Preskoči na glavni sadržaj

Moj najdraži vrtlari

Ponukana jučerašnjom duhovnom obnovom i pričom o pozivima ljubavi 11. rujna 2001, i porukom koju sam zatekla na svojoj bočici Jane (btw, kampanju su totalno ukrali osječkoj udruzi Breza!), danas ću ponoviti riječi Marcela Prousta: "Budimo zahvalni ljudima koji nas čine sretnima. Oni su dražesni vrtlari koji čine da naše duše cvijetaju." Iako je dio života proveo u krevetu, izoliran plutom od svijeta, pateći od astme i živeći sa starcima, zbog čega bi danas bio proglašen luzerom, ovaj mamin sin bio je i izuzetno duhovit i mudar čovjek.


Često si pomišljam da bismo Marcel i ja danas mogli biti najbolji prijatelji. Razumijem kako je odreći se užurbanog života i danima biti usamljen, razumijem da mu je bilo teško pronaći neku sitnicu koja ga veseli, i da se u pisanju želio pronaći, kad već u svijetu nije imao priliku.

Sjetim se njegovih ljupkih riječi kad mi je teško, a neki mi prijatelj u pravom trenutku pošalje poruku ili me nazove. Sjetim se svih ljudi koji čine moj život ljepšim i koje bih voljela zagrliti češće.

Ovaj tjedan zahvalna sam na kolegici koja svakodnevno uz kavu riješava moje emocionalne slomove. Lijepo je što postojiš!

Zahvalna sam na djevojci kojoj sam, iako je uopće ne poznajem, niti imamo ikojeg zajedničkog prijatelja, pozvala na dejt u nadi da ćemo pronaći zajedničke teme. Sretna sam jer je ona pristala i jer smo sate provele pričajući o životu u Šibeniku, filmovima i drugim stvarima koje nas vesele. Taj mi je dejt zaista uljepšao tjedan!

Zahvalna sam na bivšoj kolegici koja me se, iako me nije vidjela dvije godine, sjeti iako je tek postala majka i ima pune ruke posla.

Zahvalna sam na kolegici koja je ovaj tjedan našla vremena za mene i išla sa mnom u kazalište. 

Zahvalna sam na prijateljicama s kojima ću putovati na susret katoličke mladeži u Dubrovnik, jer ne postoje osobe s kojima bih radije prošetala Stradunom! Road triiiiip! Jedva čekam!


Zahvalna sam na mojoj prvoj prijateljici, koju volim kao sestru, u čiju ljubav i potporu nikada ne sumnjam, i koja me razveseljava kad mi whatsappom šalje slike svoga sinčića kojeg bismo trebali prekrstiti u Smiley!

Zahvalna sam na djevojci, kod koje najviše volim osjećaj za pravdu, koja će svjedočiti najljepšem danu u mom životu, i biti moja desna ruka za rješavanje w-day dilema.

Zahvalna sam na prijateljici koja je sa mnom plakala i čije suze neću nikada zaboraviti jer je to nešto najljepše što je itko za mene napravio.

Zahvalna sam na prijateljici kojoj još pišem pisma i kojoj uvijek mogu sve reći.

Zahvalna sam na "francuskinji" u belom Zagreb gradu koja mi je najdraže biće na svijetu i koja me uvijek ohrabri i inspirira.

Zahvalna sam na pustolovnoj prijateljici koja putuje u Den Haag odraditi posao i za čije prijateljstvo ne strahujem ni kada nas milje razdvajaju. Goede reis!

Zahvalna sam na svima koji nemaju pametnijeg posla, pa čitaju moj blog :)

Zahvalna sam na roditeljima koji me nepotrebno zivkaju pet puta na dan, samo da me pitaju kako sam i jesam li jela.

Zahvalna sam na sestrama koje me često naživciraju, ali koje su ipak najoriginalnije, najzabavnije i najpametnije sestre na svijetu!
Zahvalna sam na mom dragome s kojim dane odbrojavam do našeg vjenčanja.

Najzahvalnija sam jer mi je Bog omogućio da budem dio njihovih života i kroz ovaj tjedan - kad su me se svi ti ljudi sjetili, kad sam im bila u mislima, baš kao što su i oni meni. Ja sam bogata žena!

Istina, PMS se približava, recepte s kolačima skrivam od očiju, ali osjećaje ispoljavam sve u šesnaest, pa nemojte zamjeriti. Ovo je homage svima koje volim. A vi ostali, koje još nisam upoznala - danas recite svojim vrtlarima da ih volite, i budite zahvalni što vam uljepšavaju dušu!
Oznake:

Primjedbe

  1. Unknown9. veljače 2014. u 22:10

    :))))))) Lijep post i metafora o vrtlarima :)

    A meni najdraže vrtlarice su Rosemary & Thyme :)))

    OdgovoriIzbriši
  2. Unknown5. ožujka 2014. u 22:34

    Nice :) Dank je wel :) I'm thankful 4 u 2 :) :*

    P.S. malo čituckam tvoje postove sad, uhvatih par minuta. :) Sve lajkam, neke bih i komentirala, ali jednostavno nemam kad. Sad upijam sve što si napisala.

    Šaljem pusu :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...
Objavi komentar
Pročitajte više

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...
Objavi komentar
Pročitajte više

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...
Objavi komentar
Pročitajte više

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people! Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem! Grace and Frankie Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive G...
7 komentara
Pročitajte više

Na tragu Agathe Christie: Sherlock Holmes

Kako misliš, na tvoj izbor knjiga ne utječe godišnje doba? Želiš li mi reći da, kad krupne kišne kapi pokucaju na tvoj prozor, ne posežeš za dekicom, šalicom čaja i knjigom Agathe Christie , bezobrazno uživajući u engleskom vremenu? Stvarno? Kad vidiš listopadsku maglu kako lebdi nad Dravom, ne poželiš ponovno čitati o vrištinama "Orkanskih visova", ne poželiš se vratiti u Brideshead ili u Manderlay ? Kad vidiš vrane kako jedre nebom s ljuskastim lopticama oraha u kljunovima, ne osjetiš neodoljiv poriv za knjigom Edgara Allana Poea ? Ah, čovječe, onda se mi uopće ne razumijemo! "Kad se spustila večer, obukao sam kišnu kabanicu i krenuo pun turobnih misli prema močvari, izlažući se hladnoj kiši, koja mi je šibala lice, i vjetru koji mi je svirao oko ušiju. Bog neka se smiluje onima koji sad idu kroz močvaru, jer se i čvrsta zemlja pretvorila u blato. Stigao sam do one crne hridi na kojoj sam vidio onoga usamljenog čovjeka, popeo se na nju i s visine pogledao turoban kraj...
Objavi komentar
Pročitajte više