Preskoči na glavni sadržaj

Moj najdraži vrtlari

Ponukana jučerašnjom duhovnom obnovom i pričom o pozivima ljubavi 11. rujna 2001, i porukom koju sam zatekla na svojoj bočici Jane (btw, kampanju su totalno ukrali osječkoj udruzi Breza!), danas ću ponoviti riječi Marcela Prousta: "Budimo zahvalni ljudima koji nas čine sretnima. Oni su dražesni vrtlari koji čine da naše duše cvijetaju." Iako je dio života proveo u krevetu, izoliran plutom od svijeta, pateći od astme i živeći sa starcima, zbog čega bi danas bio proglašen luzerom, ovaj mamin sin bio je i izuzetno duhovit i mudar čovjek.


Često si pomišljam da bismo Marcel i ja danas mogli biti najbolji prijatelji. Razumijem kako je odreći se užurbanog života i danima biti usamljen, razumijem da mu je bilo teško pronaći neku sitnicu koja ga veseli, i da se u pisanju želio pronaći, kad već u svijetu nije imao priliku.

Sjetim se njegovih ljupkih riječi kad mi je teško, a neki mi prijatelj u pravom trenutku pošalje poruku ili me nazove. Sjetim se svih ljudi koji čine moj život ljepšim i koje bih voljela zagrliti češće.

Ovaj tjedan zahvalna sam na kolegici koja svakodnevno uz kavu riješava moje emocionalne slomove. Lijepo je što postojiš!

Zahvalna sam na djevojci kojoj sam, iako je uopće ne poznajem, niti imamo ikojeg zajedničkog prijatelja, pozvala na dejt u nadi da ćemo pronaći zajedničke teme. Sretna sam jer je ona pristala i jer smo sate provele pričajući o životu u Šibeniku, filmovima i drugim stvarima koje nas vesele. Taj mi je dejt zaista uljepšao tjedan!

Zahvalna sam na bivšoj kolegici koja me se, iako me nije vidjela dvije godine, sjeti iako je tek postala majka i ima pune ruke posla.

Zahvalna sam na kolegici koja je ovaj tjedan našla vremena za mene i išla sa mnom u kazalište. 

Zahvalna sam na prijateljicama s kojima ću putovati na susret katoličke mladeži u Dubrovnik, jer ne postoje osobe s kojima bih radije prošetala Stradunom! Road triiiiip! Jedva čekam!


Zahvalna sam na mojoj prvoj prijateljici, koju volim kao sestru, u čiju ljubav i potporu nikada ne sumnjam, i koja me razveseljava kad mi whatsappom šalje slike svoga sinčića kojeg bismo trebali prekrstiti u Smiley!

Zahvalna sam na djevojci, kod koje najviše volim osjećaj za pravdu, koja će svjedočiti najljepšem danu u mom životu, i biti moja desna ruka za rješavanje w-day dilema.

Zahvalna sam na prijateljici koja je sa mnom plakala i čije suze neću nikada zaboraviti jer je to nešto najljepše što je itko za mene napravio.

Zahvalna sam na prijateljici kojoj još pišem pisma i kojoj uvijek mogu sve reći.

Zahvalna sam na "francuskinji" u belom Zagreb gradu koja mi je najdraže biće na svijetu i koja me uvijek ohrabri i inspirira.

Zahvalna sam na pustolovnoj prijateljici koja putuje u Den Haag odraditi posao i za čije prijateljstvo ne strahujem ni kada nas milje razdvajaju. Goede reis!

Zahvalna sam na svima koji nemaju pametnijeg posla, pa čitaju moj blog :)

Zahvalna sam na roditeljima koji me nepotrebno zivkaju pet puta na dan, samo da me pitaju kako sam i jesam li jela.

Zahvalna sam na sestrama koje me često naživciraju, ali koje su ipak najoriginalnije, najzabavnije i najpametnije sestre na svijetu!
Zahvalna sam na mom dragome s kojim dane odbrojavam do našeg vjenčanja.

Najzahvalnija sam jer mi je Bog omogućio da budem dio njihovih života i kroz ovaj tjedan - kad su me se svi ti ljudi sjetili, kad sam im bila u mislima, baš kao što su i oni meni. Ja sam bogata žena!

Istina, PMS se približava, recepte s kolačima skrivam od očiju, ali osjećaje ispoljavam sve u šesnaest, pa nemojte zamjeriti. Ovo je homage svima koje volim. A vi ostali, koje još nisam upoznala - danas recite svojim vrtlarima da ih volite, i budite zahvalni što vam uljepšavaju dušu!
Oznake:

Primjedbe

  1. Unknown9. veljače 2014. u 22:10

    :))))))) Lijep post i metafora o vrtlarima :)

    A meni najdraže vrtlarice su Rosemary & Thyme :)))

    OdgovoriIzbriši
  2. Unknown5. ožujka 2014. u 22:34

    Nice :) Dank je wel :) I'm thankful 4 u 2 :) :*

    P.S. malo čituckam tvoje postove sad, uhvatih par minuta. :) Sve lajkam, neke bih i komentirala, ali jednostavno nemam kad. Sad upijam sve što si napisala.

    Šaljem pusu :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...
3 komentara
Pročitajte više

Šljokičanje 2024.

" As you read a book word by word and page by page, you participate in its creation, just as a cellist playing a Bach suite participates, note by note, in the creation, the coming-to-be, the existence, of the music. And, as you read and re-read, the book of course participates in the creation of you, your thoughts and feelings, the size and temper of your soul." Ursula K. Le Guin Neki dan su se svi razbježali po svekrvinoj kući. Svekar se igrao daljinskim upravljačem, a ja sam zgrabila "Kućnu pomoćnicu" Freide McFadden, koja je siječanjski izbor našeg book cluba. "Koliko knjiga ti pročitaš godišnje?" pitao me svekar. "Ove godine sam pročitala skoro sedamdeset knjiga", rekla sam, znajući točan broj jer pročitano bilježim na Goodreadsu, i srameći se - svake godine nastojim pročitati manje knjiga nego godinu prije, jer to znači da sam si dopustila neko vrijeme za proučavanje knjige, za potpuno uranjanje. "I zapamtiš ih?", nastavio je. ...
Objavi komentar
Pročitajte više

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...
Objavi komentar
Pročitajte više

Božićna riječ: otpor

U svojoj karijeri Framaša , imala sam priliku družiti se s mnogo svećenika. Kako sam bila među najmlađima i najznatiželjnijima u našoj zajednici, mlade sam fratre uvijek gnjavila pitanjima i provokacijama. Fra Smiljan bio je duhovni asistent Frame netom prije mog vremena, a o njemu se nadaleko pričalo da voli cigarete, da ide u diskoteku i ima CD kolekciju na kojoj bi mu svaki mladac pozavidio - ukratko, da je samo čovjek, kao i svaki drugi. Od fra Josipa naučila sam da čovjek nije rođen da bi bio sam i da nikad nije prekasno da otkriješ svoj poziv. Fra Igor uvijek je zračio veseljem i podsjećao da katolik ne smije biti čangrizav. Fra Bernardin inzistirao je na obrazovanju, i ja sam se počela diviti svakome tko ima želju uvijek iznova hraniti svoj um. Od fra Drageca sam naučila puno - i sjetim ga se svako malo, jer treba svaki dan slaviti, možda ti je zadnji. Fra Toni naučio me da su čudni putevi Gospodnji i da onaj tko pjeva dvostruko moli. Njegov brat, fra Nikola, pak, bio je moj prv...
Objavi komentar
Pročitajte više

Mala noćna muzika

Čovjek ne primijeti da stari sve dok ne shvati da ne zna ništa ni o čemu - dok ne shvati da dotadašnju neustrašivost duguje činjenici da mu se ništa strašno u životu do tada zapravo nije ni dogodilo, dok ne shvati da se drži k'o pijan plota nekih šašavih pravila, dok ne shvati da mu ljudi s kojima dijeli život (roditelji, braća i sestre, partner, djeca...) nisu ni nalik pa nije ni čudno da se ne razumiju, dok ne shvati da ni samog sebe ne poznaje, i da su pred njim godine rekreiranja osobe koja bi mogao postati. U toj zbrci života, sretan je onaj tko nije sam pa pronađe saveznika i partnera koji je s njim voljan poći u potragu. A da za potragu nikad nije kasno i da uvijek ima radosti u upoznavanju pokazuje i Kent Haruf u knjizi "Naše duše u noći" (znam, naslov je i meni bio malo too cheesy) iz 2015., koja se našla na mom popisu knjiga koje želim pročitati zbog svoje tematike - slovila je kao nježna priča odraslih ljudi smještena u realan svijet. Žanr je to za kojim sam uv...
Objavi komentar
Pročitajte više