Preskoči na glavni sadržaj

Oscarovski maraton

Slabo gledam aktualne filmove i neprestano kaskam s gledanjem oscarovskih zvijezda, pa smo ovaj vikend dragi i ja posvetili upravo njima. Pišem ovo prije same dodjele, potpuno subjektivno ocjenjujući one koji se ove godine natječu za kipić za film godine.

Vikend smo započeli s Gravitacijom, filmom u kojem glume samo dva glumca, i to kvalitetna - Sandra Bullock i George Clooney. Budimo realni, film sa cijelom radnjom u svemiru - bilo je pitanje vremena kada će biti snimljen. U idealnih 90 minuta, Alfonso Cuarón držao nas je u napetosti, i iako je svima jasno da se zvijezda filma mora ipak spustiti na tu Zemlju, silom ili milom, ipak je film nositelj teških tema kao što su usamljenosti, snaga čovjeka, hrabrost i upornost. Možda se nikada neću naći u svemiru, ali život nosi jednako komplicirane dane i jednako teške probleme, pa ću Sandrinu izdržljivost imati na umu kad mi sve lađe potonu.


Subotu smo začinili s Dallas Buyers Clubom čiji glavni glumac će možda večeras ukrasti Leonardu kipića. Nadam se da se to neće dogoditi jer smatram da uloga Rona Woodroofa ipak nije uloga života za Matthewa McConaugheya. Da, ima on lijepo ime, i ful je zgodan (ali ne u ovom filmu, pa ako ćete film gledati iz tog razloga - bolje odustanite), a za ovaj film smršavio je preko 20 kilograma, ali može on puno bolje. Zvijezda filma, kojeg je nadahnuo stvarni Ron Woodroof, o HIV pozitivnom kauboju, za mene je ipak Jared Leto, koji se vratio filmu nakon 5 godina i koji je za ulogu transeksualca Rayona zaslužio zlato večeras. Oduševio me!


Vikend završavamo s Američkim varalicama. I kad kažem završavamo, mislim - nikako da završimo - jer nam je film ful dosadan. Glumci su izvanredni, moja obožavana Giselle-Amy-Adams, Christian Bale, Jennifer i Bradley together again, ma divota, ali 138 minuta je jednostavno previše za film o ljudima koji muzu novce od mutavaca, a i sami žive mutave i nesređene živote. Valjda ove godine na Oscarima razvaljuju filmovi u kojima zgodni glumci utjelovljuju gabore, jer se i Christian Bale za ovaj film udebljao i usput uništio kralježnicu potpuno promjenivši držanje i unijevši se u lik prevaranta. Scenografija i kostimografija su kul, ali film nije po mom guštu - ali vi samo dajte! 

Ugodnu Oscarovsku večer vam želim, a ja odoh dovršiti Varalice - nadam se!

Primjedbe

  1. 0/3
    Nisam pogledala nijedan s liste. Ali budem :D
    Kaskam za filmovima, prije sam ih gledala k'o manijak.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tako i ja, ali budemo ovaj tjedan pogledali jos koji - definitivno! ;)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

Drvo nade, budi jaka

Noćas sam sanjala da na stopalima imam po šest nožnih prstiju. Da su dugački i da moram odlučiti koji od njih je višak koji valja iščupati kako bi stopalo opet nalikovalo svakom normalnom stopalu. "Ako u snu imate više prstiju, očekuje vas profit", pisalo je na internetskoj sanjarici punoj grotesknih sanjarija. Pusti ti to, man' se profita i ostalih kerefeka, nije bio dobar osjećaj imati dvanaest nožnih prstiju! Jezivo je željeti pobjeći iz svoje kože! Sjetila sam se Fride, o kojoj čitam, i pomislila - mora da se tako ona osjećala čitavog života. "No, nakon preležane paralize njeno je tijelo zadobilo novu težinu. Ne samo fizičku, razmišljala je, već i metafizičku. Postalo je teret, težak poput kamena koji je primorana vući sa sobom. Nakon nesreće, te je težine bila svjesna gotovo u svakom trenutku svog života." Čitala sam "Fridu ili o boli" Slavenke Drakulić prije petnaest godina, ali sam je s radošću ponovno posudila u knjižnici - ona je izbor mog bo

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca

It's just like riding a bike

Ništa me ne može razveseliti i napuniti mi baterije kao vikend doma, a kad se još, k tome, radi o produženom vikendu - sreća je neopisiva! Mama me dočekala s pohanim vrganjima koje je tata pronašao u šumi (zaboravi masline i druge proizvode krša, u ovim šumskim delicijama rado bih se ugušila!), a tata obradovao restauriranim biciklom na kojem sam i naučila okretati pedale. Donio ga je iz Slovačke prije rata, na njemu sam po prvi put razbila koljena, stekla prve prijatelje. Godinama je prašan i ispuhanih guma čamio na tavanu, a prije tri dana provozala sam ga svojim susjedstvom, bez obzira na kilažu na koje mali crveni biciklić nije navikao. Kakav osjećaj slobode! Kava s kumom i s prijateljicom koja je živjela u Nizozemskoj posljednjih šest mjeseci uljepšale su mi dane, a osim potrazi za burmama (check!) i mladoženjinim cipelama (više sreće drugi put), ovaj vikend posvetila sam i izradi dekoracija za skorašnje vjenčanje. Važno mi je danu vjenčanja dati osobni pečat, pomno

Kenneth Branagh, Van Morrison, Dunja Matić, Andrea Bajani, nastavi niz

Nakon knjige Julijane Adamović, nepce mi je poželjelo nešto urbano. Knjiga "Mirovanje" na popisu knjiga koje želim pročitati mi je otkako sam slušala Dunju Matić kako u Knjigopsiji priča o knjizi "Psi". Jest da je Dunja Matić Benčić asistentica na kolegijima kulturologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci, ali nije me privukla njezina profesionalna rječitost, nego strast s kojom je pričala o djelu mlade autorice. Svatko tko na taj način razgovara o umjetnosti vrijedan je proučavanja, što se mene tiče. Kažu da je "Mirovanje" roman, ali on ne 'liči romanu - kratka poglavlja predstavljaju ekstrahirani život autorice, koja mijenja oblik. U jednom trenutku je ondje u prvom licu, a već u sljedećem je u trećem. Autorica vam neće predočiti sve što se dogodilo u njezinom životu, ali njezina emocija će biti jasna i glasna. Čini se da je ispovjedna forma zahvalna za čitanje (a možda i za pisanje) - različiti smo, živimo brzo i intenzivno dok se u nama odvijaju e