10 razloga zašto je odrastanje bezveze

Proživljavam posljednje minute 26. godine i silom pokušavam smisliti zašto bi puhanje 27 svijećica na torti bilo a good thing (osim samog postojanja torte, dakako), no, umjesto toga, padaju mi napamet samo argumenti koji idu u korist Petru Panu.

1. Gospodar si svog novčanika, ali on je uvijek prazan

Čekao si razdoblje svog života kad će ti na račun sjesti prva lova koju si actually zaradio? Kad to dočekaš, shvatiš da gotovo cijelu plaću potrošiš na preskupe namirnice, a hladnjak ti svejedno nikada nije pun, velik dio daš državi, a ostatak gazdama stana za stanarinu i režije. Hm, odjednom se tatin džeparac koji trošiš samo na gluposti i ne čini lošim, je li tako?

2. Možeš jesti junk kad god želiš, ali on će ti se još brže nataložiti u tijelu

Dok si dijete u razvoju, mama te šopa blitvama i prokulicama (pogotovo ako si u tinejdžerskoj dobi bio vegetarijanac, kao ja), a ti bi svaki dan jeo samo pomfrit, sve zdravo ti je out, jogurt ne podnosiš, a u leksikonima pizzu navodiš kao omiljenu hranu. Kada postaneš samostalan čovjek i možeš si priuštiti sladoled za večeru, shvatiš da će ti se taj sladoled zbog ostarjelog metabolizma zadržati u gluteusu do penzije, i odjednom se uhvatiš da večeraš – blitvu. 

3. Možeš piti alkohol legalno, ali više nije zanimljivo

U srednjoj školi smo prije izlaska visili na kiosku u centru grada i kupovali Ribara ili neko slično fancy vino koje ćemo pomiješati sa Sky ili Fami Colom da bismo uživali u tom prefinom koktelu okusa. Ma neeeeee, nismo to pili radi okusa, bitno je bilo društvo! A sada, kad smo odrasli i možemo piti što želimo, kad želimo, odjednom imamo tisuću izlika – pa kasno je, radim, moram sutra rano ustati, boljet će me glava…. – i alkohol više nema smisla.

4. Možeš ostati vani dugo, ali nemaš više gdje izaći

Znala sam tjedan dana unaprijed pripremati starce i moljakati da mi dopuste da prespavam kod prijateljice, samo da mogu ostati u diskaču duže jer - „Mama, sve moje prijateljice ostanu do 3!“ - a sada, kad sam ponosni posjednik ključeva gazdinog stana, više nemam gdje izaći, jer vani je u gluho doba noći samo balavurdija, i nemam s kime izaći, jer u ovom gradu poznajem šest ljudi.

5. Možeš pozvati u kuću koga želiš, ali prvo ju moraš pospremati

Više ne moraš pitati roditelje može li ti društvo doći i okupirati cijelu kuću, sada to možeš učiniti svaki dan, ali moraš biti i dobar domaćin – odjeća ti ne bi trebala biti razbacana po stanu, onaj prst prašine trebalo bi brzopotezno ukloniti, neoprano suđe ne bi trebalo smrdjeti u sudoperu, a goste trebaš ponuditi barem s grickalicama i čašicom razgovora. I evo tebe - u subotu navečer, na kauču uživaš u novoj sezoni "Zvijezde pjevaju".

6. Ne moraš učiti, ni pisati zadaću, ali moraš sam kuhati, peglati, spremati i prati

Kad sam bila mlada (jajks, koja rečenica), starci su mi govorili: „Tvoja je obveza samo škola!“, i stvarno, nisam morala kopati vrt, ni peglati rublje, niti kuhati ručak, štoviše, nisam do 18. godine gotovo ništa ni znala skuhati. Sada više nema zadaće, nema ispita, ali čeka te hrpa kućanskih poslova koje je mama uvijek znala toliko brže i toliko kvalitetnije obaviti. 

7. Ne moraš više baviti matematikom, fizikom ili kemijom, ali trebaš znati sve o porezima, kreditima i zdravstvenom osiguranju

„Ma to mi garant u životu neće trebati!“, znale smo na satima matematike reći prijateljica i ja, iščuđavajući se  nad algoritmima i drugim operacijama koje nismo razumjele. Ne razumijemo ih ni sada, i stvarno ih ni ne koristimo u životu, ali kad te okupiraju stvarni životni problemi, poželiš se vratiti na one sate matematike kad si buljio u ploču, svjestan da samo moraš oči držati otvorenima i ne brinuti – jer znanje o tome doista ti neće donijeti velike koristi u životu. 

8. Postaješ pametniji, odnosno, imaš više razloga za stres

U srednjoj školi najveća su nam preokupacija bili ljubavni jadi i ispitivanja iz biologije. Trebalo je smisliti kako izvesti markiranje sa sata i zaraditi opravdani sat kod raske, te kako isplanirati "slučajni" susret u gradu s dečkom koji ti se sviđa. Kad bolje razmislim, živjeli smo poprilično bezbrižno, ne misleći na nezaposlenost, dugove, udaje, djecu, bolesti niti druge probleme. Sada smo stariji, mudriji, i bolje razumijemo svijet oko sebe – znamo da nisu bitni ispiti, pa ni ocijene, nego da je bitno biti snalažljiv, lukav, imati novac ili barem poznanstva, što rezultira samo – stresom – jer navedeno nemamo.

9. Možeš imati kućnog ljubimca, ali moraš se o njemu i brinuti

Mama mi je uvijek prigovarala kad bih nabavila novog kućnog ljubimca. Ptice su stvarale prašinu i buku, mačke su se linjale, pas je pokidao cvijeće koje su mamine ruke brižljivo posadile u dvorištu. Ma zašto se ona pjeni, pitala sam se. Sada, kad sama donosim odluke u životu, mogu imati deset pasa, 20 papigica i 50 ribica, ali shvaćam da bih se o njima morala brinuti – ja - i sva želja za ljubimcem me naglo prođe.

10. Znaš tko su ti pravi prijatelji, ali imate manje vremena jedni za druge

Vrlo brzo u životu shvatiš da su tvoji roditelji imali pravo – nisu ti svi ljudi prijatelji, nema smisla da na rođendan zoveš 50 najbližih prijatelja pa da ti pukne krevet (true story) - prvo prilikom ćete izdati, ogovarati i ostaviti te samog. Istina, ljudi su grozni, ali tijekom godina, problemi i odrastanje ipak će odvojiti žito od kukolja i bit ćeš siguran da su oni koji su ostali uz tebe no matter what - pravi prijatelji. No, velika je vjerojatnost da će se oni, ili ti, odseliti u drugi grad, drugu državu, udati se, oženiti, razmnožiti se – i zato, svako vrijeme koje provedete skupa, bit će još dragocjenije.