Just another manic Monday...

Svaki zaposleni čovjek mrzi ponedjeljak jer ponedjeljak predstavlja rano buđenje, nervozno koračanje do posla, nepotrebno čavrljanje s kolegama prije jutarnje kave, a onda - strka i galama preostalih 7 sati i 45 minuta. I dok prosječni obožavatelj Brucea Springsteena (koji je junak radne klase - za neupućene) mrzi ponedjeljak iz čiste lijenosti, svaki prosječni Hrvat, koji boravi na burzi rada, sanja o danu kad će kasniti na posao i cijeloga dana obavljati posao koji ga nimalo ne ispunjava. Nemam utješnih riječi niti za zaposlene, a niti za nezaposlene, i sama se balansiram negdje između te dvije sfere, ali i jednima i drugima savjetujem sljedeće - ne odustajte, nemojte prolupati, a inspiraciju pronađite u filmovima!

Dok sam bila nezaposlena, svoj filmofilski način života dovela sam do savršenstva - nisam ni sama bila svjesna koliko sam filmova u jednom danu sposobna pogledati. Trenutno sam zaposlena, ali filmovi su i dalje dio mog života. Danas u njima ne tražim motivaciju za pronalazak prvog posla, nego snagu za pronalazak drugog/boljeg posla - što me inspiriralo na ovaj post o filmovima kojima se radnja vrti upravo oko običnog radnog čovjeka.

The internship (2013)

Posljednji film na temu radnog mjesta bio je upravo ovaj u kojem sredovječni luzeri, koje glume Owen Wilson i Vince Vaughn, čudom dospiju na raj na Zemlji - Google. U Lovcima na djeveruše nisu mi bili zanimljivi, ali u ovom filmu su prezabavni i stvarno inspirativni. Pogledajte film, naučit ćete nešto o informatici, poželjet ćete poslati CV Googleu, ili igrati metloboj.

Post grad (2009)

Budimo realni, ne bih ovaj film niti pogledala da u njemu ne glumi Alexis Bledel jer je zapravo djeluje deprimirajuće. Ryden Malby završila je faks, vratila se doma i pokušava pronaći svoj put u 88 minuta. Beskrajni odlasci na razgovore za posao, problemi s boyfriendom... jedino u čemu vam njeno iskustvo može pomoći je to da se ne osjećate sami u svojoj bezizlaznoj situaciji, ako to uopće može biti ikakva utjeha.

Office space (1999)

Ako vam šef ide na živce i mrzite svoj posao, onda morate pogledati ovaj film u kojem su Ron Livingston i Jennifer Aniston odigrali sjajne uloge. Zabavan film snimio je Mike Judge, koji je iskustvo skupio radeći na Simpsonima, South parku, Beavisu i Butt-headu i Family guyju - sve vam je jasno.

Nine to five (1980)

U tom tonu, ako ikada poželite ubiti šefa, bolje pogledajte fenomenalne Dolly, Janu Fondu i Lily Tomlin - ponekad se ni taj stres ne isplati.

Working girl (1988)

S inspiriranjem možete početi već danas jer večeras na HRT 2 možete pronaći Melanie Griffith u najboljem izdanju. Antologijska Working girl, natapirane frizure, sjajni glumci, brojne nominacije za Oscara, Carly Simon, što vam više treba ovoga maničnog ponedjeljka?

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Pročitajte više

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Pročitajte više

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Pročitajte više

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Pročitajte više

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...

Pročitajte više

Šljokičasta žena

Pretraži ovaj blog