede reis!

Zahvalna sam na svima koji nemaju pametnijeg posla, pa čitaju moj blog :)

Zahvalna sam na roditeljima koji me nepotrebno zivkaju pet puta na dan, samo da me pitaju kako sam i jesam li jela.

Zahvalna sam na sestrama koje me često naživciraju, ali koje su ipak najoriginalnije, najzabavnije i najpametnije sestre na svijetu!
Zahvalna sam na mom dragome s kojim dane odbrojavam do našeg vjenčanja.

Najzahvalnija sam jer mi je Bog omogućio da budem dio njihovih života i kroz ovaj tjedan - kad su me se svi ti ljudi sjetili, kad sam im bila u mislima, baš kao što su i oni meni. Ja sam bogata žena!

Istina, PMS se približava, recepte s kolačima skrivam od očiju, ali osjećaje ispoljavam sve u šesnaest, pa nemojte zamjeriti. Ovo je homage svima koje volim. A vi ostali, koje još nisam upoznala - danas recite svojim vrtlarima da ih volite, i budite zahvalni što vam uljepšavaju dušu!

Primjedbe

  1. :))))))) Lijep post i metafora o vrtlarima :)

    A meni najdraže vrtlarice su Rosemary & Thyme :)))

    OdgovoriIzbriši
  2. Nice :) Dank je wel :) I'm thankful 4 u 2 :) :*

    P.S. malo čituckam tvoje postove sad, uhvatih par minuta. :) Sve lajkam, neke bih i komentirala, ali jednostavno nemam kad. Sad upijam sve što si napisala.

    Šaljem pusu :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

A lijepo mi je rekao...

"Nemoj otvarati tu Pandorinu kutiju", kaže mi muž svaki put kad mi na pamet padne iskrenim razgovorom rješavati problem u komunikaciji s ljudima u mom životu. Život je kratak, nemam ja vremena za kojekakva glumatanja i zaobilaženja slonova u prostoriji (OK, nisam ga nikad ni imala) pa se hrabro suočim s Pandorom, stisnem zube (hence, bruksizam) i - otvorim kutiju. U kutiji vazda svakakvih čudesa, sve bljeska i treperi od zala svijeta! Hm, što je ono na kraju bilo s Pandorom? Mit ne poznajem, ali, srećom, moje me legice iz book cluba redovito opskrbljuju suvremenim retelling-zima (krasno sam ovo rekla, u duhu materinjeg jezika) grčkih mitova - lani je to bila " Kirka ", a ovaj mjesec je to "Pandora", debitanski roman britanske spisateljice Susan Stokes-Chapman. Protagonist ovog romana je Dora (Pandora) Blake koja stanuje u Londonu 1799. Stan, koji je smješten iznad dućana antikvitetima kojeg su nekoć uspješno vodili njezini pokojni roditelji, dijeli sa stri...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...