Preskoči na glavni sadržaj

Cmoljavost, kiša i Juraj

Cijeli tjedan pokušavam sabrati misli i posložiti ih na blog, nadam se da će mi to sada uspjeti!

Pogađate, u moj život vratio se moj dragi - opet imam cimera pa malo manje vremena imam za pisanje bloga - jer kad je on uz mene, život kao da počne, pa manje vremena imam za sanjarenje!
Ovaj tjedan mozgali smo o izboru fotografa, i iako smo mislili da smo se već odlučili, razočaravajuće snimke mladenaca koje nam je ustupio naš odabranik gurnule su sve u vodu, i opet smo se našli kako pregledavamo web stranice i Facebook profile svih fotografskih studija - od Požege do Županje, sve do Vukovara - i vratismo se opet u srce Slavonije - Đakovo! Netko se počasti novim krpicama ili postolama, a mi smo se odlučili počastiti fotografima i snimateljima koji će naš dan dostojno obilježiti. Znam, čini vam se prenaporno uopće me slušati kako pričam o izboru fotografa kao da je stvar od životne važnosti, ali vidjet ćete jednog dana, kada krenete u organizaciju vlastitog pira - organizacija vjenčanja ozbiljan je posao!

 Slika 1. Dragi napravio spizu

Kad smo kod ozbiljnih poslova, ovaj tjedan dobila sam odobrenje za posao na neodređeno, o kojem sam zapravo sanjala. I objektivno gledajući, to je predivno fenomenalna vijest, ali mjesto rada je i dalje Šibenik, što će reći da ostajem daleko od svih mi dragih ljudi i mjesta - na neodređeno, bar dok je stanje na burzi rada takvo da mi ne pruži nadu u suprotno. Znate sve one klišeje? Klišeji su klišeji s razlogom. Pazi što ćeš poželjeti, da ti se ne bi i ostvarilo! Ova bitter sweet vijest obojala mi je cijeli tjedan u stresno panični osjećaj u prsima, protiv kojeg se borim tako da ga - bar pokušam ignorirati! Go with the flow, come what may, itd - to je cilj, ali svatko tko me zna da je to tako daleko od mene. Želim biti zahvalna i ne željeti od života više nego što imam u ovom trenutku, ali dopustite mi da dođem polako do toga - jer, Gilmoreice su me naučile - kad ne znaš drugačije, wallow, don't shave your legs, eat ice cream in your pidjamas and move on. To planiram i učiniti ovog vikenda!

Slika 2. Puževim korakom do posla

Slika 3. Na marendi najčešće provjerim što ima novoga kod Severine

Ovo čudno stanje uma samo pospješuje jugo i kiša koja cmolji već danima. I baš kad nije vrijeme za šetnju, uhvati me želja ići s posla putevima kojima inače ne prolazim svakodnevno, pa sam i danas, s kesama punima spize, prošla ulicama poviše katedrale i stala pred kuću slavnog Jurja Dalmatinca. Eto, i on se s obitelji preselio iz Italije u Šibenik, i isplatilo se - rezultat njegovog rada i danas ponosno krasi ovaj grad! Možda tako i ja Šibeniku trebam dati svoj pečat? Hey, girl can dream!

 Slika 4. Kuća Jurja Dalmatinca u današnjoj ulici Jurja Dalmatinca

 Slika 5. Zazidani kantun koji je u srednjem vijeku bio zaštita od uriniranja na javnom mjestu

Slika 6. Pripreme za turističku sezonu

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Serijal: Ljeto (1)

Kad kroz suncem obasjanu lelujavu koprenu morske pjene, pomiješanu s kremom za sunčanje koja pluta na površini, ugledam prste svoje ruke, učini mi se da mi je koža naborana, stara kuliko svit. Vinem ruke iz vode, da vratim tijelo u postojeće stanje, pa opet u nevjerici vrnem dlanove u taj vremenski bezdan. Zašto mi se ljeti čini da vrijeme brže prolazi? Misli mi se uskovitlaju pa se sjetim želatinastog morskog oraha koji se, u stanju rastresenosti, vraća u stanje larve, ljutita što se ne mogu tako lako i ja vratiti u djetinjstvo - jer sad sam mama, dežurni žandar, ne mogu biti dite - i već je prošlo nekoliko minuta, nepovratno. Dok tako razmišljam, djeca se oko mene veselo prskaju ("Mama, vidi ovo, mama, vidi me!..."), a na obrazima mi se stvara melazma pa se pitam je li krivo more, sunce ili tek hormonalne promjene, pitam se koliko sam još ovdje, na ovom mjestu (na ovom svijetu) i zašto se, dovraga, ne mogu opustiti, zašto se ne mogu odmoriti, a svi kažu da je ovo godišnji ...

Ludilo, brale!

Prije nego spremim ručnike i kupaće kostime u torbu pa se zaputimo prema bazenima na kojima ćemo provesti neobično sparan srpanjski dan, moram odlučiti s kojom ću se knjigom družiti. Uzmem jednu s hrpe i održim audiciju - ako me već na prvoj stranici knjiga usisa, ona je the chosen one, a ako mi misli odlutaju, priliku dajem sljedećoj. Zato, dovoljno je reći - "Ubij se, ljubavi" bila je prva na hrpi. Znam, malo je sramotno da sam ju uopće posudila, a još je sramotnije da sam se s njom poistovjetila, da mi se svidjela - jer knjiga je ovo o pomahnitaloj ženi, novopečenoj majci koja mašta o tome da ubije svoje dijete i muža. Kunem se, posudila sam ju iz knjižnice samo zato što mi je naslov bio poznat - znala sam da je Hollywood lani na svijet donio adaptaciju ove knjige i da je u njoj glumila Jennifer Lawrence koja je koješta, ali je i izvrsna u svom poslu. Na prvoj stranici romana bezimena protagonistica progovara sljedećim riječima: "Ležala sam na travi, medu srušenim sta...

Trst je naš!

"Mama, zažmiri i onda plivaj", kaže mi i ja poslušno sklopim oči i ispružim tijelo u vodenu masu. "Nema boljeg osjećaja!" doda Franka, a ja si pomislim da nema boljeg od toga da tvoje dijete umije prepoznati ljepote življenja. Zabilježiti ih, ponuditi ih - moja je želja, ljeti osobito živa, kad se djeca oslobađaju, kad žive nekim neomeđenim životom. Čini se, jedino što im kvari zabavu sam ja - majka/zatvorska čuvarica/menadžerica/life coach - koja traži bar privid strukture obiteljskog života. Ususret Miramareu (parkirali smo uz šetnicu Barcolu, parking je besplatan) - cijena ulaznice u dvorac je 12 eura, za djecu je ulazak besplatan Gradnja na stijeni bila je u 19. stoljeću arhitektonski pothvat, ali Maksimilijan nije odustajao od svoje vizije Knjižnica u dvorcu, s originalnom zbirkom knjiga Maksimilijana i Charlotte Charlottina soba za slikanje U ljeto sam uronila s kojekakvim zbirkama eseja koje mi pomažu pomiriti raspršene misli, koje su mi ortaci u bijegu od ž...

Serijal: Ljeto (2)

Kad ljetnim jutrima biciklom prođem uz drvored u Pejačevićevoj, beskrajna radost i beskrajna tuga uskovitlaju se na ulici napuštenog grada. Radost - jer je mir vidljiv golim okom, tuga - jer svemu lijepome mora doći kraj. Na oči mi dođu žive slike nezaboravljenih ljeta, bakina preskoka preko plota, puta u bašću, kiselog okusa petrovača i slatkoće ilinjača i ljubičastih točkaka na jeziku koje sam zaradila onog ljeta kojeg nisam mogla dočekati da šljive dozriju, sjetim se žutih leptirića sa šljokicama u kosi, majice na kojoj je bio naslikan Alf, sjetim se da je sve to daleka prošlost. "The Beautiful Summer" kupila sam u knjižari u Trstu (obožavam izreći ovakvu rečenicu - ima neke posebne romantike u biranju knjige u gradu u kojem se nađeš prvi put!), znajući da se knjige Cesarea Pavesea ne mogu naći na hrvatskom jeziku, iako on pripada istom kulturnom krugu kao i dostupni Natalia Ginzburg i Italo Calvino. Njih troje su nakon Drugog svjetskog rata radili zajedno u poznatoj izdav...

Feels something like summertime

Inače me ne biste živu uhvatili na odjelu ljubića u knjižari, ali htjedoh pokloniti knjigu popularne Lily King nećakinji kojoj sam nekoć poklanjala knjige iz serijala Jenny Han (doduše, ne znam je li ih čitala). Pretpostavljam da srednjoškolke uživaju u takvoj vrsti guilty pleasura (iako ne bih znala u čemu uživaju, jer, mogli ste zaključiti, moja nećakinja i nije najpričljiva tinejdžerica na planeti), a osim toga, ove godine je "Herc ljubavnik" Lily King bio u konkurenciji za Women’s Prize for Fiction - biti u društvu s autoricama kao što su Ann Patchett, Margaret Atwood, Toni Morisson, Maggie O'Farrell, Zadie Smith i Elizabeth Strout ipak bi ju trebalo izdvojiti iz bazena prosječnih spisateljica ljubavnih romana. "Herc ljubavnik" roman je suvremene fikcije fokusiran na ljubavni trokut, a troje studenata, koji se upoznaju na kolegiju pjesništva 17. stoljeća, predstavlja vrhove trokuta. Sam je uzorni student koji spava sa svetim Augustinom i svetim Pavlom kraj k...