Svi su čuli za Stilske vježbe. Ako niste, tu činjenicu zatajite jer - trebali ste jer je ovo predstava koju treba pogledati barem jednom u životu!
Stilske vježbe Raymonda Queneaua najdugovječnija je predstava s istom glumačkom postavom i kao takva svoje mjesto našla je i u Guinnessovoj knjizi rekorda. Premijera joj je održana 19. siječnja 1968. godine!
Dakle, kazališni je ovo spektakl koji su Pero Kvrgić i Lela Margitić igrali dok su moji starci bili bebe, a ja nisam bila ni u planu. Malo je reći da je Tonko Maroević, koji je tekst francuskog filozofa adaptirao, genijalac, jer nemoguće je i zamisliti da je, za početak, hrvatski jezik toliko raznolik i čudnovat!
Ovo dvoje simpatičnih ljudi na dvadesetak načina pričaju priču o jednom mladiću u tramvaju broj 11 koja po ničemu nije posebna. Sama priča nema moć prisiliti čovjeka da ju sluša uvijek iznova, ali kad je ona ispričana riječima penzionera, filozofa, matematičara, pjesnika, finih gospojica, ogorčenih gospođa, Engleskinja, Talijanki, pjevača i cijele plejade likova - onda na pozornici doživite samu bit kazališta!
Svaka predstava za mene je čarobna, pogotovo ako je gledam iz lože, ali ova je bila nezaboravna - tek što su glumci izašli na pozornicu, dočekao ih je aplauz, koji se ponavljao svakih pet minuta. Profesionalno deformirana, nisam mogla ne pomisliti kakav urnebes bi nastao na raspravama da svjedoci jednog događaja toliko detaljno i toliko slikovito opisuju naizgled jednostavnu situaciju, i s tim mislima, i osmijehom na usnama, uživala sam u onom dugom pljesku, koji bridi dlanove, dok su se glumci 46. godinu zaredom klanjali oduševljenoj publici.
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)