Preskoči na glavni sadržaj

C'est magnifique!

Svatko od nas vjerojatno je bar jednom u životu poželio da je rođen u nekom drugom vremenu ili na nekom drugom mjestu. Maštala sam da sam rođena u San Franciscu u vrijeme ljeta ljubavi, da se družim s pjesnicima u Cafe de Flore u Parizu, da sam borac protiv ropstva u 19. stoljeću u SAD-u, da mogu skoknuti na početak 20. stoljeća i upoznati sve zanimljive članove moje obitelji, baš poput McFlyja u Back to the future (a tko nije poželio imati DeLorean?). Ipak, moja maštanja najčešće su bila vezana za Francusku, iako u njoj nikada nisam bila. Književnost, glazba, slikarstvo, filozofija, povijesna zbivanja, kulinarski specijaliteti, izumi koje svakodnevno koristimo - vjerojatno niste ni svjesni koliko toga dugujemo toj moćnoj naciji. Doduše, Francuzi su izmislili i giljotinu, bikini i escargot, nešto bez čega je čovječanstvo moglo i preživjeti – merci beaucoup. 


Ovaj mjesec održavaju se Dani frankofonije diljem svijeta - udružuju se svi obožavatelji francuskog jezika i kulture i putem francuske kuhinje, can-can zabava ili francuskih filmova promoviraju frankofoniju. Budući da sam ne tako davno i ja učila francuski jezik (tres peu!) i bila član Francuske alijanse, dat ću i ovdje svoj obol pa navesti sve francuske stvari koje volim. 

Iako volim francusku salatu i kroasane, i iako oni slove za francuski izum, to zapravo nisu - francuska salata podrijetlom je iz Rusije, dok je kroasan (jaoooo, toliko ih volim!) izmislio Austrijanac. Ipak, iz Francuske je majoneza, creme brulee, baguette, šampanjac, margarin, klementine, 400 vrsta sireva, šareni makaroni – i francuska kuhinja s razlogom slovi kao jedna od najboljih na svijetu.


Zahvaljujući Francuzu Louisu Daguerreu danas sheramo selfije na Facebooku i čuvamo svoje uspomene u foto albumima jer on je izmislio fotografski aparat, braći Lumiere dugujemo zahvalnost zbog izuma filma, a francuski majstori su izmislili i teleskop, barometar, olovku i šiljilo, šivaču mašinu, balon napunjen vrućim zrakom, bicikl, podmornicu, stetoskop, aspirin, transfuziju, antibiotike, sušilo za kosu, brailleovo pismo i mnoge druge korisne stvari, kao i pronašli mnoge kemijske elemente i otkrili nam tajne osmoze i sličnih pojava bez kojih sati biologije ne bi imali smisla.

U umjetnosti Francuzima nema premca – tvorci su gotičkog stila, razvili su rokoko, smislili su impresionizam, a Francuska se može ponositi mnogim vrhunskim umjetnicima: Deleacroixom, Manetom, Monetom, Degasom, Cezanneom, Rodinom, Renoirom, dok bez djela Balzaca, Zole, Hugoa, Prousta, Camusa, Stendhala i dr. svjetska književnost ne bi bila onakva kakvu je poznajemo danas - realizam, simbolizam i egzistencijalizam morala bi izmisliti neka druga nacija. 


Zasigurno vam je kad pomislite na 'revoluciju' prva asocijacija pad Bastille i francuska revolucija koja je dovela do razvoja Deklaracije ljudskih prava i sloboda na temelju koje se širila svijest o poštivanju ljudskih prava u svijetu. Revolucija je dovela do kritičkog razmišljanja, spoznaje da pojedinac može promijeniti tijek povijesti, a da je znanje moć - pa bismo od Francuza i mi danas mogli naučiti ponešto o hrabrosti!


Možda nisam nikada bila u Francuskoj, ali proučavanje boemskog načina života, virtualne šetnje Versiallesom, nošenje male crne haljine, slušanje francuskih šansona i miris svježe ispečenog francuskog kruha dovoljni su mi da zažmirim i na tren se nađem u polju lavande u Pronvansi, da jedem quiche u Lorraineu, studiram na Sorbonni, da sjedim ispred Sacre coeura i parlam francaise usred slavnog Pariza.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Samoborski augtober (2)

Postaje mi sve jasnije da nisam sposobna pripremiti svoju djecu za ovaj svijet - teorija da sebe valja staviti na prvo mjesto ne ide mi u glavu, kad su u igri tiha pristojnost (koja uvijek vodi k prijeziru) i glasna ljubaznost (koja može - a i ne mora - izazvati sukob), uvijek ću izabrati potonju, reći ću im da vole ne razmišljajući o tome hoće li im ljubav biti uzvraćena, ne znam kakve obrve su u modi, nokte imam domesticus, uz prilog zanoktica, i ne propagiram nošenje najlonki/čarapa na sandale/natikače. Ono čemu ih mogu poučiti su knjige - da u njima pronalaze čaroliju i nove perspektive, da im obogate vokabular, da stvore od njih empatične i humane ljude - zato moja djeca prepoznaju imena Dragutina Tadijanovića i Mladena Kušeca u samoborskoj Aleji pjesnika, zato ih rastužuje most za Terabithiju, zato se pitaju je li bolje imati mozak ili srce i što o tome misli Čarobnjak iz Oza, zato se vesele božićnom vremenu, jer u njemu čitamo Kronike iz Narnije, zato su stvaritražitelji kao Pip...

Samoborski augtober (1)

Još otkad sam pogledala film " Train Dreams ", film u kojem ljepota i priroda igraju glavne uloge, želim pročitati nešto iz opusa Denisa Johnsona, po čijoj je noveli film u režiji Clinta Bentleyja i snimljen. Novela je originalno objavljena u The Paris Review 2002., a 2012. je bila finalist za Pulitzera (nažalost, te godine nije se dodijelio Pulitzer za fikciju, prvi put od 1977.) Jedina njegova knjiga koju sam na hrvatskom jeziku uspjela pronaći u knjižnici bila je knjiga "Isusov sin", koju sam ponijela na svoj mini odmor, i koju sam trebala čitati osunčana, kraj bazena. Sudba je htjela drugačije pa se naše ljetno izležavanje u Samoboru prometnulo u još jedan jesenski obilazak ovog šarmantnog gradića. Tomislavov trg 5 - gradska vijećnica (nekoć ured gradonačelnice u "Dolini sunca") Tomislavov trg 11 - ljekarna Mirka Kleščića K zlatnom anđelu Najstarija zgrada u Samoboru, zgrada pučke škole - iz 1601. Najstarija zgrada na središnjem trgu, s prelijepim gan...

Say hello to my little friend

Iznenada, možda zbog atmosfere " Maslačkova vina ", mitova o kojima sam pretjerano čitala ili zvuka steel gitare kojem se prepuštam ovog ljeta, shvatila sam - vrijeme je, vrijeme je za Donnu Tartt. Posljednji put kad sam čitala knjigu Donne Tartt , u potpunosti sam izgubila kompas, dani su mi se pretvorili u bakanalije kakvima pribjegava grozničavi obožavatelj književnosti - za doručak sam čitala "Tajnu povijest", za večeru slušala audioknjigu (postala sam ovisna o Donninom glasu), a između toga sam zamišljala vlastitu verziju filmske "Tajne povijesti". Zato, valjalo je ohanuti, očistiti knjiško nepce, pripremiti se za novu dozu Donne Tartt, za "Malog prijatelja". "Mali prijatelj" započinje poviješću obitelji Cleve, iako prezime protagonistice nije Cleve, nego Dufresnes. No, njezina majka Charlotte potječe iz osebujne južnjačke obitelji Cleve koja bi prepričavanjem događaja, suklađivanjem višeglasja i melodija, došla do jedine pjesme -...

Jenput u Karlovcu

Baš kao Jack Dawson u Renaultu iz 1912., moj muž sjedne za volan naše obiteljske pile i pita: "Kamo, gospođo?", a ja, nimalo zainteresirana za zvijezde, obično izreknem ime nekog sasvim običnog gradića koji nam je nadohvat ruke, a kojeg nikad ranije nismo posjetili, ili kojeg nismo pokazali svojoj djeci. Ovaj put bio je to - Karlovac, grad kojeg sam vezala uz gužvu na autocesti i uz oronuli autobusni kolodvor koji mi je bio jedna od postaja na putu do Šibenika tijekom tri godine mog života. Putovali smo od Samobora preko Jastrebarskog, a prva točka posjeta bila nam je Aquatika. Put preko Jaske Aquatika Som - maskota akvarija Aquatika je prvi i jedini slatkovodni akvarij u Hrvatskoj, za koji je sasvim logično da se nalazi u Karlovcu, gradu na četiri rijeke (Na Mrežnici se Kupa Korana Dobra!), i to uz samu Koranu. Interaktivni prikaz flore i faune svih naših rijeka te zanimljiva suvenirnica puna proizvoda lokalnih proizvođača zabavili su nas, a zabrinulo nas je upozorenje znan...

Samoborski augtober (3)

Kad god - bez pretjerivanja - kad god se pojavim u retfalačkom ogranku gradske knjižnice, nađe se netko tko posuđuje roman Jo Nesbøa (prema njegovoj web stranici, "Jo" zvuči kao engleska riječ "you," a "ø" in Nesbø zvuči kao samoglasnik u riječi " bomb " kad ju izgovara Inspector Clouseau, pa vi vidite). Obično su to gospođe u najboljim godinama, a i ja sam gospođa koja hrli ususret tim najboljim godinama pa sam odlučila preuzeti štafetu i po prvi put pročitati štogod od ovog popularnog norveškog pisca. Odlučila sam se za roman "Spasitelj", šesti po redu u serijalu o detektivu Harryju Holeu, u kojem on rješava slučaj ubojice iz Hrvatske. Ako nemate pojma o Jo Nesbøu, kao ja, valja znati da je riječ o nekoć burzovnom mešetru i novinaru koji je sada pisac za djecu i odrasle, ali i član rock banda Di Derre, koji voli outdoorsy aktivnosti (strastveni je penjač i već je osvojio i neke hrvatske stijene), kao svaki pravi Skandinavac. Njegova ...