Preskoči na glavni sadržaj

Oscarovski maraton

Slabo gledam aktualne filmove i neprestano kaskam s gledanjem oscarovskih zvijezda, pa smo ovaj vikend dragi i ja posvetili upravo njima. Pišem ovo prije same dodjele, potpuno subjektivno ocjenjujući one koji se ove godine natječu za kipić za film godine.

Vikend smo započeli s Gravitacijom, filmom u kojem glume samo dva glumca, i to kvalitetna - Sandra Bullock i George Clooney. Budimo realni, film sa cijelom radnjom u svemiru - bilo je pitanje vremena kada će biti snimljen. U idealnih 90 minuta, Alfonso Cuarón držao nas je u napetosti, i iako je svima jasno da se zvijezda filma mora ipak spustiti na tu Zemlju, silom ili milom, ipak je film nositelj teških tema kao što su usamljenosti, snaga čovjeka, hrabrost i upornost. Možda se nikada neću naći u svemiru, ali život nosi jednako komplicirane dane i jednako teške probleme, pa ću Sandrinu izdržljivost imati na umu kad mi sve lađe potonu.


Subotu smo začinili s Dallas Buyers Clubom čiji glavni glumac će možda večeras ukrasti Leonardu kipića. Nadam se da se to neće dogoditi jer smatram da uloga Rona Woodroofa ipak nije uloga života za Matthewa McConaugheya. Da, ima on lijepo ime, i ful je zgodan (ali ne u ovom filmu, pa ako ćete film gledati iz tog razloga - bolje odustanite), a za ovaj film smršavio je preko 20 kilograma, ali može on puno bolje. Zvijezda filma, kojeg je nadahnuo stvarni Ron Woodroof, o HIV pozitivnom kauboju, za mene je ipak Jared Leto, koji se vratio filmu nakon 5 godina i koji je za ulogu transeksualca Rayona zaslužio zlato večeras. Oduševio me!


Vikend završavamo s Američkim varalicama. I kad kažem završavamo, mislim - nikako da završimo - jer nam je film ful dosadan. Glumci su izvanredni, moja obožavana Giselle-Amy-Adams, Christian Bale, Jennifer i Bradley together again, ma divota, ali 138 minuta je jednostavno previše za film o ljudima koji muzu novce od mutavaca, a i sami žive mutave i nesređene živote. Valjda ove godine na Oscarima razvaljuju filmovi u kojima zgodni glumci utjelovljuju gabore, jer se i Christian Bale za ovaj film udebljao i usput uništio kralježnicu potpuno promjenivši držanje i unijevši se u lik prevaranta. Scenografija i kostimografija su kul, ali film nije po mom guštu - ali vi samo dajte! 

Ugodnu Oscarovsku večer vam želim, a ja odoh dovršiti Varalice - nadam se!
Oznake:

Primjedbe

  1. Sara3. ožujka 2014. u 08:43

    0/3
    Nisam pogledala nijedan s liste. Ali budem :D
    Kaskam za filmovima, prije sam ih gledala k'o manijak.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. GlitterGirl3. ožujka 2014. u 08:47

      Tako i ja, ali budemo ovaj tjedan pogledali jos koji - definitivno! ;)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...
Objavi komentar
Pročitajte više

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...
Objavi komentar
Pročitajte više

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...
Objavi komentar
Pročitajte više

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...
Objavi komentar
Pročitajte više

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...
Objavi komentar
Pročitajte više