Preskoči na glavni sadržaj

C'est magnifique!

Svatko od nas vjerojatno je bar jednom u životu poželio da je rođen u nekom drugom vremenu ili na nekom drugom mjestu. Maštala sam da sam rođena u San Franciscu u vrijeme ljeta ljubavi, da se družim s pjesnicima u Cafe de Flore u Parizu, da sam borac protiv ropstva u 19. stoljeću u SAD-u, da mogu skoknuti na početak 20. stoljeća i upoznati sve zanimljive članove moje obitelji, baš poput McFlyja u Back to the future (a tko nije poželio imati DeLorean?). Ipak, moja maštanja najčešće su bila vezana za Francusku, iako u njoj nikada nisam bila. Književnost, glazba, slikarstvo, filozofija, povijesna zbivanja, kulinarski specijaliteti, izumi koje svakodnevno koristimo - vjerojatno niste ni svjesni koliko toga dugujemo toj moćnoj naciji. Doduše, Francuzi su izmislili i giljotinu, bikini i escargot, nešto bez čega je čovječanstvo moglo i preživjeti – merci beaucoup. 


Ovaj mjesec održavaju se Dani frankofonije diljem svijeta - udružuju se svi obožavatelji francuskog jezika i kulture i putem francuske kuhinje, can-can zabava ili francuskih filmova promoviraju frankofoniju. Budući da sam ne tako davno i ja učila francuski jezik (tres peu!) i bila član Francuske alijanse, dat ću i ovdje svoj obol pa navesti sve francuske stvari koje volim. 

Iako volim francusku salatu i kroasane, i iako oni slove za francuski izum, to zapravo nisu - francuska salata podrijetlom je iz Rusije, dok je kroasan (jaoooo, toliko ih volim!) izmislio Austrijanac. Ipak, iz Francuske je majoneza, creme brulee, baguette, šampanjac, margarin, klementine, 400 vrsta sireva, šareni makaroni – i francuska kuhinja s razlogom slovi kao jedna od najboljih na svijetu.


Zahvaljujući Francuzu Louisu Daguerreu danas sheramo selfije na Facebooku i čuvamo svoje uspomene u foto albumima jer on je izmislio fotografski aparat, braći Lumiere dugujemo zahvalnost zbog izuma filma, a francuski majstori su izmislili i teleskop, barometar, olovku i šiljilo, šivaču mašinu, balon napunjen vrućim zrakom, bicikl, podmornicu, stetoskop, aspirin, transfuziju, antibiotike, sušilo za kosu, brailleovo pismo i mnoge druge korisne stvari, kao i pronašli mnoge kemijske elemente i otkrili nam tajne osmoze i sličnih pojava bez kojih sati biologije ne bi imali smisla.

U umjetnosti Francuzima nema premca – tvorci su gotičkog stila, razvili su rokoko, smislili su impresionizam, a Francuska se može ponositi mnogim vrhunskim umjetnicima: Deleacroixom, Manetom, Monetom, Degasom, Cezanneom, Rodinom, Renoirom, dok bez djela Balzaca, Zole, Hugoa, Prousta, Camusa, Stendhala i dr. svjetska književnost ne bi bila onakva kakvu je poznajemo danas - realizam, simbolizam i egzistencijalizam morala bi izmisliti neka druga nacija. 


Zasigurno vam je kad pomislite na 'revoluciju' prva asocijacija pad Bastille i francuska revolucija koja je dovela do razvoja Deklaracije ljudskih prava i sloboda na temelju koje se širila svijest o poštivanju ljudskih prava u svijetu. Revolucija je dovela do kritičkog razmišljanja, spoznaje da pojedinac može promijeniti tijek povijesti, a da je znanje moć - pa bismo od Francuza i mi danas mogli naučiti ponešto o hrabrosti!


Možda nisam nikada bila u Francuskoj, ali proučavanje boemskog načina života, virtualne šetnje Versiallesom, nošenje male crne haljine, slušanje francuskih šansona i miris svježe ispečenog francuskog kruha dovoljni su mi da zažmirim i na tren se nađem u polju lavande u Pronvansi, da jedem quiche u Lorraineu, studiram na Sorbonni, da sjedim ispred Sacre coeura i parlam francaise usred slavnog Pariza.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...