Preskoči na glavni sadržaj

Da se brzo zaljubiš!

Valentinovski je tjedan!

Znaaaaam, mrzite Valentinovo, to je komercijalni blagdan, bla bla bla. Pa baš i nije - slavljenje dana zaljubljenih actually je stara tradicija. Običaj da se svetog Valentina slavi kao zaštitnika zaljubljenih potječe još od poganskih naroda, Grka i Rimljana, koji su sredinom veljače slavili bogove braka i plodnosti, dok je Crkva od vjernika tražila da brak ne sklapaju u vrijeme velikih blagdana. Veljača je kalendarski baš između Božića i Uskrsa, pa je bila savršeno vrijeme za uplovljavanje u bračnu luku. Zasigurno su vam poznate legende o svetom Valentinu koji je tajno sklapao brakove za vrijeme progona kršćana, no, istina je da se o njemu zapravo gotovo ništa ne zna, osim da je živio u 3. stoljeću i da mu je odrubljena glava u toj nesretnoj veljači. Njegov spomendan slavi se od 15. stoljeća, otkad se običava birati odabranice upravo na njegov dan. U 16. su stoljeću mladići ostavljali ljubavne poruke i čestitike, koje bi sami pažljivo izradili i ukrasili, na pragu svojih dragana. Takve čestitke smatraju se prvim čestitkama ikad pisanima, pa se sjetite tog podatka kad zakoračite u trgovinu kako biste, linijom manjeg otpora, kupili plišanog medvjedića ili srce! Nema ljepšeg poklona od ljubavnog pisma, pa to je razlog zašto žene plaču gledajući film P.S. I love you!



Pronaći ćete možda preporuke za kupovinu sexy pomagala, skupog donjeg rublja, kupovanja zvijezda (doslovno!), poklanjanja wellness/spa tretmana, gadgeta i sličnih poklona, ali sjetite se - ljubav se ne trži! I btw, živite u Hrvatskoj - spustite se na Zemlju. Budite kreativni! Napišite ljubavno pismo (inspiraciju možete potražiti u knjizi Najljepša ljubavna pisma slavnih muškaraca), napišite i uramite pjesmu svojoj ljubavi, odglumite scenu iz njenog/njegovog najdražeg filma, otpjevajte mu/njoj najdražu pjesmu, naslikajte mu/njoj sliku (ili jednostavno poljupce na papiru uramite poput remek djela), lokot s vašim imenima zaključajte na mostu i ključeve bacite u rijeku/more, ispecite najdraži kolač ili jaja na oko (kalupiće za jaja u obliku srca i silikonske kalupe za muffine u obliku srca možete pronaći u Offertissimi za destak kuna - čudo od trgovine!)!

 

Ako ste vjernici, otiđite taj dan na svetu misu i pomolite se svetom Valentinu za vašu ljubav ili poklonite šalicu s natpisom "Lijepo je što postojiš!" (Verbum). A ako sve drugo propadne, poklonite jedno drugome cvijet, ili još bolje, mladicu stabla zasadite u dvorištu, nek raste zajedno s vašom ljubavi.


Ako trenutno niste zaljubljeni, napišite ljubavna pisma prijateljicama, sestrama, baš onako kako smo običavali pisati u osnovnoj školi, kada su pisma sa željom "da se brzo zaljubiš" kružila školskim hodnicima. Ili uživajte u romantičnim komedijama sa single prijateljicama, miješajte koktele i sanjajte o svojim simpatijama ili sastavite popis osobina koje vaši budući moraju imati! :)

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Sunčana strana veljače

Pogledala sam nekidan film " Geni moje djece ", dokumentarac koji je o ženama svoje obitelji snimila Vladimira Spindler, zagrebačka fotografkinja, kćer Sanje Pilić i unuka Sunčane Škrinjarić (zanimljivo, ali ove žene gotovo uvijek se spominju u ovoj korelaciji). Film je šašavo dirljiv jer govori o generacijama žena koje se u svijetu (neisplative) umjetnosti bore za mrvu sreće u životu, često opterećene grijesima onih koji su postojali prije njih. Privlači me ta vrsta priče, taj soj žena - dovoljno očajnih da prepoznaju svoje ranjivosti i dovoljno jakih da usprkos njima budu jedna drugoj podrška. Uz Sunčanu sam odrasla - čarobnjaka Štapića i njegovu vilu Sunčicu mama mi je naslikala na zidu dječje sobe ("Čomorakova šuma", kako sam zvala spoj "Čudesne šume" i "Čarobnjakovog šešira", bila mi je omiljeni dugometražni crtić), a onda su uz nju odrasla i moja djeca - naizust su znala "Gospođicu Neću", a, po svemu sudeći, uz Sunčanu rastem i da...

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...