Preskoči na glavni sadržaj

Oscarovski maraton

Slabo gledam aktualne filmove i neprestano kaskam s gledanjem oscarovskih zvijezda, pa smo ovaj vikend dragi i ja posvetili upravo njima. Pišem ovo prije same dodjele, potpuno subjektivno ocjenjujući one koji se ove godine natječu za kipić za film godine.

Vikend smo započeli s Gravitacijom, filmom u kojem glume samo dva glumca, i to kvalitetna - Sandra Bullock i George Clooney. Budimo realni, film sa cijelom radnjom u svemiru - bilo je pitanje vremena kada će biti snimljen. U idealnih 90 minuta, Alfonso Cuarón držao nas je u napetosti, i iako je svima jasno da se zvijezda filma mora ipak spustiti na tu Zemlju, silom ili milom, ipak je film nositelj teških tema kao što su usamljenosti, snaga čovjeka, hrabrost i upornost. Možda se nikada neću naći u svemiru, ali život nosi jednako komplicirane dane i jednako teške probleme, pa ću Sandrinu izdržljivost imati na umu kad mi sve lađe potonu.


Subotu smo začinili s Dallas Buyers Clubom čiji glavni glumac će možda večeras ukrasti Leonardu kipića. Nadam se da se to neće dogoditi jer smatram da uloga Rona Woodroofa ipak nije uloga života za Matthewa McConaugheya. Da, ima on lijepo ime, i ful je zgodan (ali ne u ovom filmu, pa ako ćete film gledati iz tog razloga - bolje odustanite), a za ovaj film smršavio je preko 20 kilograma, ali može on puno bolje. Zvijezda filma, kojeg je nadahnuo stvarni Ron Woodroof, o HIV pozitivnom kauboju, za mene je ipak Jared Leto, koji se vratio filmu nakon 5 godina i koji je za ulogu transeksualca Rayona zaslužio zlato večeras. Oduševio me!


Vikend završavamo s Američkim varalicama. I kad kažem završavamo, mislim - nikako da završimo - jer nam je film ful dosadan. Glumci su izvanredni, moja obožavana Giselle-Amy-Adams, Christian Bale, Jennifer i Bradley together again, ma divota, ali 138 minuta je jednostavno previše za film o ljudima koji muzu novce od mutavaca, a i sami žive mutave i nesređene živote. Valjda ove godine na Oscarima razvaljuju filmovi u kojima zgodni glumci utjelovljuju gabore, jer se i Christian Bale za ovaj film udebljao i usput uništio kralježnicu potpuno promjenivši držanje i unijevši se u lik prevaranta. Scenografija i kostimografija su kul, ali film nije po mom guštu - ali vi samo dajte! 

Ugodnu Oscarovsku večer vam želim, a ja odoh dovršiti Varalice - nadam se!
Oznake:

Primjedbe

  1. Sara3. ožujka 2014. u 08:43

    0/3
    Nisam pogledala nijedan s liste. Ali budem :D
    Kaskam za filmovima, prije sam ih gledala k'o manijak.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. GlitterGirl3. ožujka 2014. u 08:47

      Tako i ja, ali budemo ovaj tjedan pogledali jos koji - definitivno! ;)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...
Objavi komentar
Pročitajte više

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...
Objavi komentar
Pročitajte više

Moj tjedan s Marilyn

Srela sam nekidan susjedu u knjižnici, i iako je došla je posuditi lektiru sinu, stigla me začuđeno pitati kada stignem čitati, pogotovo takve velike knjige - pogled joj je pobjegao na knjižurinu od osamstotinjak stranica koju mi je pružao knjižničar. "Zapravo, ne znam jesam li ikad pročitala baš ovako veliku knjigu", rekla sam, a knjižničar je dodao: "Sretno!", kao da polazim na ekspediciju na neistraženi teritorij. Nije ova knjiga zastrašujuća samo zbog velikog broja stranica - iako ja doista nisam netko tko voli u jednoj knjizi boraviti više od nekoliko dana - zastrašujuća je jer ju je napisala Joyce Carol Oates, kroničarka društva koja voli struju svijesti, intenzivne emocije i snažne ženske likove. No, povodom 100. rođendana Marilyn Monroe, poželjela sam pročitati tu kultnu Oatesinu "Plavušu", prvotnu objavljenu na početku novog milenija. U njoj, u prologu, ambiciozna autorica pojašnjava da nije riječ o biografiji, i da, iako je nadahnuće crpila u stv...
Objavi komentar
Pročitajte više

Šumski život Marlen Haushofer

Svibanj je divan mjesec - savršen za putovanja, a od svih putovanja, najdraže mi je vrnuće, povratak k sebi. Ponekad je teško vratiti se (često se čini da bi jednostavnije bilo pobjeći od sebe!) - dani su odveć kratki ("Netko tko trči nema vremena vidjeti svijet oko sebe."), ispunjeni zahtjevima i prohtjevima posla na kojem moramo biti vazda staloženi, ljubazni i odgovorni (da ne kažem - nepogrešivi!), ali i emocijama i aktivnostima naše djece, kojima ne smijemo dati ni naslutiti da je čitavo ovo roditeljstvo jedna velika improvizacija i da zahtjevaju od nas odgovore na pitanja na koja još uvijek i sami tražimo odgovor (i btw, "...kako to da ta sličica Playtimea nije na podu gdje sam ju ostavio? Mama, sigurno si mi ju ti sakrila!"). Teško je kad si potreban, pa mi se glavom često vrzma misao o liniji manjeg otpora, o životu u miru i tišini šume - zato za emigraciju iz bučnog života koji preplavljuje, umjesto putovnice, trebam knjigu nalik " Waldenu ", ...
Objavi komentar
Pročitajte više