Preskoči na glavni sadržaj

Veliki vodič za izbor knjiga za plažu

Možda mislite da je lako odlučiti koje knjige ponijeti na put, čitati na plaži ili na balkonu (dok se punjene paprike kuhaju), ali postoji čitava nauka oko izbora ljetnog štiva koje se isplati tegliti u koferu - bar što se mene tiče. Godinama sam griješila, ali imam osjećaj da sam napokon posložila svoje kriterije za "beach read":

1. Pročitajte nešto talijansko!

Kao što mi se u jesen čita o New Yorku, u proljeće o Parizu, ljeto je rezervirano za Italiju - ljeti već nekoliko godina čitam romane smještene u Italiju ili romane koji su napisali talijanski autori. Mediteranski dolce far niente, zerica sparne anksioznosti i vještina pisanja naših susjeda ono su što me dovelo do knjiga kao što su "Zabranjena bilježnica" (koja je postala jedna od mojih najdražih knjiga) i "Na njenoj strani" Albe de Cespedes, kao i do knjiga Elene Ferrante (iako za serijal "Genijalna prijateljica" još nisam zrela) kao što su "Dani zaborava" ili "Mračna kći". Ako vas put nanese baš u Italiju, ne zaboravite "Pod suncem Toskane", Tajanstveni gospodin Ripley" ili "Zovi me svojim imenom"!


2. Pročitajte nešto o putovanjima!

Jeste li kad probali upisati "putovanje" u tražilicu kataloga vaše lokalne knjižnice? Rezultata pretrage je puno, a vremena malo pa ću vam preporučiti da na more ponesete sljedeće knjige: "Divljina" (također, jedna od mojih najdražih knjiga) i "Nevidljivi gradovi" ili, pak, "Umijeće putovanja" Alaina De Bottona, kako ja namjeravam.


3. Pročitajte morski klasik!

Nemojte da vam godišnji odmor prođe bez klasika svjetske književnosti ili drugih romana kojima se radnja zbiva na moru, a koji su izdržali test vremena - mnogi od njih kratki su, intenzivni i vrijede svake minute. Preporučujem "Ljeto" Tove Jansson, "Otok plavih dupina" Scotta O'Della, "Žal" Alexa Garlanda, "Deset malih crnaca" Agathe Christie ili, pak, Hemingwayev specijalitet, "Starac i more", kojem se namjeravam vratiti za nekoliko dana.

4. Pročitajte nešto dječje!

Znala sam na more ponijeti knjige koje su pisane iz perspektive djeteta, kao "Tajni vrt" ili "Čik", čisto da se vratim u bezbrižne dane djetinjstva i osvijestim si što je važno u životu. U nedostatku ideja, može se pročitati i young adult roman kao što je "Ljeto kada sam postala lijepa". Šašava ležernost zajamčena!


5. Pročitajte knjigu autora u čiji kraj putujete!

Ako idete u Zagreb, čitajte Šenou, ako idete u Liku, čitajte Karakaša, ako pođete u Šibenik, ponesite Brešanove knjige, ako idete u Istru, nek vam se pridruži Nazor, u Međimurju čeka vas znate tko, na otocima ljetujte s Marinkovićem, u Brodu i u Osijeku družite se s Ivanama, u Vukovar nek vas povede Pavličić - svaki kraj naše zemlje krije svoje ljepote i svoje ljude (zato, ne mogu skriti uzbuđenje što ovo ljeto u kofer pakiram i knjigu Marine Vujčić, if you know what I mean)!

Fotografije: Unsplash

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Ono kad ja sudim knjigu po koricama

Vjerojatno niste znali, ali jedna od prvih recenzija objavljenih na ovom blogu kratka je recenzija bestselera "Božićni pulover" Glenna Becka, američkog televizijskog i radijskog personalityja. Bilo je to u prosincu 2012., a ovih dana život je još jednom učinio puni krug jer je izbor našeg book cluba za prosinac pao na "Anđela u snijegu" istog autora. Jest da sam ja predložila nekoliko božićnih knjiga, a moje legice su izabrale baš ovu, ali svejedno. "Prošlost je magla emocija i fragmenata uspomena od koje osjeća vrtoglavicu i zbunjenost." Priča je pričana iz dvije perspektive - u trećem licu autor progovara o Mitchu, usamljenom starcu koji preživljava u domu umirovljenika Baština s dijagnozom Alzheimera, a u prvom licu autor pripovijeda kao Rachel, tridesetjednogodišnja žena koja živi u fancy vili, nosi dizajnerske pregače i drži cijeli grad u zabludi da je njezin brak s arogantnim Cyrusom divan i krasan, sve pod izlikom njihove jedanaestogodišnje kćeri L...

Moje omiljene božićne novele

Obukli ste svoj najljepši ružni božićni pulover, povješali imelu po stanu, skuhali vruću čokoladu (bez onih sljezovih kerefeka), ušuškali se ispod dekice. Odjednom, shvatite da nemate živaca ponovno slušati Mariah Carey, koliko god oktava ona mogla otpjevati, da ne možete više gledati Kevina koji zlostavlja one sirote Mokre bandite, i da više ne možete čitati "Božićnu pjesmu" Charlesa Dickensa, koju svaka šuša čita u prosincu. Danas nudim alternativu, bar što se božićnog štiva tiče - najdraže mi božićne novele, koje umiju svakom stvoru zagrijati srce. 1. Božićna uspomena - Truman Capote Veliki sam obožavatelj Trumana Capotea, i nema mi draže novele od njegove "Božićne uspomene", objavljene 1956., i to u njegovoj izvedbi, dostupnoj i na YouTubeu . Visoki ton njegovog glasa čini ovu priču neobično lijepom i nostalgičnom, a utemeljena je na događajima iz njegova djetinjstva. Kod nas je objavljena u nekoliko zbirki, a jedna od njih je i zbirka "Božićne priče" ...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...